Bethesda klasifikacija Bethesda – Bethesda sustav procjene PAPA testa. Bethesda klasifikacija je terminologija u procjeni PAPA testa, koja je uvedena prije skoro dva desetljeća. Ranija klasifikacija PAPA testa podrazumijevala je podjelu citoloških nalaza u pet skupina, Bethesda klasifikacija je kvalitativne prirode, metoda koja opisuje citološki obrisak vrata maternice. Najveća prednost opisne Bethesda klasifikacije u odnosu na raniju podjelu PAPA nalaza u grupe je u procjeni kvaliteta preparata, potom razlikovanju lakih od srednje teških i teških displazija, kao i mogućnost naznake promjena povezanih s HPV infekcijom.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Bethesda klasifikacija

Vezano
Vezani članci
Literatura
Datum zadnje izmjene: 6. siječnja 2017.




Bethesda klasifikacija

Ovo je naziv za suvremene klasifikaciju citoloških značajki i promjena u PAPA testu, koja je donijela određena pravila u procjeni izgleda i oblika stanica u citološkom obrisku vrata maternice. Metoda je koja opisuje citološki nalaz, pa se kaže da je Bethesda kvalitativne prirode.

Najveća prednost opisne Bethesda klasifikacije u odnosu na raniju podjelu PAPA nalaza u grupe je u procjeni kvalitete preparata, potom razlikovanju slabih od jakih citoloških abnormalnosti (displazija stanica), kao i mogućnost naznake promjena povezanih s HPV infekcijom.

U prvom dijelu citološkog nalaza opisanog prema Bethesda klasifikaciji označuje se primjerenost uzorka i daje opća procjena preparata. Potom se opisuju vrste stanice u PAPA preparatu, procjenjuje hormonski utjecaj na stanice i promatra prisustvo različitih bakterija i virusa. Drugi dio citološkog nalaza se odnosi na opisnu procjenu stanica s citološkom dijagnozom abnormalnosti na stanicama ukoliko su prisutne.


Promjene na stanicama

Promjene koje se uočavaju na stanicama se klasificiraju na upalne promjene, te na promjene nastale usljed iritacije (mehanička iritacija, kemoterapija, zračenje) itd. Osobito se obraća pozornost na površinske reakcije: para- i hiperkeratozu.

Najznačajniji dio procjene se svakako odnosi na prisustvo i procjenu stupnja abnormalnosti stanica.

Prema Bethesda klasifikaciji, PAPA testom se otkrivaju abnormalnosti slabog stupnja - 'LSIL - Low-grade squamous intraepithelial lesion' (nalaz koji je ranije bio poznat kao CIN1) i abnormalnosti visokog stupnja - 'HSIL - High grade squamous intraepithelial lesion' (ovdje se ubrajaju lezije ranije klasificirane kao CIN2, CIN3 i CIS).



 POJAM I DEFINICIJA



BETHESDA
KLASIFIKACIJA
hPV iNFEKCIJA


CIN 

 
LETZ &
KONIZACIJA

KARCINOM
CERVIKSA



Promatraju se abnormalnosti na epitelnim: skvamoznim i cilindričnim stanicama, kao i stanicama neodređenog značenja; procjenjuje stupanj abnormalnosti (displazije) i preporučuju daljnji postupci i kontrolni pregled.

Vrat maternice (cerviks) odakle se uzima PAPA test, vaginalni je dio maternice od kuda potječu i dvije vrste epitela koje ga prekrivaju. Jedna vrsta epitela je mnogoslojni pločasti epitel, koji oblaže vanjsku površinu cerviksa (egzocerviks ili ektocerviks), a drugi - jednoslojni cilindrični epitel, oblaže njegovu unutrašnju površinu (endocerviks).

Granica između ove dvije vrste sluznica je transformacijska zona i najčešće je mjesto pojave abnormalnosti: displazija, prekanceroza i raka vrata maternice.

U PAPA testu su stoga u normalnim uvjetima prisutne kako stanice vanjskog epitela: egzocervikalne stanice, tako i stanice unutrašnjeg epitela: endocervikalne stanice.

Egzocervikalne stanice

stanice mnogoslojnog pločasto epitela obuhvaćaju bazalne, parabazalne, intermedijarne i superficijalne - skvamozne stanice. Različite vrste stanica predstavljaju zapravo različite stupnjeve diferencijacije mnogoslojnog pločastog epitela, a razlikuju se prema veličini i obliku stanice i jezgre, kao i prijemčivosti za boje kod bojanja PAPA testa.

Bazalne stanice

najmanje su stanice, okrugle su do ovalne s krupnom, mjehurastom jezgrom koja je centralno postavljena i intenzivno se boji. Normalno se bazalne stanice ne nalaze u PAPA testu, a njihova pojava označuje povredu epitela.

Parabazalne stanice

nešto su veće, također okruglog do ovalnog oblika, često fino vakuolizirane citoplazme s relativno krupnom ovalnom jezgrom koja leži centralno. Ne sadrže glikogen i ne podliježu citolizi. Nalaze se u PAPA testu kod djevojčica i nakon menopauze, ali i u generativnoj dobi kod ovarijalne insuficijencije ili povrede epitela.

Intermedijarne stanice

duguljaste su ovalne i najčešće poligonalne forme, a jezgra je oblika mjehurića. Po veličini se razlikuju dvije klase: male intermedijarne stanice (više duguljasto-ovalne) i velike intermedijarne stanice (poligonalne). Sadrže manje ili veće nakupine glikogena, a rubovi stanica su najčešće lako nabrani ili zarolani.

Superficijalne ili skvamozne stanice

potječu iz najgornjih slojeva epitela, po veličini se ne razlikuju od velikih intermedijarnih stanica, jedino je njihova jezgra daleko manja - piknotička jezgra. Skvamozne stanice osobito dominiraju u PAPA testu u vrijeme ovulacije, ali se mogu naći tijekom cijelog ciklusa.

Endocervikalne stanice

stanice cilindričnog epitela, cilindričnog su oblika i javljaju se u dva oblika kao sekretorne i trepljaste stanice. Odlika dobro uzetog PAPA testa je prisustvo endocervikalnih stanica u razmazu.


Abnormalnosti u PAPA testu

Abnormalan PAPA test obuhvaća nalaz različitih stupnjeva promjena na stanicama vrata maternice, osobito promjena jezgara stanica (diskarioza) u njihovom izgledu, obliku, veličini i intenzitetu obojenosti. Druge promjene obuhvaćaju smetnje u sazrijevanju epitela, kao i nalaz stanica početnog ili mikrokarcinoma. Abnormalan PAPA test s displastičnim stanicama se nalazi kod oko 2 - 5% žena. Njihov maligni potencijal (rizik prijelaza u karcinom) iznosi 10 - 15%, a ako se radi o promjenama koje zahvaćaju cijelu debljinu epitela (ranija oznaka CIS), tada se ovaj postotak penje i na 30 - 50%.

Ukoliko se promjene otkriju dovoljno rano, liječenje je jednostavno, relativno lako i poštedno. Točnost PAPA testa je oko 75 - 80%, u kombinaciji s drugim metodama (kolposkopija i histologija) točnost raste do 95%. Ovo je razlog što je kolposkopija prvi korak u rasvjetljavanju abnormalnosti u PAPA testu.

Ukoliko se rezultat kolposkopije slaže s citološkom procjenom i radi se o slabim promjenama, pri čemu se nalaz može pratiti, jedino tada nije nužna biopsija vrata maternice i histološka potvrda dijagnoze.

U svim drugim slučajevima, ako se rezultat kolposkopije ne slaže s PAPA testom, ako su prisutne grube kolposkopske promjene, ako postoji endocervikalna komponenta lezije - kolposkopija ili nije odgovorila na pitanje je li PAPA test točno prepoznao sumnjive promjene na vratu maternice ili je postavljena sumnja na intraepitelnu leziju visokog stupnja, koja može biti prekanceroza. U ovim slučajevima je potrebno učiniti biopsiju i histološku potvrdu dijagnoze kako bi se ispravno procijenila događanja u transformacijskoj zoni.


Biopsija vrata maternice

Biopsija je postupak uzimanja uzorka tkiva iz područja vrata maternice, kako bi patolog analizom toga uzorka nakon složene obrade, pod mikroskopom proučio tkivo i utvrdio točnu patohistološku dijagnozu, prisutnost ili proširenost bolesti.

Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak. Ako se uzme samo uzorak tkiva uz potpunu očuvanost histološke arhitekture stanica tkiva, tada je to incizijska biopsija.

Najveća je važnost biopsije u razlikovanju benignih i premalignih od malignih promjena. Biopsija se uzima i sa sumnjivih mjesta iz vagine pod kontrolom kolposkopa. Uzimanje uzorka tkiva s vrata maternice može se učiniti kao biopsija klještima (punch-biopsija), biopsija električnom omčicom (LETZ biopsija) i konusna biopsija (konizacija).

Endocervikalna kiretaža/ekskohleacija preporučuje se u obradi abnormalnog citološkog nalaza kako bi se dokazalo da u kanalu vrata maternice nema tumorskog procesa.

U stalnoj potrazi za poboljšanjem točnosti u otkrivanju patoloških promjena, znanstvenici su razvili i nove tehnologije, čija primjena bi mogla dati više informacija o anomalijama epitela vrata maternice, nego što to može isključivo PAPA test.


dr. Vesna Harni


Literatura
Bethesda klasifikacija