Nadopune prehraniNadopune prehrani kod gljivičnih infekcija. Kandidijaza i prehrana. Anticandida dijeta.
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Nadopune prehrani

Vezano
Tema
Lifestyle
Vezani članci
Datum zadnje izmjene: 7. siječnja 2017.





Pokatkad promjena načina prehrane nije dovoljna u obrani od gljivica.

U suzbijanju ponavljanih gljivičnih infekcija i ponovnom uspostavljanju ravnoteže crijevne flore i imunološkog sustava od koristi mogu biti i slijedeće nadopune:


Probiotici

Korisne i “prijateljske” bakterije koje u prirodnim uvjetima naseljavaju kako crijeva tako i rodnicu, predstavljaju samo manji dio bilijuna mikroorganizama koji naseljavaju naša crijeva, a drugi naziv za ove bakterije je probiotici.

Najznačajniji probiotici su laktobacilus acidofilus, bifidobakterije i laktobacillus bulgarikus.

I dok su bifidobakterije stanovnici debelog crijeva koji sudjeluju u stvaranju vitamina B skupine i vitamina K, a laktobacilus bulgarikus podupire djelovanje imunološkog sustava, laktobacilus acidofilus zaustavlja rast kvaščeve gljivice kandide albikans, bakterije E. koli i drugih štetnih bakterija.

Ove bakterije iz glikogena stvaraju mliječnu kiselinu koja osigurava nizak pH sredine u kojoj se nalaze, te na taj način čine prvu obrambenu liniju u nastupanju različitih infekcija.

Prirodni izvor laktobacilusa obični je jogurt. Složeni ugljikohidrati, laktoza, pektin i vitamin C, te integralne namirnice potiču dodatno bujanje crijevne flore.


 POJAM I DEFINICIJA


LIJEČENJE


PREHRANA




NADOPUNE
PREHRANI



ALTERNATIVNI
PRISTUP




To je važno jer korisne bakterije mogu uginuti u roku pet dana ako nemaju stalnu opskrbu nekim oblikom mliječne kiseline ili laktoze.

Kako mnoge vrste jogurta na tržištu sadrže i različite količine šećera, neki autori radije preporučuju jedan od mnogobrojnih dodataka prehrani koji sadrže ove bakterije: tablete, kapsule, prah i napitci.

Kao opća nadopuna prehrani preporučuju se dvije kapsule ili dvije žlice tekućine acidofila tri puta na dan pola sata prije ili poslije jela.


Vitamini i vitaminske nadopune

Ništa nije u toj mjeri važno za naše zdravlje kao dobra funkcija imunološkog sustava. Genetičko naslijeđe snažno utječe na ustroj naših obrambenih funkcija, ali to čine i ekološki čimbenici. Veoma značajan čimbenik u uspostavljanje pravilne funkcije imunološkog sustava naša je prehrana.

Znanstvena istraživanja ukazuju na snažan utjecaj različitih vrsta hrane i njezinih sastojaka na funkciju bijelih krvnih zrnaca - neutrofilnih leukocita i limfocita koji čine prvu obrambenu liniju u borbi protiv infekcije i raka.

Ovdje valja preporučiti vitamin C, vitamine B kompleksa, cink, magnezij, elemente u tragovima i esencijalne masne kiseline obzirom da pospješuju obrambenu sposobnost organizma i na taj način sprječavaju povrat gljivične infekcije.

Najbolji su izvori vitamina C agrumi, bobičasto voće, zeleno i lisnato povrće, kupus, rajčice, krumpir i paprika. Najbolja nadopuna vitamina C je ona koja sadrži cijeli kompleks bioflavonoida, hesperidin i rutin, koji se označavaju citrusnim solima.

Tablete i kapsule vitamina C su obično u dozi od 500 do 1,000 mg, a najčešće dnevne doze su od 500 mg do 2 g. Prekomjeran unos može dovesti do stvaranja oksalatnih i uratnih kamenaca, a vrlo velike doze mogu izazvati neželjene posljedice kao što su proljev, često mokrenje i kožni osip.

Vitamini B kompleksa široko su rasprostranjenu u cjelovitim žitaricama, voću i povrću, a neki od njih kao vitamin B12 nalazi se samo u životinjskim namirnicima (iznutrice, jaja, mlijeko).

Premda se njihove funkcije isprepliću i važni su kao skupina, u održavanju obrambene funkcije osobitu ulogu igraju vitamini B1, B6, folna kiselina i B12.

Vitaminom B1 obiluju cjelovite žitarice, mekinje, većina povrća i mlijeko. Dnevna preporučena doza iznosi 50 – 100 mg, a najbolje ga je uzimati u nadopunama kao B-kompleks.

Najbolji izvori vitamina B6 su pšenične mekinje i klice, integralna riža, zob, sojino zrno, kupus, riba. Kao nadopuna se može nabaviti u različitim dozama od 25 do 500 mg, kao samostalan preparat, u B-kompleksu ili multivitaminskim preparatima.

Folna kiselina prisutna je u povrću tamnozelene boje, mrkvi, dinji, marelicama, avokadu, grahu, iznutricama. Preporučena doza je 400 do 800 mikrograma.

Najbolje ju je uzimati zajedno s vitaminom B12. Dobri izvori vitamina B12 su mlijeko, jaja, sir, riba, meso i iznutrice, a kako se slabo apsorbira iz želuca, najbolje je uzeti nadopune u vidu tablete koje se otapaju pod jezikom ili neki od proizvoda s produljenim djelovanjem.

Može se dobiti u različitim dozama od 50 do 1,000 mikrograma. Preporučene dnevne doze su 5 do 100 mikrograma.

Pomanjkanje cinka se također dovodi u vezu s ponavljanim gljivičnim infekcijama, pri čemu je odlučujuća uloga neotpornost imunološkog sustava prema kandidijazi. Najbogatiji izvor cinka su školjke, rakovi, tuna, puretina, pšenične klice, sjemenke bundeve, soja, grašak, gorušica.

Najbolje nadopune cinka su cink keliran aminokiselinom i cinkov pikolinat koji sadrže 15-50 mg cinka, što je dnevna preporučena doza.

Može se dobiti i u proizvodima koji sadrže vitamin C, magnezij i vitamine B kompleksa. Pastile cinka se moraju otopiti u ustima, u suprotnom nemaju učinka. Previše cinka može izazvati želučano-crijevne tegobe, a doze veće od 1,000 mg mogu biti toksične.

Najbolji prirodni izvor magnezija su cjelovite žitarice osobito zob, smokve, bademi, orasi i druge sjemenke, tamnozeleno povrće, smeđa riža, krumpir u ljusci, avokado i banane.

Najbolje nadopune sadrže podjednake količine magnezija keliranog kiselinom i kalcij. Tablete su obično po 133 g i uzimaju se u dnevnoj dozi od 300 do 400 mg.

Nadopune magnezija ne bi trebalo uzimati nakon jela jer magnezij neutralizira želučanu kiselinu.

Zbog utjecaja na promjenu prostaglandina, tromboksana i leukotriena dodaci omega 3 masnih kiselina smanjuju upalne procese.

Najbolji izvor esencijalnih masnih kiselina su dubokomorske ribe kao što su losos, tuna, sardina, skuša i haringa. Ove namirnice su veoma bogate alfa linolenskom kiselinom, koja je polazna tvar u biosintezi polinezasićenih masnih kiselina kao što su EPA (eikozapentaenoična kiselina) i DHA (dokozaheksaenoična kiselina), prethodnici eikosanoida.

Preporučena dnevna doza je 1,000 mg EPA i 720 mg DPA uz 1,5 mg vitamina E.

Ukoliko riblje ulje nije prihvatljivo ili dostupno preporučuje se koristiti sjemenke lana dva do četiri puta tjedno po 500 mg.

Vrlo djelotvorna je i gama linolenska kiselina (GLA) predstavnik “dobrih” omega 6 masnih kiselina. Dostupna je kao ulje noćurka, ulje boražine ili ulje sjemenki crnog ribiza.

Preporučena količina je 200 do 300 mg na dan. “Štetne” omega 6 masne kiseline, prisutne u kukuruznom i suncokretovom ulju valja izbjegavati.


dr. Vesna Harni


Literatura