HPV infekcijaHPV infekcija i prehrana. Prehrana kod HPV infekcije.
Kontakt Forum RSS
Lifestyle

HPV infekcija

Vezano
Tema
Lifestyle
Vezani članci
Nadopune prehrani
Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Komplementarna ginekologija | Psihoginekologija | Prehrana i ginekološke infekcije
Kandidijaza | Trihomonijaza | Bakterijska vaginoza | Genitalni herpes | Gonoreja | Klamidijska infekcija | HPV infekcija | Infekcija s miko-/ureaplazmama | Hepatitis B
Pojam i definicija | Liječenje | Prehrana | Nadopune prehrani | Alternativni pristup  | FAQ HPV infekcija


Glavni etiološki čimbenik u nastanku cervikalne neoplazije je infekcija onkogenim tipovima humanog papiloma virusa. U napredovanju virusne infekcije u cervikalnu displaziju značajnu ulogu igraju kofaktori, između ostalih i prehrambeni čimbenici.

Uloga prehrane u nastanku raka vrata maternice i cervikalne displazije istražuje se dugo vremena. Brojna znanstvena istraživanja ukazuju na povezanost niske razine antioksidacijskih vitamina beta-karotena, vitamina C, vitamina E, kao i vitamina B kompleksa (osobito folne kiseline) s nastankom cervikalne displazije kod HPV infekcije.

Smanjeni unos vitamina C, vitamina E i beta karotena desetorostruko povisuje rizik nastanka cervikalne displazije, a visok unos voća i povrća prehranom povezan je s 54% manjim rizikom perzistirajuće HPV infekcije.

Antioksidansi ..

mnogobrojne su tvari, vitamini, minerali i fitokemikalije, koje se izravno suprotstavljaju djelovanju slobodnih radikala – molekula koje sadrže slobodni kisik, a koje oksidacijom oštećuju stanicu. Količinu slobodnih radikala povećavaju zagađenje zraka, kronične bolesti, pušenje, karcinogene tvari iz hrane, namirnice pržene na roštilju i visokoj temperaturi, nitriti, suhomesnati proizvodi, infekcije, stres, rendgensko zračenje, izlaganje suncu, intenzivno vježbanje i menopauza.

Antioksidansi se u velikim količinama nalaze u biljnim namirnicama, ima ih u hrani iz mora, a katkada su prisutni i u namirnicama životinjskog podrijetla, pri čemu od važnosti nisu samo namirnice, već i način njihovog spravljanja.

Beta karoten

Karotenoidi su pigmenti topivi u vodi, koji se nalaze u tamno narančastom i tamno zelenom lisnatom povrću, slatkom krumpiru, mrkvi, suhim marelicama, lišću raštike, kelju špinatu i bundevi. Sprječavanjem stvaranja slobodnih radikala pružaju zaštitu od posljedica stalne izloženosti ultraljubičastim sunčevim zracima i drugim karcinogenim tvarima iz okoliša, a što je voće tamnije zeleno ili narančasto, to ima više beta karotena.

Beta karoten štiti od nastanka cervikalne displazije najmanje na dva načina: prvi je izravno antioksidacijsko djelovanje, a drugi je njegova uloga u nastanku vitamina A koji je esencijalan u procesima normalnog staničnog rasta i razvitka. Razina vitamina A u krvi je u inverznoj korelaciji s rizikom pojavom cervikalne displazije, HPV infekcijama s više tipova virusa, kao i većom količinom virusa.

Niska razina karotenoida u krvi povezana je s nastankom kako cervikalne displazije, tako i karcinoma cerviksa, a dnevni unos od 30 mg beta karotena tijekom 6 mjeseci doveo je do povlačenja abnormalnih promjena epitela vrata maternice (PAPA test i kolposkopija) u 70% ispitanica.

Ne postoje točne smjernice za dnevni preporučeni unos beta karotena, većina stručnjaka vjeruje da količina od 5 – 15 mg beta karotena (9,000 – 27,000 IU) pruža dovoljnu zaštitu.

U slučaju cervikalne displazije preporučena količina je 30 mg beta karotena.

Beta karoten se iz sirovih namirnice ne apsorbira u cijelosti. Tako se npr. iz sirove mrkve apsorbira tek oko 5% beta karotena. Povećanje apsorpcije postiže se kuhanjem sirovih namirnica kao što su mrkva i špinat, a kako se radi o pigmentima topivim u mastima, namirnice je dovoljno preliti s čajnom žličicom maslinovog ulja radi poboljšanja njihove iskoristljivosti.

Ponekada se željena količina od 30 mg beta karotena teško može namiriti hranom, te se preporučuje vitaminska nadopuna. Većina multivitaminskih preparata sadrže 1,000 do 10,000 IU beta karotena (0.5 – 5 mg), a za preporučiti je mješavina različitih karotenoida kao što su to beta karoten i likopen.

Kako je uzimanje nadomjestka beta karotena u dozi od 20 mg dnevno kod pušača muškog spola tijekom pet do osam godina povezano s povećanim rizikom nastanka raka pluća - što nije dokazano i u žena, opreza nikada dosta, te u slučaju da se ne možete odreći pušenja, radije preporučenu količinu beta karotena nadomirite iz prirodnih namirnica, a ne iz suplemenata.

Uzimanje većih količina beta karotena može dovesti do blagog žućkastog prebojavanja kože, što se može vidjeti i kod ljudi koji svakodnevno jedu veće količine mrkve. Radi se o bezopasnoj pojavi koja se naziva "karotenodermija", a pigmentacija se povlači prekidom uzimanja suplemenata.

Likopen

Likopen je antioksidant iz iste obitelji karotenoida kojoj pripada i beta karoten. Za razliku od beta karotena posjeduje znatno snažnije, najmanje dvostruko jače antioksidacijsko djelovanje.

Likopen je bojena tvar koja namirnicama kao što su lubenica, rajčica, crveni grejpfrut i drugo voće i povrće daje crvenu boju. Lubenica ga sadrži u količini od 4.1 g/100 g, a rajčica 3.1 g/100g. Ne uništava se kuhanjem ili konzerviranjem, a pirjane rajčice imaju istu količinu likopena kao i sirove.

Nekoliko dosadašnjih ispitivanja ukazalo je na zaštitu koju pruža likopen od nastanka cervikalne displazije. Veliki unos likopena putem prehrane u istraživanju je bio povezan s 56% manjim rizikom kronične HPV infekcije. Što je veća razina likopena u krvi, to je potrebno kraće vrijeme za spontano iščezavanje onkogenih tipova humanog papiloma virusa, te postoji manja učestalost cervikalne displazije neovisno o prisustvu HPV infekcije.

Dnevni unos 5 – 7 mg likopena trebao bi pružiti dovoljnu antioksidacijsku zaštitu, ukazuju rezultati istraživanja uloge likopena u nastanku bolesti srca.

Lutein / zeaksantin / beta- kriptoksantin

Novija znanstvena istraživanja ukazuju na smanjenje rizika "perzistirajuće" infekcije s humanim papiloma virusom pri povećanom unosu i drugih karotenoida u prehrani kao što su lutein, zeaksantin i beta-kriptoksantin . Visoka razina ovih tvari u krvi povezana je sa smanjenim rizikom nastanka abnormalnosti epitela vrata maternice tipa CIN2 i CIN3.

Nedavno objavljena studija ("The Ludwig-McGill HPV Natural History Study") u kojoj su istraživani utjecaj i povezanost prehrane kao i unos određenih namirnica na trajanje HPV infekcije pratila je prirodni tijek HPV infekcije kod 433 Brazilke. Test na HPV je ponavljan sustavno: na početku ispitivanja i potom 4, 8 i 12 mjeseci od početka istraživanja. Kod svih žena je u nekom od testova HPV bio pozitivan. Kod 185 pacijentica registrirana je "perzistirajuća" HPV infekcija, što je definirano nalazom pozitivnog HPV testa, odnosno istih HPV tipova dva ili više puta uzastopno. Kod 248 pacijentica je registrirana "prolazna" HPV infekcija što je definirano nalazom jednog pozitivnog HPV testa od 4 moguća, ili nestalnim nalazom pozitivnog HPV testa.

Pacijentice s "prolaznom" HPV infekcijom su svakodnevno u prosjeku unosile statistički značajno više beta-kriptoksantina, kao i luteina/zeaksantina u odnosu na pacijentice s "perzistirajućom" HPV infekcijom. Rizik "perzistirajuće" HPV infekcije za specifične tipove bio je 53% niži u skupini žena koje su najviše unosile beta-kriptoksantin u odnosu na žene iz skupine s najnižim unosom ovih tvari.

Slično je rizik perzistirajuće HPV infekcije bio 56% manji u skupini ispitanica koje su najviše unosile luteina/zeaksantina u usporedbi s ispitanicama iz skupine s najnižim unosom ovih tvari. Povišena razina vitamina C i unos papaje koja je veoma bogata u karotenoidima najmanje jednom tjedno također utječe na smanjenje rizika "perzistirajuće" HPV infekcije.

Navedeni rezultati sukladni su s ranijim istraživanjima koja podržavaju pretpostavku o kemoprotektivnom djelovanju karotenoida i vitamina C. Američki znanstvenici zaključuju, da bi povećani unos određenih namirnica, prije svega određenog voća kao što je papaja, mogao pružiti zaštitu od nastanka raka vrata maternice unutar populacije s perzistirajućom HPV infekcijom i vrlo niskim unosom antioksidativnih tvari.

Lutein je karotenoid s izvanrednim antioksidacijskim svojstvima. Uklanja slobodne radikale koji nastaju štetnim ultraljubičastim zračenjem i usporava odumiranje makule, što je najčešći uzrok sljepila kod ljudi starijih od 65 godina. Osobito bogati luteinom su špinat i raštika.

Zeaksantin ..

je karotenoid koji također štiti oči od odumiranja žute pjege izazvane djelovanjem slobodnih radikala. Pomaže u zaštiti od različitih oblika karcinoma jer vezujući slobodne radikale na sebe smanjuje broj stanica tumora. Veće količine zeaksantina otkrivene su u potočarki, blitvi, listovima bijele repe, listovima cikorije, listovima repe, špinatu i bamiji.

Beta kriptoksantin (betaCx) ..

jedan je od četiri najvažnija karotenoida u krvi. Njegova antikarcinogena svojstva potvrđena su u mnogobrojinim pokusima. Manjak ovog antioksidansa igra ulogu u nastanku raka debelog crijeva. Smanjena razina beta kriptoksantina nalazi se kod osoba koje puše i redovito konzumiraju alkohol, te kod osoba koje ne jedu uopće ili nedovoljno jedu voće. Namirnice bogate kriptoksantinom su općenito tropsko voće, posebice papaja, naranče i lubenice.

Vitamin C

Vitamin C spada u skupinu vitamina topivih u vodi, a posjeduje snažno antioksidacijsko djelovanje. Većina životinja je u stanju sintetizirati vitamin C, dok se ljudi moraju oslanjati na izvore ovog vitamina u hrani. Značajne količine vitamina C nalaze se u zelenim i zvonastim paprikama, brokuli, prokulicama, cvjetači, jagodama, špinatu, agrumima i kupusu.

Otpilike polovina količine vitamina C u povrću se uništava zagrijavanjem i kuhanjem namirnica. Osim toga i pušenje kao i ugljični dioksid (gradski smog) dodatno snižavaju razinu ovog vitamina u tijelu. Prekomjeran unos vitamina C može dovesti do nastanka kamenaca tipa oksalata i urata, što se može izbjeći uzimanjem magnezija, vitamina B6 i dovoljne količine tekućine.

Nekoliko znanstvenih ispitivanja pokazalo je povećani rizik nastanka cervikalne displazije u žena s niskom razinom vitamina C, karotenoida i folne kiseline u krvi. Preporučeni dnevni unos je 1,000 mg vitamina C, kod cervikalne displazije ova doza može ići do 3,000 – 6,000 mg, ovisno o podnošljivosti. Uzimanje većih doza može izazvati neugodne posljedice kao što su učestalo mokrenje, proljev i kožni osip, kada je potrebno smanjiti dozu.

Vitamin E

Vitamin E obuhvaća skupinu od osam tokoferola – alfa, beta, gama, delta, epsilon, zeta, eta i teta, pri čemu je najučinkovitiji alfa tokoferol. Spada u skupinu vitamina topivih u mastima, a pohranjuje se u jetrima, masnim tkivima, srcu, mišićima, krvi, maternici i nadbubrežnim žljezdama. Sprječava oksidaciju masnih spojeva, kao i vitamina A, selena, sumporne kiseline i nekih oblika vitamina C, te pospješuje djelovanje vitamina A. Nalazi se u pšeničnim klicama, cjelovitim žitaricama, biljnim uljima, jajima, bademima, soji, suncokretovim sjemenkama.

Visoka razina vitamina E u krvi povezana je sa 70% manjim rizikom pojave cervikalne displazije, a ovaj učinak ovisan je o dozi. To znači, što je veća razina vitamina E u krvi, manji je rizik pojave cervikalne displazije.

Dnevna preporučena doza za vitamin E iznosi 100 - 400 IU, dok je gornja granica 1,500 IU/dan. Povećana potreba za vitaminom E postoji kod trudnica i dojilja, kao i žena koje uzimaju hormonsku terapiju ili kontracepcijske pilule. Vitamin E iz prirodnih preparata se apsorbira dva puta bolje nego iz sintetičkih. Prirodni preparatai nazivaju se d-alfa-tokoferol, dok su sintetske dl-forme (dl-alfa-tokoferol). Velike doze vitamina E pojačavaju djelovanje lijekova protiv zgrušavanja krvi i mogu sprječavati apsorpciju vitamina K, koji pospješuje zgrušavanje krvi.

Povrće iz roda krstašica

Najznačajniji sastojak povrća iz roda krstašica je fitokemikalija indol-3-karbinol. Kontrolirano dvostruko slijepo istraživanje u skupini 27 žena s promjenama tipa CIN2 i CIN3, pri čemu je praćena regresija epitelnih abnormalnosti nakon 12 tjedana primjene 200 ili 400 mg indol-3-karbinola dnevno u odnosu na placebo lijeka, pokazalo je potpuno izlječenje cervikalne displazije u 47% odnosno 50% ispitanica koje su koristile 200, odnosno 400 µg indol-3-karbinola/dan, te odsustvo poboljšanja kod pacijentica koje su primale placebo lijek.

Indol-3-karbinol potiče metabolizam i razgradnju estrogena u produkte koji imaju slabiji hormonski učinak i stoga ispoljavaju antiestrogeno djelovanje u nastanku estrogen ovisnih oboljenja. Antikarcinogeni učinak indol-3-karbinola počiva na indukciji jetrenih enzima citokrom P450, čija je uloga u detoksifikaciji od karcinogena.

Doza od 200 mg snamiruje se konzumiranjem oko 200 g svježeg kupusa. U povrće iz roda krstašica ubrajamo: brokulu, prokulicu, kelj, cvjetaču, kupus, kineski kupus.

Folna kiselina

Najkorisnija preporuka u liječenju epitelnih promjena vrata maternice izazvanih humanim papiloma virusom je nadomjestak folne kiseline. I dok je preporučena dnevna doza 400 – 800 µg, u liječenju cervikalne displazije se primjenjuju daleko veće doze koje podrazumijevaju dnevni unos od 2,5 – 10 mg folne kiseline tijekom tri mjeseca.

Brojna istraživanja ukazuju na povećani rizik nastanka cervikalne displazije izazvane humanim papiloma virusom kod smanjenog vitaminskog unosa, prije svega folne kiseline, vitamina C i beta karotena.

Uzimanje folne kiseline u dnevnoj dozi manjoj od 400 µg je povezano s 2.6 puta većim rizikom nastanka cervikalne displazije u odnosu na uzimanje folne kiseline u količini većoj od 400 µg dnevno.

Smanjena razina folne kiseline u crvenim krvnim zrncima je povezana s većom učestalosti HPV-16 infekcije, a nedostatak folne kiseline pojačava djelovanje virusa na stanice vrata maternice. Smanjena razina ukupnog homocisteina, aminokiseline u čijoj sintezi je nužna folna kiselina, izravno korelira s težinom epitelne abnormalnosti.

Folna kiselina je kritična tvar u sintezi genetičkog materijala stanice, a smanjena količina folne kiseline može dovesti do oštećenja DNA koje pogoduje nastanku cervikalne displazije.

Obogaćivanje žitarica folnom kiselinom, što se sustavno provodi u nekim zemljama, dovodi do porasta unosa folne kiseline za 63%, što je još uvijek ispod preporučene razine u većine žena.

Folna kiselina je vitamin iz obitelji B-kompleksa, a njime obiluje tamno zeleno povrće, mrkva, kvasac, pileća jetrica, narančin sok, špinat, bijeli i crveni grah, bundeva, soja i pšenične klice.


dr. Vesna Harni

Literatura