Minamata sindromMinamata sindrom dobio je naziv po ekološkoj katastrofi koja je 1956. godine zahvatila japansku oblast Minamata, gdje je nastalo masovno trovanje anorganskom živom u ljudi koji su se prije svega hranili ribom, a koje je rezultiralo stopom smrtnosti od 30%.
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Minamata sindrom

Datum zadnje izmjene: 14. veljače 2013.
Ekološke katastrofe i sindromi | Sindrom bolesne zgrade | Amalgamski sindrom | YUSHO sindrom | Itai Itai sindrom | Formaldehidski sindrom | Minamata sindrom | Ozonski sindrom | Sindrom drvnog zaštitnog sredstva

Minamata sindrom..

dobio je naziv po ekološkoj katastrofi koja je 1956. godine zahvatila japansku oblast Minamata, gdje je nastalo masovno trovanje anorganskom živom u ljudi koji su se prije svega hranili ribom, a koje je rezultiralo stopom smrtnosti od 30%.

Otrovanje ribe nastupilo je uslijed nepravilnog zbrinjavanja otpadnih voda iz obližnje tvornice acetaldehida, te zagađenja morske vode anorganskom živom. Službeno je registrirano preko 1.000 oboljelih , a ispituje se još deset puta veći broj prijava.

Simptomi:

  • smetnje senzibiliteta (vid, sluh i okus)
  • nekoordinirani pokreti.

Anorganska živa..

vezuje se na sulfhidrilne grupe bjelančevina u krvi i odlaže u različitim organima-prvenstveno su zahvaćeni mozak, jetra i bubrezi. Iz želučano-crijevnog trakta se resorbira u manje od 10%, a joni žive rijetko prolaze kroz posteljicu (< 0,1%).

Kronično otrovanje niskim dozama elementarne i anorganske žive vodi promjenama osobnosti , nestabilnosti i promjenama raspoloženja, kao i pojavi tremora. Udisanje živinih para oštećuje središnji živčani sustav.

Kronično otrovanje većim količinama anorganske žive manifestira se prije svega progresivnom degeneracijom središnjeg živčanog sustava.

Kod otrovanih trudnica javljaju se ataksija i tremor, disartrija i smetnje sluha. Kod novorođenčadi oštećene u embrionalnoj fazi javljaju se gluhonijemost, progresivno ograničenje vidnog polja, nesanica, pojačano slinjenje i napadaji generaliziranih mioklonusa.

Danas je poznato da embriopatija nastala zbog kroničnog otrovanja anorganskom živom obuhvaća mikrocefaliju, spastični sindrom i mentalne deficite.

Ovakve katastrofe se dešavaju i na drugim mjestima. Ovo su tipične ekološke bolesti koje se mogu spriječiti.



dr. Vesna Harni
Literatura