Endometrioza i dioksiniEndometrioza i dioksini. Dioksini i endometrioza. Endometrioza označuje prisutnost stanica endometrija (sluznice maternice) izvan njihovog prirodnog boravišta (cavum uteri = maternična šupljina, unutrašnjost maternice). Dislocirane stanice se mogu nalaziti u mišićju ili na površini maternice, ili pak na drugim organima kao (jajnik, jajovodi, mokraćni mjehur, pluća ili debelo crijevo).
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Endometrioza i dioksini

Vezano
Tema
Lifestyle
Vezani članci
Tamponi i dioksini
Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Dioksini i furani | Endometrioza i dioksini | Tamponi: azbest & dioksini i toksički šok

Endometrioza..

označuje prisutnost stanica endometrija (sluznice maternice) izvan njihovog prirodnog boravišta (cavum uteri = maternična šupljina, unutrašnjost maternice). Dislocirane stanice se mogu nalaziti u mišićju ili na površini maternice, ili pak na drugim organima kao (jajnik, jajovodi, mokraćni mjehur, pluća ili debelo crijevo).

Kako i dislocirane stanice endometrija posjeduju u većoj mjeri estrogene receptore (40 - 60%), na opisanim lokalizacijama dolazi do imitacije menstruacijskog ciklusa, te krvarenja u vrijeme menstruacije. Kako ova krv nema mogućnost istjecanja dolazi do njenog nakupljanja i formiranja čokoladnih cista, koje pak mogu prskati, podraživati okolno tkivo te dovoditi do nastanka ožiljaka i/ili priraslica u trbuhu.

Tipični simptomi endometrioze su kronična bol u trbuhu, odnosno maloj zdjelici, bolovi prilikom spolnog odnosa, veoma bolne menstruacije, neplodnost, bolno pražnjenje mjehura ili crijeva, pojačana osjetljivost na kemijske tvari i/ili ekstenzivne alergije i povremeno autoimune bolesti kao što su sistemski lupus eritmatodes ili Hashimotov tireoiditis.

Endometrioza se češće javlja unutar obitelji, uobičajeno u žena između 25 i 49 godina. Ova bolest obično prestaje s menopauzom, a hormonsko nadomjesno liječenje može reaktivirati bolest. Do sada je objavljeno više od 4,500 znanstvenih radova na temu endometrioze, a uzrok bolesti još uvijek je ostao nepoznat.

Novija saznanja o endometriozi ukazuju na značenje i povezanost ove bolesti s dioksinskom ekspozicijom, kao i utjecaj koncentracije dioksina na težinu (stupanj) endometrioze.

Znanstvenici s University of Wisconsin, Madison, analizirali su pojavnost endometrioze u rhesus majmunica koje su kronično izlagane dioksinima tijekom perioda od oko 4 godine. Praćeno je ukupno 20 životinja, podijeljenih u 3 skupine.

Prva skupina majmunica nije izlagana dioksinima, druga skupina je izlagana dioksinima u koncentraciji od 5 ppt (parts per trillion), a treća skupina koncentraciji od 25 ppt dioksina. Deset godina nakon prestanka primjene dioksina, putem kirurškog zahvata (laparoskopija) ispitivani su prisutnost i težina endometrioze.

U ovih deset godina tri majmunice su uginule, a autopsija je pokazala u sva tri slučaja teški stupanj veoma raširene, "diseminirane" endometrioze. Sve tri uginule životinje su bile na dioksinskoj ekspoziciji.
Od 17 preživjelih majmunica koje su bile podvrgnute laparoskopiji, šest životinja nije bilo izlagano dioksinima. U ovih šest majmunica nije nađen niti jedan slučaj srednje teške ili teške endometrioze; četiri životinje su bile sasvim zdrave, a dvije majmunice su pokazivale znake blage endometrioze (rAFS score). Učestalost bolesti u kontrolnoj skupini je iznosila 33%, što je odgovaralo općoj prevalenciji endometrioze (30%) kod 304 rhesus majmunice koje nisu izlagane dioksinima.

U skupini životinja (7 majmunica) koje su bile izlagane 5 ppt dioksina, srednji do teški stupanj endometrioze je dokumentiran u tri od sedam životinja (43%), a blagi oblik endometrioze u jedne životinje.

U skupini životinja (7 majmunica) koje su bile izlagane 25 ppt dioksina kod pet od sedam majmunica (71%) nađena je endometrioza srednje teškog ili teškog stupnja i u jedne životinje endometrioza blagog stupnja. Samo jedna majmunica iz skupine od ovih 7 nije imala znakove endometrioze.

Rezultati ovog istraživanja ukazuju na izravni utjecaj kroničnog izlaganja dioksinima na povećanu pojavnost endometrioze u rhesus majmuna. Težina bolesti procijenjena standardnim bodovanjem pokazuje pozitivnu korelaciju s dnevnom i kumulativnom dozom dioksina.

Veoma je zanimljiva reprodukcijska povijest ove skupine majmunica.

Reprodukcijska funkcija majmunica izlaganih 5 ppt dioksina nije se značajno razlikovala od kontrolne skupine. Sedam od osam majmunica su unutar sedam mjeseci nakon prekida izlaganja dioksinima ostale trudne, njih šest su uredno porodile živo novorođenče, a jedna majmunica je iznijela mrtvorođeno novorođenče.

U skupini majmunica koje su bile izložene 25 ppt dioksina, pet majmunica ostale su trudne, a svega jedna je porodila živo novorođenče, dok su ostale majmunice imale u tri slučaja spontani pobačaj i u jednom slučaju novorođenče je umrlo neposredno nakon porođaja.

Ovi podaci također ukazuju na mogući toksični utjecaj dioksina prije, kao i za vrijeme trudnoće, koji može rezultirati povećanom fetalnom smrtnošću.

Jedan stariji rad iz 1997. godine potječe iz Jeruzalema a rađen je u Bikur Cholim Hospital. Znanstvenici su ovdje istraživali koncentraciju TCDD u 44 neplodne žene s endometriozom, koja je uspoređivana s razinom TCDD u kontrolnoj skupini od 35 neplodnih žena s tubarnim faktorom, neprohodnost jajovoda ili odstranjeni jajovodi zbog nekog drugog razloga.

U skupini pacijentica s endometriozom osam žena (18%) je imalo pozitivan nalaz, prisutnost dioksina u krvi, u usporedbi sa samo jednom pacijenticom (3%) iz skupine neplodnih žena s tubarnim faktorom.

Premda koncentracija dioksina nije pokazivala izravnu korelaciju s težinom endometrioze, ova studija upućuju još jednom na povezanost dioksina i endometrioze i u humanoj populaciji.

Pretpostavljeni učinak dioksina je njegov dvosmjerni utjecaj na mrežu citokina između imunološkog i endokrinog sustava.

Toxicol Sci 2001; 59 (1): 147-59
Human Reproduction 1997; Vol 12: 373-375


dr. Vesna Harni