Veća izloženost gradskom smogu tijekom rane trudnoće može povisiti rizik nastanka određenih srčanih defekata u potomaka, rezultat je istraživanja kalifornijskih znanstvenika.
Vodeći kalifornijski znanstvenici iz područja epidemiologije, okolišne medicine, javnog zdravstva i biostatistike istraživali su utjecaj prisutnosti različitih zagađivača u zraku i pojavu urođenih anomalija kod djece u pokrajini južne Karoline tijekom razdoblja između 1987. - 1993. godine, na temelju podataka iz California Birth Defects Monitoring Program.
Analizirani su prije svega srčani defekti, rascjepi usne i lica i pojava više od jedne velike anomalije. U svakoj grupi je identificirano 100 do 600 djece, a podaci su uspoređivani s više od 9,000 djece bez urođenih defekata.
Za svaku od ispitivanih trudnoća, izračunata je prosječna razina mjesečne izloženosti ugljičnom monoksidu, dušičnom dioksidu i ozonu na osnovi podataka lokalnih meteroloških stanica.
Ukoliko je majka spadala u skupinu trudnica koje su bile izložene najvećim koncentracijama ugljičnog monoksida u zraku, rizik nastanka ventrikularnog septalnog defekta u fetusa, srčane anomalije kada postoji manja ili veća komunikacija između srčanih klijetki, bio je gotovo tri puta veći u odnosu na fetuse iz trudnoća u kojima je rizik izlaganja ugljičnom monoksidu bio na najmanjoj razini.
Ukoliko je ekspozicija bila umjerenija, utoliko je i ovaj rizik bio manji. Sličan obrazac, ovisan o dozi pokazuje i izlaganje trudnica ozonu i nastanak defekata aorte, plućne arterije i srčanih zalistaka.
Veoma zanimljiva činjenica je da se u oba slučaja radi o izloženosti djelovanju većih koncentracija CO ili NO2 tijekom drugog mjeseca trudnoće, što se smatra kritičnim vremenom za normalnu migraciju i diferencijaciju neuralnih stanica, odnosno srčanog razvitka.
Značaj ove studije je višestruk, ovo je ujedno i prva studija koja ukazuje na vulnerabilno vrijeme u nastanku embrionalnih anomalija prouzrokovanih onečišćenjem i zagađenjem zraka.
dr. Vesna Harni