Kontrolori Roditelji kontrolori. Strah od toga da ih djeca neće trebati motivira mnoge kontrolirajuće roditelje na podržavanju osjećaja bespomoćnosti kod svoje djece. Ti roditelji imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbježnog osjećaja gubitka kojeg dožive roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma. Velik dio identiteta kontrolirajućih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu pa se oni osjećaju izdanima i nepuštenima kada dijete postane samostalno. Ono što čini kontrolirajuće roditelje toliko podlima jest to da je dominacija obično prerušena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro", "Ovo činim samo za tebe" i "Samo zato što te toliko volim" znače samo jedno: "Činim to samo zato što me toliko plaši da ću te izgubiti pa sam te spreman/na i ojaditi".
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Kontrolori

Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Otrovni roditelji | Mit o savršenim roditeljima | Neadekvatni roditelji | Kontrolori | Alkoholičari | Verbalni zlostavljači | Fizički zlostavljači | Seksualni zlostavljači | Put do neovisnosti | Samodefiniranje | Prekidanje kruga



Kontrola ..

nije nužno negativna rječ. Ukoliko majka zadrži svoje dvogodišnje dijete umjesto da ga pusti da odluta na cestu, ne nazivamo je kontrolirajućom nego razumnom. Ona provodi kontrolu koja je usklađena sa stvarnošću i motivirana je djetetovom potrebom za zaštitom i usmjeravanjem. Primjerena kontrola postaje pretjeranom kad majka ograničava svoje dijete deset godina kasnije, dugo nakon što je dijete savršeno sposobno da samo prijeđe cestu.

Djeca koja nisu poticana da pokušaju, naprave, istražuju, savladaju i riskiraju neuspjeh često se osjećaju bespomoćnom i neuspješnom. Djeca koja su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih strahom, često i sama postaju zastrašena i anksiozna. To otežava njihovo sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga, njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipulirati i često dominirati njihovim životima.

Strah od toga da ih djeca neće trebati motivira mnoge kontrolirajuće roditelje na podržavanju osjećaja bespomoćnosti kod svoje djece. Ti roditelji imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbježnog osjećaja gubitka kojeg dožive roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma. Velik dio identiteta kontrolirajućih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu pa se oni osjećaju izdanima i nepuštenima kada dijete postane samostalno. Ono što čini kontrolirajuće roditelje toliko podlima jest to da je dominacija obično prerušena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro", "Ovo činim samo za tebe" i "Samo zato što te toliko volim" znače samo jedno: "Činim to samo zato što me toliko plaši da ću te izgubiti pa sam te spreman/na i ojaditi".

Ne postoji ništa otmjeno u izravnoj kontroli. Ona je otvorena, dodirljiva i jasna. "Napravi kao što kažem ili neću nikada više razgovarati s tobom", "Napravi kako kažem ili više nema džeparca", "Ne napraviš li kako kažem, nećeš više biti član obitelji", "Usprotiviš li se mojim željama, dobit ću infarkt zbog tebe". U takvoj kontroli ne postoji ništa suptilno. Izravna kontrola obično uključuje zastrašivanje i često je ponižavajuća. Vaši osjećaji i potrebe moraju biti podčinjeni potrebama i osjećajima vaših roditelja. Uvučeni ste u ponor ultimatuma. Vaše je mišljenje bezvrijedno, vaše su potrebe i želje nevažne. Neravnoteža moći je ogromna.

Brak djeteta može biti izuzetno ugrožavajući za kontrolirajuće roditelje. Novog supružnika vide kao konkurenta za odanost svog djeteta. To vodi do strašnih bitaka između roditelja i supružnika, s odraslim djetetom ulovljenim u unakrsnu paljbu podijeljene lojalnosti. Neki će roditelji napasti novu vezu kritikom sarkazmom i predviđanjima neuspjeha. Drugi će odbiti prihvaćanje novog partnera ili čak ignorirati samo postojanje supružnika. Neki će direktno progoniti novog partnera. Nije neobično da te taktike stvore takve potrese da se brak raspadne.

Postoji još jedan moćan oblik kontrole ..

koji je, iako suptilniji i skriveniji od direktne kontrole, jednako razoran: manipulacija. Manipulatori dobivaju ono što žele, bez da to ikada traže, bez da ikada riskiraju odbijanje izlažući iskreno svoje želje. Svi mi manipuliramo drugima u različitom stupnju. Malo nas se osjeća dovoljno sigurnima da jednostavno zatražimo sve ono što želimo pa razvijamo indirektne načine traženja. Ne zatražimo od supružnika da nam donese čašu vina, već pitamo ima li koja otvorena boca; ne kažemo gostima da je vrijeme da odu, već zijevamo; od atraktivnog stranca ne tražimo broj telefona, nego se upuštamo u neobavezni razgovor. Djeca manipuliraju roditeljima jednako kao i roditelji djecom. Supružnici, prijatelji i rođaci - svi manipuliraju jedni drugima. Prodavač zarađuje za život manipulacijom. Ne postoji ništa zlo u tome; u stvari manipulacija je normalan oblik ljudske komunikacije. No, kad postane sredstvom neprestane kontrole, manipulacija može biti izrazito destruktivna, osobito u odnosu roditelj - dijete. S obzirom na to da su manipulativni roditelji toliko vješti u skrivanju svojih iskrenih motiva, njihova djeca žive u svijetu zbrke. Znaju da ih roditelji kontroliraju, ali ne mogu shvatiti kako. Jedan od najčešćih tipova otrovnih manipulatora je "pomagač". Umjesto da ih puste, pomagači stvaraju situacije u kojima su "potrebni" u životima odrasle djece. Manipulacija često dolazi upakirana u dobronamjernu, no neželjenu pomoć.

Mnogi otrovni roditelji uspoređuju na negativan način jedno dijete s drugim, kako bi ciljano dijete osjetilo da se ne trudi dovoljno da bi dobilo roditeljsku pažnju. To motivira dijete da učini sve što roditelji traže kako bi ponovno zadobilo njihovu milost. Tehnika podijeli-pa-vladaj često se upotrebljava za djecu koja postanu malo previše neovisna, što je prijetnja za obiteljski sustav. Svjesno ili nesvjesno, takvi roditelji manipuliraju inače sasvim normalnim rivalitetom između braće i/ili sestara, pretvarajući ga u okrutno nadmetanje koje ometa rast zdravih veza između braće i/ili sestara. Posljedice su dalekosežne. U očitu štetu koja se nanosi dječijoj slici o sebi, negativne usporedbe stvaraju ogorčenost i ljubomoru između braće i/ili sestara, koje mogu obojiti njihove veze za cijeli život.

Kad nas otrovni roditelji kontroliraju na intenzivan, zatrašujući, okrivljavajući ili emocionalno oštećujući način, obično reagiramo na dva načina: kapituliramo ili se bunimo. Obje reakcije ometaju psihološku separaciju, iako se čini da je pobuna sasvim suprotna tome. Istina je da kad se bunimo protiv svojih roditelja, kontrolirani smo jednako kao da smo se predali.

Roditelji koji se osjećaju dobro sami sa sobom nemaju potrebe kontrolirati svoju odraslu djecu. No, otrovni roditelji djeluju iz dubokog osjećaja nezadovoljstva svojim životima i straha od napuštanja. Neovisnost njihove djece za njih je poput gubitka uda. Kako dijete odrasta, roditeljima postaje sve važnije povući žice koje dijete čine ovisnim. Sve dok otrovni roditelji mogu svog sina ili svoju kćerku natjerati da se osjećaju kao djeca, mnogu i zadržati kontrolu. Kao rezultat, odrasla djeca kontrolirajućih roditelja često imaju vrlo mutan osjećaj identiteta. Imaju poteškoća vidjeti same sebe kao bića neovisna o svojim roditeljima. Ne mogu razlikovati svoje vlastite potrebe od potreba roditelja. Osjećaju se bespomoćno.

Svi roditelji kontroliraju svoju djecu, sve dok djeca ne uspostave kontrolu nad svojim životima. U normalnim obiteljima taj se prijelaz odvija kratko nakon adolescencije. U otrovnim obiteljima to je zdravo razdvajanje odgođeno godinama - ili zauvijek. Može se dogoditi tek nakon što napravite promjene, koje će vam omogućiti da zadobijete kontrolu nad sovjim vlastitim životom.



Dr.Susan Forward psihoterapeut & Craig Buck
"Otrovni roditelji"

Društvo roditelja BIOS, Zagreb & Hrvatska udruga za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja