Drugi čimbenici ekološkog onečišćenjaMnogobrojna znanstvena istraživanja ukazuju na snažan utjecaj različitih ekoloških čimbenika na dva velika sustava našeg organizma - imunološki i središnji živčani sustav
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Drugi čimbenici ekološkog onečišćenja

Objavljeno: 13. veljače 2013., Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Drugi čimbenici ekološkog onečišćenja | Bisfenol A | Organska otapala i funkcija vida | Kreme za sunčanje | Učestalost karcinoma u kemijskoj industriji | Kvarcni pijesak



Mnogobrojna znanstvena istraživanja ukazuju na snažan utjecaj različitih ekoloških čimbenika na dva velika sustava našeg organizma, imunološki sustav i središnji živčani sustav, koji su u stalnom i promjenjivom odnosu prema vanjskom okolišu s jedne strane i prema unutrašnjem miljeu s druge strane.

Sasvim je izvjesno da vanjski stres putem biokemijskih promjena otvara put tjelesnom oštećenju, odnosno nastanku bolesti.

U sklopu istraživanja organskog supstrata kod ekoloških oboljenja, ranijih godina su prije svega proučavani upalni procesi. Posljednjih godina se u središtu znanstvenog zanimanja nalaze abnormalnosti imunološkog sustava.

Najčešće promjene u imunološkom sustavu izazvane različitim čimbenicima ekološkog onečišćenja su promjene u funkciji i broju T-limfocita. Obzirom na veoma usku povezanost između T-limfocita, kao nositelja staničnog imuniteta, s humoralnim odjeljkom imunološkog sustava i B-limfocitima, veoma čest nalaz usporedo s abnormalnom funkcijom staničnog imuniteta je i oštećenje produkcije protutijela i komplementa.

Osobiti utjecaj na T-limfocite pokazuju kemijske tvari, konzervansi i drugi različiti dodaci hrani, kao i psihosocijalni stres. Najčešći poremećaj je smanjenje broja supresorskih T-limfocita.

Osim izravnog djelovanja, pretpostavlja se da su ekološki zagađivači u stanju izazvati produkciju endogenih medijatorskih tvari, koje aktiviraju imunološki sustav, koji se potom okreće protiv vlastitih tkiva i organa kada nastupaju oštećenja (autoimune reakcije). Istraživanja pokazuju da različiti medijatori kao što su prostaglandini, kinini, serotonin, histamin, acetilkolin, imaju potencirajuće djelovanje, odnosno međusobno djeluju sinergistički.

Ovakvi učinci štetnih tvari su u eksperimentima dokazani za fenol i formaldehid već u koncentracijama od 10 ng/l (pojačano izlučivanje histamina iz mastocita u eksperimentima na štakorima ). Sličan učinak pokazuje lindan koji pojačava oslobađanje LTC-4 iz peritonealnih stanica miša.

Na osnovi dosadašnjih spoznaja najvjerojatniji put djelovanja ekoloških zagađivača je reakcija preosjetljivosti, koja preko mreže različitih biokemijskih tvari izaziva štetni učinak u ljudskom organizmu.

Drugi uobičajeni nalaz kod pacijenata s preosjetljivošću na kemikalije ili različite prehrambene artikle je smanjenje razine IgA-imunoglobulina. IgA-imunoglobulini imaju zaštitnu ulogu u crijevu, sluznicama i jetri, koje štite od prodiranja stranih tvari, potencijalnih alergena.

Kod radnika u proizvodnji umjetnih materijala (vinilklorid), nisu rijetke bolesti imunih kompleksa. Slične bolesti kao što je akutni glomerulonefritis opisane su pojedinačno i kod radnika s organskim otapalima. Pretjerano taloženje imunih kompleksa u korioidnom pleksusu s tipičnim promjenama u ponašanju, rezultat je eksperimenata na štakorima.

Na koji način ekološki zagađivači utječu na središnji živčani sustav aktualna je tema, koja zaokuplja mnogobrojne istraživače. Poznate su činjenice da središnji živčani sustav i imunološki sustav ostvaruju mnogobrojne interakcije i da imunološki sustav veoma osjetljivo reagira na ekološko onečišćenje. Istraživanja kod pacijenata s ekološkim bolestima pokazuju statistički značajno češće neuropsihijatrijske simptome.

Danas je poznato da hormoni iz različitih namirnica nakon apsorpcije u crijevima, prolaze krvno-moždanu barijeru i u stanju su izravno djelovati na središnji živčani sustav izazivajući promjene u ponašanju. Izravno toksično djelovanje na središnji živčani sustav ostvaruju osobito teški metali i pesticidi prisutni u hrani. Ukoliko namirnice izazivaju stvaranje imunih kompleksa, moguća su oštećenja krvno-moždane barijere i nastupanja abnormalnosti u ponašanju.

Neurofiziološka istraživanja pretpostavljaju da različiti aditivi u namirnicima, kao i kemijska onečišćenja izazivaju promjene u ponašanju preko olfaktorno-limbičnog sustava, pri čemu se ova odstupanja najčešće odnose na navike u prehrani, piću, učenju, motoričkoj aktivnosti, raspoloženju, kao i pamćenju.

Najjače toksičko djelovanje na središnji živčani sustav pokazuju organska otapala. Ovdje ubrajamo nastanak neurotskih smetnji, pa sve do teških organskih defekata koji mogu biti odgovorni i za demenciju.


dr. Vesna Harni
Literatura