Smanjena stopa ektopičnih trudnoća kod MPO
Napredak u medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) je gotovo prepolovio stopu izvanmaternične trudnoće u posljednjih 12 godina. Stopa izvanmaternične trudnoće nakon MPO se postupno smanjila od 20 do 12 slučajeva na tisuću, pokazuje analiza svih MPO trudnoća ostvarenih u Velikoj Britaniji između 2000. i 2012. godine. Čini se da se ovaj trend odnosi na smanjenje incidencije faktora neplodnosti jajovoda, manji broj zametaka koji se prenose i produženu kulturu embrija, rekao je dr Nikolaos Polyzos na godišnjem sastanku Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju.
Izvanmaternična trudnoća je rijetka pojava, javlja se samo u 2% svih spontanih trudnoća. MPO je konstantno povezana s višim stopama EP, što je najčešći uzrok smrti tijekom prvog tromjesečja trudnoće u Velikoj Britaniji, rekao je dr Polyzos iz Centra za reproduktivnu medicinu na Vrije University Bruxellesu. Koristeći bazu podataka "HFEA - Human Fertilisation and Embryology Authority", istraživači su izdvojili 684.247 ART ciklusa u Velikoj Britaniji između 2000. do 2012. godine, što je rezultiralo s 212.877 trudnoća. Nakon isključenja iz različitih razloga, uključujući surogat, neodređeno liječenje ili nedostatak podataka, 161.967 trudnoća je bilo uključeno u analizu. Od tog broja, 153.115 trudnoća je bilo nakon in vitro oplodnje ili ICSI i 8852 nakon intrauterine inseminacije.
Incidencija izvanmaternične trudnoće je bila 1,4% tijekom 12-godišnjeg promatranog razdoblja. U prilagođenim analizama najvažniji neovisan čimbenik rizika za izvanmateričnu trudnoću je bio tubarni faktor neplodnosti, kod kojeg je bio više nego udvostručen rizik, rekao je dr Polyzos. Značajan broj je činio embriotransfer i produžena kultura. Znači da je u svakodnevnoj kliničkoj praksi vjerojatnost imati izvanmaterničnu trudnoću 29% na 1.000 trudnoća kod bolesnica s neplodnošću zbog jajovoda ako se prenosi više od jednog zametka, kazao je on. Nasuprot tome, rizik je više nego tri puta manji sa samo 8,2% na 1.000 trudnoća kod pacijentica koje su imale partnera s muškom neplodnošću i jednu prenesenu blastocistu.
Detalji iz HFEA baze podataka su pokazali da se udio neplodnih pacijenatica s bolesti jajovoda u MPO postupno smanjio s 24% u 2000. godini na 12% u 2012. godini. Tubarni faktor neplodnosti je zaslužan za oko 14% svih neplodnosti i obično je rezultat infekcije klamidijom trahomatis. "U budućnosti treba promicati nacionalne skrining programe poput "U.K.’s National Chlamydia Screening Programme". Iako je rasprava o tome kako to učinkovito postići, mislim da je vrlo važno da se ti programi prošire", rekao je dr Polyzos. Napori za promicanje uvođenja jednog embriotransfera, koji su široko usvojeni u njegovoj zemlji ali manje u SAD-u, će i dalje smanjiti rizik od izvanmaternične trudnoće, dodao je.
Nedavna analiza u SAD-u koja je analizirala rizike izvanmaternične trudnoće povezane s MPO je ustvrdila da je stopa izvanmaternične trudnoće 1,6% kada je prebačen jedan embrij i 1,7%, 2,2% i 2,5% kada su preneseni dva, tri ili četiri ili više zametaka. Sveukupno, stopa izvanmaternične trudnoće je pala od 2% u 2001. godini na 1,6% u 2011. godini, analizirano na temelju 553.577 trudnoća prijavljenih tijekom tih godina u U.S.
Obstet. Gynecol. 2015;125:70-8
Poliklinika Harni