Preeklampsija povezana sa srčanim manama djece
Žene s preeklampsijom imaju znatno veću vjerojatnost roditi dijete sa srčanom manom, pokazuju rezultati nove populacijske studije na temelju proučavanja 1,9 milijuna parova majki i beba.
"Žene s ranijom pojavom preeklampsije imale su značajno veću prevalenciju djece sa srčanim manama, u usporedbi s onima bez preeklampsije, dok su žene s kasnim nastankom preeklmapsije imali samo neznatno veću prevalenciju," navode autori.
Dr. Nathalie Auger (Institut national de santé publique du Québec, University of Montreal Hospital Research Centre, Montreal, Canada), i kolege su izvijestiti o svojim rezultatima u članku objavljenom u časopisu JAMA.
Kongenitalne anomalije srca su najčešće anomalije kod djece, iako su njihovi uzroci i faktori rizika slabo poznati, navode autori.
"Nedavne studije su povezale postojeću hipertenziju s prirođenim srčanim manama, ali nije istražena uloga preeklampsije unatoč tome što su bazična istraživanja pokazala da preeklampsija i srčana oštećenja dijele zajedničke biomarkere", objašnjavaju autori. "Dakle, ova studija pruža nove dokaze o vezi između preeklampsije i urođenih srčanih mana, potkrijepljena podacima iz velike populacije trudnica."
U istraživanju je sudjelovalo 1,942,072 djece u 20. tjednu trudnoće ili kasnije u bolnici u Quebecu između 1989. i 2012. godine. Od njih, 17,296 djece je imalo srčanu manu. Istraživači su uključili 50,840 multiplih trudnoća ali su isključili bebe koji su mrtvorođene ili koje su imale kromosomske anomalije.
Sveukupno, učestalost srčanih mana je bila 8,9 na 1,000 djece. Učestalost je bila veća za bebe rođene od žena s preeklampsijom nego kod onih bez preeklampsije (16,7 vs 8,6 po 1,000).
Dojenčad rođena od žena s preeklampsijom su imala veću prevalenciju za bilo koju srčanu manu (omjer prevalencije/relativni rizik RR=1,57) i male anomalije (RR=1,56 ) u usporedbi s novorođenčadi od žena bez preeklamsije.
Gestacijska dob pri pojavi preeklampsije je ključni faktor
Žene kod kojih je preeklampsija nastala u trudnoći manjoj od 34 tjedana (raniji početak) imale su povećani rizik rađanja djeteta sa srčanom manom u usporedbi sa ženama koje nisu imale preeklampsiju (RR=5,53). Nasuprot tome, rizik za bilo koju srčanu manu je bio tek neznatno veći kod žena s kasnim nastupanjem preeklampsije (RR=1,14).
Preeklampsija ranog početka je bila povezana s ozbiljnim (RR=2,78), malim (RR=5,55), septalnim (RR=6,21), valvularnim (RR=3,69), aortnim / plućnim arterijama (RR=6,33), i multiplim (RR=5,31) anomalijama u usporedbi s bez preeklampsije.
Dojenčad rođena od žena s ranim početkom preeklampsije su imala povećanje ozbiljnih srčanih mana (prevalencija razlika 249.6 na 100,000) i malih srčanih mana (PD=6,089.2 po 100,000).
"U našem istraživanju, preeklampsija, osobito ranog nastupa bolesti, je bila povezana s anomalijama u gotovo svim srčanim substrukturama. Kasni početak preeklampsije je bio povezan s većom prevalencijom anomalija septuma, što je logično, jer se ta struktura kasnije razvija... i potencijalno je osjetljiva na lošu funkciju posteljice kasnije u trudnoći," navode autori.
Apsolutni rizik za prirođene mane je bio nizak.
Više istraživanja je potrebno za mijenjanje kliničkog rada
"Naši rezultati pomažu unaprijediti sadašnje razumijevanje patofiziologije preeklampsije i prirođenih srčanih mana," napisali su istraživači. "Odnos između njih podržava ideju da poremećaji dijele zajedničke faktore rizika i etiologiju, počevši vrlo rano u trudnoći i uključujući dugačku kaskadu događaja koji utječu na razvoj fetalnih srčanih struktura tijekom trudnoće. Prevencija preeklampsije i srčanih mana može ovisiti o sposobnosti da se jasnije razjasne ovi mehanizmi u budućim istraživanjima. Do tada liječnici trebaju biti oprezni zbog mogućnosti da preeklampsija može povećati rizik od srčanih mana kod fetusa, ali je potrebno više istraživanja za potvrdu naših nalaza prije modifikacije kliničkog rada", objašnjavaju autori.
JAMA. 2015; 314: 1588 - 1598.
Poliklinika Harni