Supklinička ili autoimuna hipotireoza nisu prepreke za začeće
Supklinička hipotireoza ili autoimunitet spram štitnjače nemaju učinak na priliku za začećem i porodom živog djeteta, rezultat je aktualnog istraživanja.
Dr. Sunni L. Mumford, iz "Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development", Rockville, Maryland, i kolege proveli su analizu podskupina iz istraživanja EAGer ("Effects of Aspirin in Gestation and Reproduction"), koje je provedeno kao multicentrična, dvostruko-slijepa, randomizirana kontrolirana studija.
Analizom je obuhvaćeno 1,193 zdravih žena u dobi između 18-40 godinakoje su aktivno pokukšavale ostvariti trudnoću, a ranije su imale jedan ili dva spontana pobačaja i nisu liječene zbog steriliteta. Nije provedena nikakova intervencija. Primarni cilj istraživanja bilo je vrijeme do pozitivnog nalaza humanog korionskog gonadotropina (mjereno u mjesečnim ciklusima), spontani pobačaj (biokemijski i klinički) i rođenje živog djeteta.
"Premda je dobro poznato da klinička hipotireoza ima negativan utjecaj na plodnost, učinak subkliničke bolesti štitnjače nije jasan. Ovo istraživanja nam je dala mogućnost da se dotaknemo ovog klinički važnog pitanja," rekao je Dr. Mumford.
Sudionice su imale redovite menstruacijske cikluse (21-42 dana). Bile su praćene do šest ciklusa pokušaja ostvarenja trudnoće i tijekom trudnoće ako je ona ostvarena.
Nakon korekcije podataka za starosnu dobi i indeks tjelesne mase (BMI), žene kod kojih je TSH – hormon hipofize koji stimulira rad štitnjače bio 2.5 mIU/L ili veći, nisu imale povećani rizik spontanog pobačaja (OR – omjer rizika 1.07) ili nižu stopu živorođene djece (OR 0.97) u usporedbi sa ženama čiji je TSH <2.5 mIU/L.
U usporedbi sa ženama čiji je TSH <2.5 mIU/L, žene kod kojih je TSH bio 2.5 mIU/L ili veći, nisu imale povećani rizik za dulje čekanje do ostvarenja trudnoće (omjer rizika za fekundabilitet 1.09) nakon korekcije za starosnuu dobi i indeks tjelesne mase.
Slično, žene koje su imale autoimunu bolest štitnjače nisu imale značajno dulje vrijeme potrebno za ostvarenje trudnoće u usporedbi s ispitanicama bez autoimune bolesti štitnjače (omjer rizika za fekundabilitet 1.11).
Sveukupno, žene s antitijelima spram štitnjače nemaju povećani rizik spontanog gubitka trudnoće (RR 0.9) ili niže stope živorođenosti (RR 1.04) u usporedbi s ženama bez protutijela nakon prilagodbe za starosnu dobi i indeks tjelesne mase, objavljeno je u internetskom izdanju časopisa "Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism".
Dr. Mumford je rekao da ovi rezultati podržavaju aktualne preporuke Američkog kongresa opstetričara i ginekologa. Ove smjernice uključuju izostavljanje testiranja za bolesti štitnjače kod zdravih, nisko-rizičnih trudnica.
Ova studija je učinjena kod zdravih žena koje su ranije imale spontani gubitak trudnoće, a nisu imale povijest drugih ginekolopkih oboljanje, rekao je Dr. Mumford.
Naveo je da je spontani pobačaj prilično čest, i odgovoran za gubitak otprilike 20% trudnoća, a ove ispitanice predstavljaju vjerodostojnu skupinu žena reprodukcijske dobi.
"Žene sa supkliničkom hipotireozom i antitijelima spram štitnjače koje ulaze u trunoću treba dodatno procijeniti imaju li povećani rizik za spontani pobačaj ili im treba dulje vrijeme da zatrudne," rekao je Dr. Mumford, dodajući da izgleda kako ova stanja ne utječu na vjerojatnosti živorođenosti.
SOURCE: http://bit.ly/1SLAhUk
J Clin Endocrinol Metab 2016.
Dr. Vesna Harni