Neredovito uzimanje tekućine potiče debljanje

Istraživači su pronašli značajnu povezanost između neadekvatne hidratacije te povišenog indeksa tjelesne mase (BMI) i pretilosti, čak i nakon kontroliranja čimbenika, pokazali su rezultati objavljeni u srpanjskom broju časopisa "Annals of Family Medicine". "Naši rezultati pokazuju da adekvatna hidratacija može igrati ulogu u održavanju tjelesne težine te potiču daljnju raspravu glede adekvatne hidratacije tijekom savjetovanja o regulaciji tjelesne težine", napisali su Dr. Tammy Chang iz Odjela obiteljske medicine na Sveučilištu Michigan, Ann Arbor, i kolege.

Ako pretili ljudi ne unose dovoljno tekućine ili jedu kad misle da su gladni ali su zapravo žedni, edukacija može pomoći razlikovati potrebe, nastavljaju autori. Istraživači su analizirali nacionalni reprezentativni uzorak iz studije "National Health and Nutrition Examination Survey" koja je provođena od 2009. do 2012. godine, a uključivala je odrasle osobe u dobi od 18 do 64 godina (n= 9,528; težine n=193,700,000). U uzorku je bilo 50.8% žena; 64.5% su bile bijele rase, a prosječna dob je bila 41 godina.

Analizirali su BMI za status pretilosti i povezanost s vrijednostima osmolalnosti od 800 mmol/kg ili više, što ukazuje na nedovoljan unos tekućine. Prilagodili su za poznate čimbenike, uključujući dob, rasu / etničku pripadnost, spola i omjer prihoda. Otkrili su da su odrasli koji su bili nedovoljno hidrirani imali viši BMI od onih koji su bili adekvatno hidrirani (u prosjeku je BMI bio veći za 1,32 kg/m2), kao i veći izgledi da budu pretili (omjer rizika 1,59).

Osmolalnost je bolje mjerilo nego unos tekućine

Osmolalnost urina slovi kao izvrstan pokazatelj hidratacije je bolji pokazatelj od samog unosa tekućine jer uzima u obzir ne samo unos vode nego i otopljenu tekućinu u hrani i drugim pićima, objašnjavaju autori. Kako bi isključili čimbenike koji mijenjaju osmolalnost urina, istraživači su proveli analizu i isključili pacijente koji su imali dijagnozu dijabetesa, povišenu razinu glikohemoglobina (6,5% ili više) ili kojima su trenutno propisani diuretici.

Iako unos tekućine često ulazi u raspravu o reguliranju tjelesne mase od strane kliničara i medija, odgovarajuća hidratacija nije uključena u smjernicama liječenja.

Treba povećati unos tekućine kod osoba s visokim indeksom tjelesne mase

Autori navode da liječnici nisu svjesni da ljudi s višim BMI trebaju uzimati više tekućine i da ih ne savjetuju pravilno o unosu tekućine. "Pretili ljudi imaju veće potrebe za vodom nego nepretili jer potrebe za vodom ovise o brzini metabolizma, površini tijela te tjelesnoj težini", objašnjavaju. Autori kažu da treba imati na umu da je loša hidratacija također bila povezana s lošijim mentalnim, fizičkim i emocionalnim zdravljem, a to može utjecati na učinkovitost u zadacima koji zahtijevaju pozornost, psihomotorne i memorijske sposobnosti. Loše raspoloženje, glavobolje i slaba funkcija bubrega su također povezani s neadekvatnom hidratacijom.

Kao ograničenje studije se navodi da podaci pokazuju korelaciju, ali ne i uzročnost. Također je moguće da jedan uzorak urina za određivanje osmolalnosti osoba iz studije "National Health and Nutrition Examination Survey" ne predstavlja uobičajenu razinu hidratacije. Osim toga su u studiju bili uključeni ljudi u dobi od 18 do 64 godina pa se rezultati ne mogu generalizirati na djecu ili starije osobe.

Ann Fam Med. 2016;14:320-324.