IVF tehnika zamrznutih zametaka daje najbolje rezultate kod PCOS
Žene sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), mogu imati veći uspjeh kod umjetne, in vitro oplodnje (IVF), u smislu rođenja živog djeteta, ukoliko se koristi zamrznuti umjesto svježeg embriotransfera, prema rezultatima objavljenim u "New England Journal of Medicine".
"U randomiziranom istraživanju koje je uključilo neplodne žene sa PCOS, otkrili smo da je prijenos zamrznutog zametka rezultirao većom učestalošću živorođenosti u odnosu na transfer svježeg embrija, a ova razlika se pripisuje manjim stopama gubitka trudnoće," napisali su Dr. Zi-Jiang Shen, sa sveučilišta 'Shandong', Jinan, Kina i kolege. "Žene iz skupine gdje je embriotransfer učinjen sa zamrznutim zametkom imale su i nižu učestalost sindroma hiperstimulacije jajnika, ali veću učestalost preeklampsije."
Iako mnoge IVF klinike mogu preferirati prijenos svježeg embrija, neka istraživanja sugeriraju da prijenos zamrznutih zametaka može poboljšati učestalost živih poroda. Ranija istraživanje su također ukazala da transfer zamrznutih zametaka može smanjiti stope hiperstimulacije jajnika sindrom i komplikacija u trudnoći kod žena s PCOS-om, za koje je poznato da imaju veći rizik za takve probleme.
Posljednjih godina svjedoci smo poboljšane stope u nastanku trudnoća i živorođenosti nakon prijenosa zamrznutog zametka, što se možda može odnositi na uporabu vitrifikacije, brzog postupka zamrzavanja koji eliminira nastanak kristala leda što se često dešava kod sporijih tehnika zamrzavanja.
Istraživanje je provedeno u 14 reproduktivnih medicinskih centara u Kini između lipnja 2013. i srpnja 2015. Istraživači su nasumično razvrstali pacijentice, 1,508 žena u dobi od 20 do 34 godine s PCOS i neplodnosti, u jednu od dvije skupine: za prijenost svježeg ili zamrznutog embrija. Sve žene su započele svoj prvi IVF ciklus prema standardnom protokolu. Embriji su se razvijali u kulturi tijekom 3 dana, nakon čega su znanstvenici izveli embriotransfer.
Transfer zamrznutih zametaka rezultirao je većom stopom živorođene djece u usporedbi s transferom svježeg embrija (49,3% vs 42,0%, omjer stopa, 1.17). Nakon prilagodbe za osnovne karakteristike na početku istraživanja, stopa živorođenosti je ostala veća u skupini s transferom zamrznutih u odnosu na skupinu s transferom svježih embrija.
Transfer zamrznutih zametaka također je bio povezan s manjom stopom gubitaka trudnoće (22,0% vs 32,7%, omjer stopa 0.67) i manjom učestalošću hiperstimulacije jajnika (1,3% vs 7,1%, omjer stopa 0,19) u odnosu na skupinu s transferom svježih embrija.
Nasuprot tome, skupina s transferom zamrznutih zametaka imala je veću stopu preeklampsije (4,4% vs 1,4%; omjer stopa 3,12).
Nije bilo značajne razlike u neonatalnim komplikacijama, uključujući i kongenitalne anomalije. Međutim, u skupini s transferom zamrznutih embrija registrirana je veća neonatalna smrtnost (dva mrtvorođena djeteta i pet neonatalnih smrti) u usporedbi s odsutnošću neonatalne smrtnosti u skupini s transferom svježih zametaka.
"Potencijalno veća neonatalna smrtnost zahvaljujući prije svega prematuritetu, u skupini s transferom zamrznutih zametaka zahtijeva pozornost", navode autori, ističući da su rezultati bili statistički granično značajni i mogu biti slučajni rezultat. Neke su studije pokazale veći rizik perinatalne smrtnosti nakon transfera zamrznutih zametaka, dok su druge ukazivale na manji rizik.
Iako studija nije mogla procijeniti podležeće mehanizme, autori pretpostavljaju da transfer zamrznutih zametaka omogućuje "novi početak", dopuštajući vrijeme za oporavak jajnika, kao i regeneracija endometrija sluznice. Također, u usporedbi sa zamrznutim ciklusima, svježi ciklusi imaju višu razinu estradiola, koja je povezana s povećanim rizikom od sindroma hiperstimulacije jajnika i pobačaja.
N Engl J Med. 2016;375:523-533, 577-579.
Dr. Vesna Harni