Datum zadnje izmjene: 14. 01. 2020.


Hormonsko nadomjesno liječenje (HNL) s kombinacijom estrogena i progestagena (premda ne i HNL u kojem se koristi samo estrogen) povisuje rizik za rak dojke u puno većem opsegu nego što je to ranije objavljeno, i što je dulja primjena HNL rizik za rak dojke je veći, pokazalo je novo istraživanje.

"Naše istraživanje pokazuje da su neke prethodne studije vjerojatno potcijenile rizik za rak dojke kod primjene kombiniranog estrogensko-gestagenskog HNL," rekao je jedan od autora Dr. Anthony J. Swerdlow, profesor epidemiologije na Institutu za istraživanje raka u Londonu.

"Naši rezultati govore da je aktualna uporaba kombiniranog HNL povezana i s trostruko povećanim rizikom za rak dojke, ovisno o tome koliko dugo se koristi hormonsko nadomjesno liječenje," izjavio je.

Novi rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu 'British Journal of Cancer' i predstavljaju udarne vijesti u Velikoj Britaniji.

 

 

Rizik raka dojke

Povećani rizik za rak dojke pri uporabi kombiniranog HNL objavljen je prvi puta 2002. godine ne temelju WHI istraživanja (WHI - Women's Health Initiative) i 2003. godine ('Million Women study'), i u to vrijeme ove vijesti su dovele do dramatičnog pada uporabe hormonskog nadomjesnog liječenja. Od tada, međutim, nekoliko novijih studija su sugerirale da ne postoji porast ili je porast rizika za rak dojke uz HNL tek neznatan.

Aktualne smjernice za praćenje zdravlja žena tijekom njihovih srednjih godina koje je objavilo međunarodno društvo za menopauzu (IMS - International Menopause Society), prije nekih mjesec dana, navode da je rizik za rak dojke koji se može pripisati kombiniranom HNL manji od 1 na 1,000 žena po godini uporabe HNL, i da je ovaj rizik sličan ili manji u odnosu na rizik koji se vidi kod pretilosti ili konzumiranja alkohola.

Međutim, britanski znanstvenici u zadnjem izvješću tvrde kako u prethodnim istraživanjima nisu provedena adekvatna praćenja ispitanica koje koriste HNL, kao niti dovoljno duga praćenja do trenutka postavljanja dijagnoze raka dojke, kao što su oni učinili.

"Bez takvog praćenja i aktualizacije podataka… izračunali smo da je dodatni rizik za rak dojke uz kombinirano hormonsko nadomjesno liječenje potcijenjen za oko 53%," navodi se u izvješću.

Za dolazak do novih procjena rizika od raka dojke pripisanog-HNL, britanski znanstvenici su prikupili podatke iz serijskih upitnika primjenjenih u 'Prijelomnoj generacijskoj studiji' kohortnog tipa da bi utvrdili uporabu HNL i menopauzalni status na ulasku u studiju i tijekom prospektivnog praćenja.



"Prvi kontrolni upitnik završen je 2,5 godine nakon novačenja, drugi nakon nekih 6 godina, a treći nakon 9,5 godina", piše tim.

U vrijeme novačenja za studiju, žene su koristile samo estrogensko HNL u prosjeku (medijan) 6,5 godina, dok se žene koje uzimaju kombinaciju estrogena i gestagena u prosjeku uzimale hormonske lijekove 5,5 godina. Za ostale vrste HNL-a (više od polovice od kojih je tibolon), medijan trajanja uporabe bio je 4,5 godina.

Gotovo dvije trećine žena koje su koristile HNL kada su ušle u studiju, kasnije su prestale uzimati ove lijekove.

Tijekom prosječnog praćenja (medijan) od 6 godina, identificirani su 775 invazivna ili in situ karcinoma dojke među 39,183 žena čija je menopauzalna dob bila poznata.

Među sadašnjim korisnicima HNL-a, bilo je 52 slučaja raka dojke među ženama koje uzimaju kombinirano HNL, 23 slučaja među ženama koje uzimaju samo estrogensko HNL, te 15 slučajeva među ženama koje uzimaju druge ili nepoznate oblike HNL-a.

Sadašnje korisnice kombiniranog HNL-a koje su uzimale lijek u prosjeku (medijan) 5,4 godina imale su gotovo tri puta veći rizik za rak dojke, po omjeru rizika (OR) od 2,74 u usporedbi s onima bez prethodne uporabe HNL.

Nakon najmanje 15 godina kombiniranog HNL, ovaj rizik se povećao više nego trostruko, s omjerom rizika (OR) od 3.27.

Za neodređene vrste HNL-a, rizik od raka dojke znatno se povećao za sadašnje korisnice u usporedbi s onima bez povijesti uporabe HNL, ali trajanje uporabe izgleda da nije mijenjalo ovaj rizik.

 

 


 

Br J Cancer. 2016;115:607–615.



dr. Vesna Harni
  Novosti - Sve