1. tjedanGinekolozi računaju trudnoću od prvog dana zadnje menstruacije, pa je 1. tjedan trudnoće zapravo prvi tjedan menstrualnog ciklusa u kojem će nastati trudnoća.
Kontakt Forum RSS
Trudnoća
U slučaju oplodnje, mijenjaju se osjećaji žene, ona priprema gnjezdašce za dijete, u kojem sve mora biti na svom mjestu.

1. tjedan

Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.





Ginekolozi računaju trudnoću od prvog dana zadnje menstruacije prema staroj tradiciji i konceptu da trudnoća traje 40 tjedana ili 10 lunarnih mjeseci (10x28 dana). Trudnoća stvarno nastaju u vrijeme ovulacije, što uobičajeno znači oko 14. dana ciklusa, a trenutak začeća može biti i prije i kasnije u odnosu na 14. dan ciklusa. Ranije začeće nastaje jer spermatozoidi mogu poživjeti i do tjedan dana u cervikalnoj sluzi žene, pa kod spolnog odnosa 10. dana ciklusa spermatozoidi mogu "sačekati" jajnu stanicu i dovesti do oplodnje. Začeće nastupa nakon 14. dana ciklusa ako se radi o ciklusima duljim od 28 dana kada se ovulacija dešava kasnije. Zapravo, treba računati da se ovulacija dešava nekih dva tjedna prije nastupanja menstruacije, što znači da u ciklusu koji traje 35 dana ovulacija nastupa oko 21. dana ciklusa (35-14 dana).

Sve u svemu, prvi tjedan trudnoće - onako kako ga ginekolozi računaju, stvarno ne postoji, pa je ovaj tjedan vrijeme od 1. - 7. dana ciklusa žene kod kojih su menstrualani ciklusi na 28 dana. U odnosu na trenutak začeća, u ovo vrijeme bi bilo točnije govoriti o minus 2. tjednu trudnoće.


Buduća majka

Ovo je vrijeme razmišljanja i planiranja trudnoće. U svakom slučaju preporučuje se izbjegavati pušenje i alkohol, kao i uzimanje nepotrebnih lijekova.

Ovo se posebice odnosi na kronične bolesti (epilepsija), gdje bi se potencijalno štetne lijekove trebali još prije začeća zamijeniti s manje štetnim ili neštetnim lijekovima.

Među nepotrebne lijekove svakako ne spada vitamin folna kiselina, koji se dapače preporučuje uzimati već od trenutka pojave želje za trudnoćom.

Folna kiselina sprječava nastanak određenih anomalija, prije svega oštećenja neuralne cijevi u embrija.

Pušenje može biti razlog nastanka promjena na krvnim žilama, odnosno resicama posteljice koje će ograničavati dotok kisika djetetu.

Ovo može utjecati na rast nerođenog djeteta, ali i uzrokovati prijevremeni porođaj ili komplikacije prilikom porođaja. Iz istog razloga preporučuje se izbjegavati čak i pasivno pušenje ili boravak u zadimljenim prostorijama.

Trudnoća, porođaj i roditeljstvo duboko će utjecati na vaše odnose u obitelji, osobito s partnerom.

Vrijeme prije začeća trebalo bi iskoristiti za razgovor s partnerom o promjenama koje slijede i izazovima koji se mogu pojaviti.

Vrijeme je da se suočite s eventualnim suprotnim ili ambivalentnim osjećanjima, osjećajem dvojbe ili nesigurnosti.



 PRVO
TROMJESEČJE


DRUGO
TROMJESEČJE



TREĆE
TROMJESEČJE





Savjet

U okviru planiranja trudnoće trebali biste posjetiti stomatologa i sanirati promjene na zubima i u usnoj šupljini.

Idealno bi bilo načiniti i mikrobiološku obradu cerviksa, obriske vrata maternice na aerobne bakterije, klamidiju i miko-/ureaplazme, te provesti antibiotsku terapiju u slučaju prisutne infekcije i prije nastupanja trudnoće.

U novije vrijeme preporučuje se učiniti još dvije stvari: odrediti razinu hormona TSH u krvi jer se već i kod normalnih vrijednosti, ali većih od 2,5 mIU/L u slučaju trudnoće preporučuje nadomjesna terapija s hormonima štitnjače.

Hipotireoza, čak i subkliničkog tipa, može negativno utjecati na plodnost, češća je pojava spontanih pobačaja, te negativno utječe na inteligenciju djeteta.

Druga pretraga koje se preporučuju je određivanje seroloških testova na toksoplazmu: određivanje IgM, IgG i IgA protutijela na toksoplazmu.

U slučaju preboljele infekcije i postojanja imuniteta (pozitivna IgG protutijela), testove nije više potrebno ponavljati.

Ugrožene mogu biti seronegativne trudnice - trudnice s negativnim IgM, IgG i IgA protutijelima.

Kod ovih trudnica je serološke testove potrebo ponavljati svakih 8-12 tjedana tijekom trudnoće, a u slučaju serokonverzije provesti odgovarajuću antibiotsku terapiju kako bi se spriječile moguće posljedice.



dr. Vesna Harni


Literatura