Mnogo nepotrebnih intervencija kod ranog raka dojke
Kod žena koje su liječene zbog raka dojke u ranom stadiju i koje su pod nadzorom, više od trećine (37%) radi ono što najvjerojatnije nije potrebno: krvne pretrage tumorskih markera, pokazuje novo istraživanje iz Washingtona. Gotovo jedna petina (17%) žena također ima višak snimaka, kažu autori, predvođeni dr. Garyom Lymanom, onkologom za rak dojke i zdravstvenim ekonomistom u Centru za istraživanje raka Fred Hutchinsona u Seattleu.
Testiranja i snimanje nisu nužni jer su žene pod nadzorom i vjerojatno asimptomatske. Prema tome, dobijaju malu ili nikakvu medicinsku korist od pretraga, napisali su autori istraživanja koji su ovu studiju predstavili u posteru na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju (ASCO) 2017. godine. ASCO ne preporučuje kod takvih asimptomatskih žena rutinsko korištenje snimanja i krvnih testova za praćenje tumorskih biljega. Nepotrebne intervencije mogu prouzročiti štetu jer lažno pozitivni rezultati mogu dovesti do nepotrebnih postupaka, nepotrebnih izloženosti zračenju, pogrešne dijagnoze i pretjeranog liječenja, rekao je dr. Lyman.
U istraživanju je tim analizirao zapise iz zapadnog Washingtona od 2007. do 2015.g. koji su bili povezani s potraživanjima dvaju velikih regionalnih komercijalnih osiguravatelja (Premera i Regence). Izdvojili su 2156 žena s dijagnozom raka dojke I. (84%) ili II (16%) stupnja raka dojke liječene mastektomijom (45%) ili lumpektomijom + zračenjem (55%).
Sve su žene bile poslije liječenja i pod nadzorom, što je definirano kao prvi četveromjesečni period u liječenju (kirurgija, kemoterapija, zračenje) kroz 13 mjeseci promatranja ili ponovnog pokretanja liječenja. Tim je označavao kodove postupka kod svake pacijentice za krvne testove tumorskih markera (CEA, CA 15-3, CA 27.29) i radiološke pretrage (PET, CT, skeniranje kostiju). Otkrili su da su tijekom praćenja pacijentice prosječno imale 2.8 testova tumorskih markera i 1.5 slika. Prosječno su imale 13,3 posjeta liječniku tijekom ovog početnog razdoblja nadzora. Najčešći stručnjaci su bili onkolozi i liječnici primarne zdravstvene zaštite s prosječno 3,7 posjeta.
"To je dobro na početku liječenja kod pacijentica s visokim rizikom (stupanj 2B ili 3), uključujući one s velikim tumorima > 5 cm ili sa > 3 pozitivna limfna čvora", napisali su. "Ako su negativni, ti testovi se ne moraju ponoviti, osim ako pacijentica razvije sumnjive simptome ili znakove kao što su uporni bolovi u grudima ili drugi mogući simptomi recidivirajuće bolesti". Ograničenje studije je da podaci ne definiraju precizno kod koga je testiranje medicinski opravdano.
Dr. Lyman je rekao da bi razlozi za testiranje mogli biti nedostatak obrazovanja liječnika što se tiče interpretacija snimaka, poput lažno pozitivnih i pretjeranog liječenja te lažno negativnih, kao i slaba upućenost o neučinkovitosti krvnih testova u ranijem otkrivanju recidiva kod asimptomatskih bolesnica. "Konačno, postoji strah od sudskih parnica ako testovi nisu napravljeni a dođe do ponovnog pojavljivanja bolesti", izjavio je. Ali to ne bi trebalo biti problem s obzirom na ASCO smjernice, dodao je dr. Lyman.
"Važno je savjetovati pacijentice o razlozima zbog kojih se ne preporučuje rutinsko snimanje i krvni testovi, no prag za obavljanje testova na temelju simptoma je obično nizak", izjavio je."Inovativne intervencije" su potrebne, kažu autori studije u posteru. To bi moglo uključivati obrazovanje davatelja medicinskih usluga i pacijentica, zajedničke medicinske sastanke za praćenje preživljavanja i bolju komunikaciju između radiologa, onkologa i pacijenata, navode.
Američko društvo za kliničku onkologiju (ASCO) 2017. godišnji sastanak. Sažetak 6582.