Identificirani geni odgovorni za prijevremeni porođajŠest gena je povezano s trajanjem trudnoće i / ili rizikom za prijevremeni porođaj.
Kontakt RSS
Identificirani geni odgovorni za prijevremeni porođaj
Šest gena je povezano s trajanjem trudnoće i / ili rizikom za prijevremeni porođaj.

Identificirani geni odgovorni za prijevremeni porođaj

Objavljeno: 20. studenog 2017., Datum zadnje izmjene: 19. studenog 2017.

Šest gena je povezano s trajanjem trudnoće i / ili rizikom za prijevremeni porođaj, navode istraživači u članku objavljenom u časopisu "New England Journal of Medicine". Rezultati bi mogli pomoći kliničarima da identificiraju žene u riziku za prijevremeni porođaj i primijene preventivne mjere.

"Dugo već znamo da je prijevremeni porođaj kombinacija genetskih čimbenika i čimbenika okoliša. Prethodna su istraživanja pokazala da je oko 30 do 40 posto rizika za prijevremeno rođenje povezano s genetskim čimbenicima. Do sada smo imali okvirne informacije o tome što neki od tih genetskih čimbenika zapravo jesu", izjavila je koordinatorica studija Louisa Muglia, dr.sc., ravnateljica Perinatalnog instituta u Cincinnati Children's Hospital Medical Center i glavni istraživač Centra za istraživanje ranog razdoblja Dimes, Ohio Collaborative, u novinskom izdanju.

Gotovo desetina rođenih u Sjedinjenim Državama se svake godine rodi prijevremeno, što je definirano kao porođaj prije 37 tjedna trudnoće. Najbolje analize za definiranje genetske podloge u trajanju gestacije su „genomewide association study“ (GWAS), koje otkrivaju varijante gena (alela) koji značajno prevladavaju kod ženama koje su prerano rodile.

Prethodna GWAS za prijevremeni porođaj je analizirala oko 1000 slučajeva. Što je veći izvor podataka, to je jača povezanost između specifičnih genskih varijanti i fenotipova. Stoga su u novoj studiji dr. Ge Zhang, doktorica iz Odjeljenja za ljudsku genetiku u Cincinnati Children's in Ohio, i međunarodni tim analizirali četiri skupine koje su obuhvatile više od 50.000 žena.

Početni "rezultati" su obuhvatili 43.568 žena koje su dale uzorke sline i informacije o povijesti trudnoće tvrtki za genetsko ispitivanje 23andMe, a koje nisu imale zdravstveno stanje za koje bi bilo poznato da uzrokuje prijevremeno rođenje. Pojedinačni nukleotidni polimorfizmi (pojedinačne baze koje variraju među pojedincima, koje se nazivaju i SNPs) su identificirani kod tih žena, a zatim su uspoređeni s referentnim podacima od 8643 majki i 4090 novorođenčadi prikupljenih iz tri nordijske studije o porođajima.

Istraživači su zatim usporedili svoje rezultate s GWAS katalogom (bazom podataka svih objavljenih GWAS) i bazom podataka GTEx20 koja pohranjuje informacije o obrascima ekspresije gena.

Od 43.568 žena koje su koristile lijekove 23 i ME 37.803 (86.8%) je rodilo u terminu (37-42 tjedana), 3331 (7,6%) je rodilo prijevremeno (<37 tjedana), a 2434 (5,6%) je rodilo nakon termina.

Dr. Zhang i njeni kolege su analizirali 15.635.593 SNP-a. Veze koje su se pojavile su iznjedrile kandidatkinje koje bi mogle biti dodatno ispitane u analizi za mogući biološki mehanizam koji povezuje gene s trudnoćom.

Sveukupno su analize otkrile tri gena (EBF1, EEFSEC i AGTR2) povezana s gestacijskim trajanjem i prijevremenim porođajem, te tri gena (WNT4, ADCY5 i RAP2C) povezana s gestacijskim trajanjem, ali ne i prijevremenim porođajem.

Nalazi u parovima majki i djeteta iz nordijskih skupina su potvrdili te veze. Sve upućuje na to da geni utječu na majčinu stranu, a ne na stanje fetusa.

Sveukupno, rezultati za šest gena ukazuju na heritabilnost (genetsku komponentu varijante) od 17% za trajanje gestacije i 23% za prijevremeni porođaj.

Otkrića podržavaju prijašnje GWAS i otkrivaju specifične i opće moguće posljedice na trajanje gestacije i rizik od prijevremenog poroda:
  • ADCY5 (adenilil ciklaza tipa 5) je prethodno povezana s porođajnom težinom, a RAP2C (onkogen) je povezan s prijevremenim porođajem u danskim i norveškim skupinama.
  • WNT4 je bitan za decidualizaciju endometrija, implantaciju i razvoj trudnoće, a jedan SNP mijenja vezanje estrogenskog receptora 1. Prošle su studije povezale WNT4 mutacije u abnormalnostima Müllerovih kanala, primarnoj amenoreji i hiperandrogenizmu.
  • EBF1 (rani B-stanični faktor 1) je povezan s kontrolom krvnog tlaka i debljinom intime medije karotidne arterije.
  • AGTR2 (tip 2 angiotenzin II) kontrolira cirkulaciju između placente i maternice.
  • EEFSEC (faktor specifične eukariotske elongacije selenocistein tRNA) omogućava ugradnju selena u proteine koji imaju antioksidacijske i protuupalne učinke koji mogu utjecati na vrijeme rođenja.

Ograničenja studije uključuju generalizaciju izvan europskih zemalja, samoizvješćivanje, a u nekim slučajevima i nemogućnost razlikovanja spontanih od prijevremenih porođaja povezanih s nekom bolesti.
N Engl J Med. Objavljeno online, 2017.g.

:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni