Seksualna funkcija bolja s laparoskopskim mrežicama u terapiji cistoceleKod kirurške terapije cistocele je sakropeksija s laparoskopskim mrežicama sigurnija i bolje čuva seksualnu funkciju.
Kontakt RSS
Seksualna funkcija bolja s laparoskopskim mrežicama u terapiji cistocele
Kod kirurške terapije cistocele je sakropeksija s laparoskopskim mrežicama sigurnija i bolje čuva seksualnu funkciju.

Seksualna funkcija bolja s laparoskopskim mrežicama u terapiji cistocele

Objavljeno: 30. svibnja 2018., Datum zadnje izmjene: 7. svibnja 2018.

Kod kirurške terapije cistocele je sakropeksija s laparoskopskim mrežicama (LS) sigurnija i bolje čuva seksualnu funkciju nego transvaginalna plastika mrežicama (TVM), prema randomiziranom ispitivanju iz Francuske.

"Iako je vaginalna mrežica duboko u tkivu, stopa komplikacija i ponovnih intervencija je bila veća nakon TVM nego nakon LS", izjavio je dr. Jean-Philippe Lucot iz Hopital Jeanne de Flandre u Lilleu.

"Cistocele su česta disfunkcionalna vrsta genitalnog prolapsa kod žena, a LS i TVM su dvije kirurške tehnike koje se sve više koriste za liječenje ovog stanja. Naša studija pokazuje da je LS dobra opcija za primarnu plastiku cistocela, posebice u seksualno aktivnih žena. "

Studija je trajala od 2012. do 2014. godine u 11 francuskih javnih bolnica. Uključene su žene s cistocelom stadija 2 ili više, koje su bile između 45 i 75 godina starosti i nisu imale prethodne operacije prolapsa; 129 je imalo LS i 128 je imalo TVM.

U LS postupku je mrežica postavljena na prevertebralni ligament ispred sakralnog promontorija, dok je u TVM postupku provedena kroz pelvični ligament.

Jednu godinu nakon operacije je stopa komplikacija stupnja 2 ili više bila niža nakon LS (17%) nego nakon TVM (26%), ali razlika nije bila statistički značajna (P = 0,088). Međutim, stopa komplikacija stupnja 3 je bila znatno niža nakon LS nego nakon TVM-a (0,8% prema 9,4%, P = 0,001), dr. Binion i kolege su izvjestili su u European Urology, online 19. veljače.

LS nije bio izvediv i konvertiran u TVM liječenje u 6.3% slučajeva. Ukupna stopa reoperacije je bila niža nakon LS (4.7%) nego nakon TVM (10.9%), ali razlika nije statistički značajna.

Autori nisu pronašli nikakve razlike u simptomima, poboljšanju, kvaliteti života, uspjehu ili anatomskim rezultatima između skupina, osim vaginalne duljine i dispareunije - sve u prilog LS grupi.

"Kao i većina randomiziranih kontroliranih pokusa i unatoč velikom broju bolesnica, ova studija nije adekvatno dizajnirana za otkrivanje rijetkih, ali ozbiljnih štetnih događaja", rekao je dr. Lucot.

Dr. William Kobak, izvanredni profesor kliničke opstetricije i ginekologije na Sveučilištu Illinois u Chicagu, izjavio je Reuters Health telefonom: "Nalazi ove tehnički dobro obavljene studije su u skladu s onim što većina uroginekologa i rekonstruktivnih kirurga zdjelice misli: da kirurško liječenje vaginalnim mrežicama ima veće komplikacije. "

"Bilo je važno napraviti studiju jer je zabrinutosti o vaginalnim mrežicama temeljena na anegdotalnim izvješćima ili kirurškim studijama koje su imale priličnu pristranost", rekao je dr. Kobak, koji nije bio uključen u studiju.

"Neodgovoreno je pitanje što se događa dugoročno sa zahvatima s vaginalnim i abdominalnim mrežicama?" primijetio je. "Da li se ovi rezultati mijenjaju tijekom 10 ili 15 godina nakon postavljanja mrežice? Vide li se veće stope ponavljanja prolapsa u jednoj skupini nego u drugoj, ili vidimo li veće stope komplikacija u jednoj skupini nego u drugoj?"

Dr. Lucot i njegovi kolege planiraju četverogodišnje praćenje pacijentica uključenih u ovu studiju.
IZVOR: http://bit.ly/2G4nMrT
Eur Urol 2018.



:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni