Rano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobeRano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobe
Kontakt RSS
Rano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobe
Rano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobe

Rano liječenje vulvovaginalne atrofije prevenira tegobe

Objavljeno: 10. srpnja 2019., Datum zadnje izmjene: 7. srpnja 2019.

Liječenje vulvovaginalne atrofije (VVA) kod žena u postmenopauzi treba započeti što je prije moguće i nastaviti sve dok je potrebno, kažu istraživači.

"Važno je da potaknemo žene da rano prijave simptome vulvovaginalne atrofije zdravstvenim radnicima. Zdravstvena profesija, društvo i mediji to ne smiju smatrati tabu temom", rekao je dr. Nick Panay iz Imperial Collegea London.

"Važno je da zdravstveni djelatnici vode svoje pacijentice kroz menopauzu i razgovore o vulvovaginalnoj atrofiji na profesionalan i osjetljiv način", rekao je putem e-maila. "Ako ne postavljaju ispravna pitanja, pacijentica možda neće dati konkretne podatke."

"Ako se terapija odgađa predugo, promjene VVA mogu postati manje reverzibilne ili ireverzibilne, bez obzira na vrstu terapije", dodao je.

"Uvijek vrijedi pokušati liječenje VVA, čak i ako je stanje dugotrajno, jer se neke prednosti još uvijek mogu postići", dodao je.

Dr. Panay i kolege su ispitali 1.242 žene u postmenopauzi s neliječenim VVA i 918 liječenih. Srednja je dob bila oko 50 godina. Sve su popunile upitnike EuroQoL questionnaire (EQ5D3L), The Day-to-Day Impact of Vaginal Aging (DIVA), The Female Sexual Function Index (FSFI) i The Female Sexual Distress Scale - revidirani (FSDS-R).

Kao što je objavljeno na internetskoj stranici "Maturitas", osnovni simptomi za obje skupine su uključivali vaginalnu suhoću; bol u vagini; bol tijekom odnosa i vježbanja; krvarenje tijekom spolnog odnosa ili seksualnog kontakta; peckanje, svrbež ili iritaciju. Oko 37% žena u obje skupine je imalo urinarnu inkontinenciju.

Najčešći tretman je bio ne-hormonska terapija koja se primjenjuje vaginalno (31,8%), a zatim slijedi hormonska terapija koja se primjenjuje vaginalno (11,6%) i sustavna hormonska terapija (4,7%).

Žene koje su liječile vulvovaginalnu atrofiju su pokazivale sve manje i slabije simptome. Autori sugeriraju, "Najvjerojatnije tumačenje ... bi moglo biti da žene traže ili započinju liječenje samo kada su simptomi već postali toliko uznemirujući da ih više ne mogu tolerirati."

U usporedbi s neliječenim ženama, seksualna funkcija je bila bolja kod onih koje su se liječile (FSFI: 16,7 vs 15,6). Slično tome, rezultat DIVA-e je bio značajno bolji kod liječenih žena u odnosu na neliječene žene u tri od četiri dimenzije: emocionalno blagostanje, seksualno funkcioniranje, samopouzdanje i doživljavanje tijela.

Žene liječene sistemskim hormonima su imale manje simptoma VVA, lošiji vaginalni učinak (DIVA), bolju seksualnu funkciju (FSFI i FSDS-R) i stanje vagine. Trajanje liječenja nije imalo utjecaja na rezultate.

"Vjerojatno je da su žene na sustavnoj terapiji imale manje ozbiljne simptome jer je terapija započela u ranoj fazi prijelaza u menopauzu u svrhu liječenja valunga i znojenja, prije nego što su simptomi vulvovaginalne atrofije  postali ozbiljni", istaknuo je dr. Panay.

"Bilo da je terapija lokalna ili sustavna, ključno je da se počne rano kako bi bila najučinkovitija i kako bi se izbjegla nepotrebna patnja", zaključio je.

IZVOR: http://bit.ly/2UD7OMJ
Maturitas 2019.




:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni