Karcinom cerviksaRak vrata maternice nastaje u u oko 90% slučajeva preko predstadija i u oko 10% bez ikakvih predznaka ("spray karcinom"). Predstadij cervikalnog karcinoma je CIN III (teška displazija – CIN 3, i carcinoma in situ - CIS). Rak cerviksa. Karcinom cerviksa. Kod promjena tipa CIN III poremećeni rast stanica se nalazi u više od 2/3 debljine epitela, kod CIS promjene zahvaćaju cijelu debljinu epitela. Razlika između CIS i invazivnog raka je histološke naravi. Kod CIS još uvijek je intaktna bazalna membrana, tanka membrana koja dijeli epitel od subepitelnog vezivnog tkiva u kojem se nalaze limfne i krvne žile (stroma). Kod invazivnog raka vrata maternice dolazi do prodora atipičnih (malignih) stanica kroz bazalnu membranu. Simptomi raka vrata maternice ovise kako o stupnju raširenosti tumora, tako i o stadiju bolesti. Izlječenje od raka vrata maternice mjereno s 5-godišnjim preživljenjem iznosi u stadiju 0: 100%, u stadiju I: 75% (stadij Ia: 98%), stadiju II: 50%, stadiju III: 25% i stadiju IV: 0-5%.
Kontakt Forum RSS
Onkologija
Najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina jeste ta da je karcinom izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo kojeg oblika raka je rana dijagnostika.

Karcinom cerviksa

Objavljeno: 1. listopada 2017., Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.
PAPA test | HPV infekcija | CIN | Kolposkopija | Konizacija | LETZ
Karcinom cerviksa | Stadiji cervikalnog karcinoma | Liječenje cervikalnog karcinoma


U gotovo svim zemljama svijeta zadnjih godina se bilježi konstantan pad učestalosti cervikalnog karcinoma, što se prije svega zahvaljuje poboljšanoj ranoj dijagnostici predstadija i promjena koje prethode predstadijima cervikalnog karcinoma. Ranijih godina je karcinom cerviksa činio i do 70% svih genitalnih karcinoma, dok je danas učestalost oko 35 - 50% svih genitalnih karcinoma žena s tendencijom daljnjeg pada.

U Europi se pojavnost cervikalnog karcinoma kreće od 12 - 30/100,000 žena, a podaci Zavoda za javno zdravstvo RH govore o incidenciji karcinoma cerviksa od 16/100,000 žena u Republici Hrvatskoj. Karcinom cerviksa ne spada u 5 vodećih malignoma u žena u našoj zemlji. Ipak je još uvijek najčešće dijagnosticirani malignom u žena od 20 - 29 godina, te drugi najčešće dijagnosticirani malignom u skupini žena od 30 - 39 i od 40 - 49 godina.

Predisponirajući rizični čimbenici u nastanku cervikalnog karcinoma su:
  • HPV (Humani Papilloma Virus)
  • rani seksualni kontakt;
  • česta promjena partnera;
  • promiskuitet;
  • loša genitalna higijena;
  • niži socijalno ekonomski status;
  • HSV-2 (Herpes simplex Virus) infekcija;
  • veći broj porođaja.

Osobita uloga u nastanku cervikalnog karcinoma pripisuje se HPV infekciji (high-risk tipovi: 16 i 18), pri čemu se istodobno odigravaju 2 procesa. Integracijom viralne DNK u stanični genom, osobito produkcijom E6 i E7 viralnih proteina stimulira se i održava stanična dioba koja je nužna za nastanak i rast karcinoma. Drugi proces je inaktivacija tzv. supresorskih gena stanice koji normalno sudjeluju u procesu supresije viralnih gena i inhibiciji produkcije viralnih proteina. U isključivanju djelovanja supresorskih gena značajnu ulogu igraju pušenje kao i druge kronične infekcije cerviksa (HSV kao i vjerojatno klamidijska infekcija).

Razvitak cervikalnog karcinoma ..

odvija se u oko 90% slučajeva preko predstadija i u oko 10% bez ikakvih predznaka ("spray karcinom"). Predstadij cervikalnog karcinoma je CIN 3 (teška displazija i CIS, carcinoma in situ). Displazija označuje smetnje u razvitku i sazrijevanju epitela cerviksa s različitim stupnjem stanične atipije, koja podrazumijeva nepravilan izgled jezgre, nepravilnu veličinu jezgre, nepravilan odnos jezgre i citoplazme, promjene u kromatinu.

Kod teške displazije poremećeni rast stanica se nalazi u više od 2/3 debljine epitela, kod CIS promjene zahvaćaju cijelu debljinu epitela. Razlika između CIS i invazivnog karcinoma je histološke naravi. Kod CIS još uvijek je intaktna bazalna membrana, tanka membrana koja dijeli epitel od subepitelnog vezivnog tkiva u kojem se nalaze limfne i krvne žile (stroma). Kod invazivnog karcinoma dolazi do prodora atipičnih (malignih) stanica kroz bazalnu membranu.


Histološki

se u 90 - 95% slučajeva radi o karcinomu pločastog epitela: skvamozni karcinom ili planocelularni karcinom cerviksa. U 5% slučajeva nastaje adenokarcinom cerviksa i u 0 - 5% slučajeva ostali karcinomi (najčešće karcinom rezervnih stanica).
Prema Wentz-u se razlikuju tri stupnja zrelosti ovih karcinoma (grading):
  • G1 - visoko diferencirani karcinom;
  • G2 - umjereno diferencirani karcinom i
  • G3 - nediferencirani karcinom.

Prema WHO razlikuju se:
  • Keratinizirajući karcinom (G1) i
  • Ne-keratinizirajući karcinom:
    • karcinom velikih stanica (G2) i
    • karcinom sitnih stanica (G3).

Simptomi ...

cervikalnog karcinoma ovise kako o stupnju raširenosti tumora, tako i o stadiju bolesti. Predstadiji karcinoma cerviksa obično ne pokazuju nikakve, a rani stadiji tek neke simptome. Ove promjene se obično otkrivaju slučajno prilikom redovitih godišnjih pregleda . Uznapredovali stadiji u oko 90% slučajeva pokazuju jasne simptome.

Glavni simptom cervikalnog karcinoma je nepravilno krvarenje. Nepravilno krvarenje se javlja kao međukrvarenje ili smeđkast iscjedak, ali i kao krvarenje u poslijemenopauzi i prije svega kontaktno krvarenje - krvarenje kod spolnog odnosa ili prilikom defekacije. Drugi važni simptom je pojava sukrvavog iscjetka, obično neugodnog mirisa. Pored ovih simptoma mogu se javiti bolovi u donjem dijelu trbuha koji se mogu širiti u različitim pravcima, obično u uznapredovalim stadijima sa zahvaćenošću susjednih organa.

Dijagnoza cervikalnog karcinoma postavlja se temeljem:

  • ginekološkog pregleda u spekulima (invazivni karcinom);
  • citološkog nalaza: PAPA test, čija se osjetljivost procjenjuje na 80 - 90% (učešće lažno pozitivnih rezultata 10 - 15%);
  • kolposkopije: metoda promatranja površine cerviksa uz povećanje od 6 - 40 puta;
  • biopsije: ciljano uzimanje isječka sa sumnjivih dijelova cerviksa uz histološku analizu i
  • konizacije: dijagnostičko-terapijski postupak kada se u obliku konusa uzima manji ili veći dio cerviksa i potom šalje za histološku analizu.

Klinička dijagnostika obuhvaća i sljedeće metode: cistoskopija, rektoskopija, kolonoskopija, intravenozni urogram, ultrazvuk, CT, evtl. scintigram male zdjelice odnosno trbuha. Tumorski biljezi značajni za planocelularni karcinom cerviksa su: SCC i CEA.

Metode kliničke dijagnostike služe za točnu preoperativnu procjenu stadija bolesti, kao i određivanje odgovarajućeg liječenja ovisno o stadiju bolesti.

Prognostički čimbenici:


Prognostički faktor   niski rizik 
visoki rizik 
Promjer tumora   < 10 mm 
> 30 mm 
Volumen tumora   500 - 1.000 mm3
> 6.000 - 9.000 mm3 
Dubina invazije   mikrokarcinom < 3 mm, ostali < 10 mm
mikrokarcinom ~ 5 mm, ostali > 10 mm 
Lokalizacija   površina cerviksa
intracervikalna lokalizacija 
Grading   G1 
G3 (G2) 
Oblik invazije   glatkih rubova
mrežasti oblik 
Infiltracija okruglih stanica
dobro izražena  slabo ili nikako izražena 
Prodor u limfne ili krvne žile nije prisutan. prisutan i izražen


Izlječenje od cervikalnog karcinoma ..

mjereno s 5-godišnjim preživljenjem iznosi u stadiju 0: 100%, u stadiju I: 75% (stadij Ia: 98%), stadiju II: 50%, stadiju III: 25% i stadiju IV: 0-5%.




dr. Vesna Harni
Literatura