Estrogenski flasteri mogu spriječiti depresivne simptome prijelazne dobi
Transdermalni estradiol može spriječiti simptome depresije u žena prijelazne dobi, osobito kod onih s većim životnim stresom, pokazuju rezultati randomizirane kontrolirane dvostruko slijepe studije. Depresivni simptomi su česti tijekom prijelaznog razdoblja - perimenopauze, a smatra se da fluktuacijske razine estradiola imaju tu određenu ulogu. Nekoliko je malih istraživanja pokazalo da terapija transdermalnim estradiolom učinkovito smanjuje perimenopauzalnu depresiju.
Nova studija je "prva studija koja se odnosi na učinke transdermalnog estrogena u sprečavanju depresivnih simptoma tijekom perimenopauze", izjavila je dr. Jennifer Gordon, voditeljica studije sa Sveučilišta u Regini, Saskatchewan, Kanada, na godišnjem zasjedanju The North American Menopause Society (NAMS) 2017.g. u Philadelphiji. Uključene su u studiju 172 medicinski zdrave žene od 45 do 60 godina koje su ispunile kriterije STRAW + 10 za perimenopauzu ili ranu postmenopauzu (faze -2, -1 i + 1a). Niti jedna sudionica nije uzimala psihotropne lijekove ili imala trenutne psihijatrijske poremećaje.
Sudionicama su nasumično dodijeljeni flasteri transdermalnog estradiola (E2) (0,1 mg) ili odgovarajući placebo tijekom 12 mjeseci. Svaka je skupina imala 86 žena. Na početku su dvije skupine imale slične srednje vrijednosti depresivne skale Centra za epidemiološke studije (CES-D): 5.5 za placebo, 5.3 za E2. Međutim, tijekom 12-mjesečnog liječenja, srednji CES-D rezultat bio je znatno veći kod placeba nego korisnica estrogenskim flasterom (5,8 vs 4,6, P = 0,02).
Postojala je veća vjerojatnost da će žene s placebom razviti klinički značajne depresivne simptome (CES-D rezultat 16 ili više) barem jednom tijekom liječenja u odnosu na žene s estrogenskim flasterom. Lakše suočavanje sa stresom kod žena s estrogenskim flasterom u odnosu na placebo je bilo češće u žena koje su prijavile veći broj stresnih događaja u šest mjeseci prije upisa u studiju. Rezultati su također sugerirali dobrobiti u raspoloženju s E2 u žena u perimenopauzi - ali ne i u kasnoj perimenopauzi ili u žena u postmenopauzi. Razina bazalnog E2 i vazomotorni simptomi, kao i povijest depresije, tjelesnog zlostavljanja ili seksualnog zlostavljanja nisu djelovali na učinke liječenja.
"Ovo istraživanje nije bilo namijenjeno prepoznavanju mehanizma koji je temelj estrogenskih učinaka. Može biti da smanjujemo estrogenske fluktuacije, ali sigurno to ne znamo", rekao je dr. Gordon. Dr. JoAnn Pinkerton, izvršna direktorica NAMS-a i profesorica opstetricije i ginekologije na zdravstvenom sustavu Sveučilišta Virginia, izjavila je: "Prijelaz u menopauzu je često vrijeme velikih obiteljskih i radnih stresova. U ovoj studiji, estradiol flaster od 0.1 mg je poboljšao raspoloženje u žena u perimenopauzi, ali ne i u onih koje su već u postmenopauzi. "
"No, najzanimljiviji nalaz je bio da je terapija estradiolom bila najkorisnija za žene u perimenopauzi koje su prolazile kroz stresne životne događaje. To me natjeralo da razmislim o tome da bi pružatelji zdravstvene skrbi trebali pitati o stresnim događajima kod žena u menopauzi ili žena u perimenopauzi kako bi bolje procijenili može li stabilizacija njihovih hormona pomoći njihovoj depresiji ili promjeni raspoloženja ", izjavila je dr. Pinkertson. "Ako imam pacijenticu na hormonima koja je stabilna na svojoj dozi u stresnom vremenu svog života, ne mijenjam terapiju jer mislim da je stabilnost hormona vrlo važna za stabilnost raspoloženja kada postoji veliki stres."
Studiju su vodili dr. Susan Girdler i David Rubinow na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini te je poduprta od strane Nacionalnog instituta za zdravstvo.
IZVOR: http://bit.ly/2xwkYjy
North American Menopause Society 2017.
