Hepatitis BHepatitis B. Hepatitis B je bolest koja zahvaća prije svega jetra i označuje difuznu upalu jetara izazvanu hepatitis B virusom - HBV. Hepatitis B spada u najčešće infektivne bolesti, a računa se da je širom svijeta prisutno oko 300 milijuna kroničnih nositelja HBV. Glavni put prijenosa hepatitis-B-virusa je spolni odnos, kao i uporaba nesterilnih i zaraženih šprica i igala (u 1/3 - 2/3 slučajeva bolesti). Akutni oblik hepatitisa B kod 6 - 10% nositelja virusa prelazi u kronični oblik, dok u dojenačkom i uzrastu malog djeteta ovaj postotak iznosi 60 - 90%. Vrijeme inkubacije za hepatitis B iznosi 50 - 150, u prosjeku 90 dana. Najčešće se javljaju gubitak apetita, osjećaj slabosti i jakog umora, glavobolja, mučnina, povraćanje, rjeđe osip ili bolovi u zglobovima, a tek kasnije nakon 3 - 10 dana žuta boja kože i bjeloočnica (žutica) i tamno obojeni urin.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Hepatitis B

Datum zadnje izmjene: 6. siječnja 2017.





Za razliku od ostalih spolno prenosivih bolesti, čiji su simptomi uglavnom ograničeni na genitalni sustav, hepatitis B je bolest koja zahvaća prije svega jetra i označuje difuznu upalu jetara izazvanu hepatitis B virusom - HBV.

Spada u najčešće infektivne bolesti, a računa se da je širom svijeta prisutno oko 300 milijuna kroničnih nositelja HBV.

Glavni put prijenosa HBV je spolni odnos, kao i uporaba nesterilnih i zaraženih šprica i igala (u 1/3 - 2/3 slučajeva bolesti). Prijenos virusa putem transfuzije krvi nakon uvođenja odgovarajućih testova krvi praktički je prekinut.

Infektivna čestica virusa (Dane čestica) sastoji se od unutrašnje jezgre (core) i vanjskog površinskog omotača (surface).

Jezgra sadrži DNA i DNA-polimerazu i replicira se u jezgri inficiranih hepatocita.

Površinski omotač stvara se u citoplazmi stanice i iz nejasnih razloga u daleko većoj mjeri nego što je to potrebno. Njegovo prisustvo u krvi (HBs-Ag ili Australia Antigen) dokazuje se imunološkim metodama i govori u prilog aktivne hepatitis B infekcije, odnosno infektivnog statusa.

Karakterističan je nalaz ovog antigena još u vrijeme inkubacije, uobičajeno 1 - 6 tjedana prije izbijanja kliničkih ili laboratorijskih znakova bolesti, dok se u vrijeme rekonvalescencije gubi iz krvi. Protutijela protiv ovog antigena javljaju se tjednima ili mjesecima nakon kliničke bolesti i perzistiraju doživotno (Anti-HBs).

Unutrašnja jezgra virusa (HBc-Ag) normalno se ne nalazi u serumu, dok nalaz protutijela protiv virusne jezgre (Anti-HBc) upućuje na aktivno razmnožavanje virusa.

Ova protutijela su prisutna na početku pojave kliničkih simptoma, potom se njihova razina postupno smanjuje.

Treći antigen koji se nalazi kod ove infekcije je peptid iz virusne jezgre (HBe-Ag), čije je prisustvo značajno u produkciji viralne DNA polimeraze. Nalaz HBe-Ag u serumu označuje jaku virusnu replikaciju i snažnu infektivnost krvi, a govori u prilog visokog rizika za nastajanje kronične bolesti jetara.

Suprotno tome nalaz protutijela protiv e-antigena (Anti-HBe) označuje manju infektivnost i uobičajeno vrijedi kao prognostički biljeg za dobroćudni tijek bolesti.

Akutni oblik hepatitisa B kod 6 - 10% nositelja virusa prelazi u kronični oblik (carrier-status), dok u dojenačkom i uzrastu malog djeteta ovaj postotak iznosi 60 - 90%. Računa se da su najmanje 1/3 kroničnih nositelja virusa djeca ili odrasli inficirani u dječijoj dobi.

U oko 25% ovih pacijenata razvija se ciroza jetara ili primarni karcinom jetara. Rizik prijenosa infekcije s majke na dijete postoji kod majki s akutnom HBV infekcijom ili s kroničnim infektivnim statusom. Računa se s infekcijom djeteta u 70 - 80% ukoliko su kod majke pozitivni HBs-Ag i HBe-Ag, dok je ovaj postotak daleko niži i iznosi svega 6% ukoliko je prisutan samo HBs-Ag.

Najveći rizik prijenosa infekcije u trudnoći je sam porođaj. U našoj zemlji je obvezan probir trudnica na HBs-Ag.


Simptomi

Vrijeme inkubacije iznosi 50 - 150, u prosjeku 90 dana. Najčešće se javljaju gubitak apetita, osjećaj slabosti i jakog umora, glavobolja, mučnina, povraćanje, rjeđe osip ili bolovi u zglobovima, a tek kasnije nakon 3 - 10 dana žuta boja kože i bjeloočnica (žutica) i tamno obojeni urin.

S izbijanjem žutice, obično počinju popuštati drugi simptomi. Žutica je najintenzivnija nakon 1 - 2 tjedna, potom počinje faza ozdravljenja koja traje daljnjih 2 - 4 tjedna. Intenzitet, kao i trajanje tegoba ovise o imunološkom statusu osobe, kao i o još nepoznatim odnosima između virusa i domaćina, zbog čega bolest pokatkad liči na lakšu gripalnu infekciju, a pokatkad ima smrtonosni ishod.

Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, kliničkog i laboratorijskih nalaza.


Liječenje

U većini slučajeva nije potrebno specijalno liječenje, a specifični lijek protiv hepatitisa B ne postoji. Stoga se cijepljenje protiv hepatitisa B (Engerix A) preporučuje svim osobama koje imaju povećani rizik, primjerice zdravstvenom osoblju.

Prevencija bolesti se sastoji u davanju kombinacije imunoglobulina (Hepatitis B-imunoglobulin) i cjepiva unutar 14 dana od ekspozicije.

Trudnoća nije kontraindikacija za davanje cjepiva i imunoglobulina, a djeca majki koje su HBs-Ag i HBe-Ag pozitivne ili samo HBs-Ag pozitivne, dobivaju odmah po porodu i pasivnu i aktivnu zaštitu: imunoglobulin i cjepivo (HB-Vax K, Engerix K).

U liječenju kroničnih formi hepatitisa B, ovisno o nizu kriterija, primjenjuje se interferonska terapija: interferon alfa 2b (Intron A) u visokim dozama koja u 10 - 30% odabranih slučajeva vodi do trajne eliminacije virusa.

Noviji terapeutski pokušaji sastoje se u kombinaciji interferona i famciklovira, odnosno lamivudina. Kod fulminantnih oblika ne preostaje ništa drugo osim transplantacije jetara.


Alternativni pristup

Ukoliko nema dodatnih komplikacija kod hepatitisa B, stroga hepatička dijeta, strogo mirovanje i strogo ograničavanje tjelesne aktivnosti nemaju dokazanu prednost u liječenju.

Ipak se u prehrani preporučuje smanjenje unosa masnoća, osobito životinjskog podrijetla, šećera i proteina, te povećanje unosa biljnih vlakana u prehrani.

Za izbjegavati su i druge namirnice životinjskog podrijetla, kofein, kola napici, čokolada, neke vrste čajeva, mineralna voda, brza hrana, zaslađeni voćni sokovi, umjetni zaslađivači i rafinirani šećeri.

S druge strane preporučuje se unos cjelovitih žitarica, smeđe riže, integralne i graham tjestenine, tunjevine, povrća, svih vrsta mahunarki i graha, većine prirodnih sokova, svježeg voća, produkata soje, maslinovog ulja.

Najbolje povrće za jetra su mrkva i cikla koje sadrže obilje beta-karotena, drugih karotenoida i flavonoida koji daju boju ovom povrću, a spadaju u antioksidativne tvari.

Od značaja može biti i maslačak s visokim sadržajem lecitina koji potpomaže metabolizam masnih tvari u jetrima i smanjuje razinu endogenog kolesterola.

Ne preporučuju se obilni obroci, radije 4 manja obroka, pri čemu bi zadnji obrok trebao biti barem 5 sati prije odlaska u krevet. Promjene u prehrani potrebno je postupno provoditi, korak po korak. Sasvim je zabranjena uporaba alkohola, kao i drugih lijekova.

U stimulaciji imunološkog odgovora značajnu ulogu igraju redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora, ugodna dnevna rutina. Konstantno povoljan stimulirajući učinak na imunološki sustav pokazuju i preparati ehinaceje, koja potiče aktivaciju T-limfocita.

Svakako je potrebno upozoriti partnera, kao i razjasniti njegov HBV status, odnosno poduzeti preventivno cijepljenje, a do tada se savjetuje zaštićeni spolni odnos.


dr. Vesna Harni


Literatura