Karcinom ovarijaRak jajnika je prije svega bolest prije- i poslijemenopauzalnih žena. Prosječna starost u kojoj žene obolijevaju od raka jajnika iznosi 50 - 65 godina. Ovarijski karcinom s incidencijom od 11 - 15/100.000 žena predstavlja treći po učestalosti ginekološki malignom (nakon raka vrata maternice i raka endometrija), dok se po smrtnosti nalazi na prvom mjestu. Rak jajnika češće se javlja u žena, koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele. Premda ne postoje pravi, "kardinalni" simptomi raka jajnika, najnovija istraživanja ukazuju da čak 93% pacijentica s ovarijskim karcinomom ima barem jedan od 8 ispitivanih simptoma: abdominalna distenzija (napuhnutost, povećani trbuh, osjećaj uske garderobe), punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, promjene pražnjenja stolice (zatvor, proljev, krvarenje na debelo crijev), gubitak apetita i mučnina, žgaravica.
Kontakt Forum RSS
Onkologija
Najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina jeste ta da je karcinom izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo kojeg oblika raka je rana dijagnostika.

Karcinom ovarija

Objavljeno: 4. siječnja 2017., Datum zadnje izmjene: 7. siječnja 2017.





Ovarijski karcinom s incidencijom od 11 - 15/100.000 žena predstavlja treći po učestalosti ginekološki malignom (nakon cervikalnog i endometrijskog karcinoma), dok se po smrtnosti nalazi na prvom mjestu.

U odnosu na sve ostale malignome (karcinom dojke, debelog crijeva, endometrija, cerviksa, pluća), karcinom jajnika još uvijek ima najlošiju prognozu.

Procjenjuje se da 1 - 2% svih žena tijekom života oboli od karcinoma.

Ovarijski karcinom prije svega je bolest prije- i poslijemenopauzalnih žena.

Prosječna starost u kojoj žene obolijevaju od ovarijskog karcinoma iznosi 50 - 65 godina.

Predisponirajući rizični čimbenici u nastanku ovarijskog karcinoma su:
  • nuliparitet (teorija neprestanih ovulacija);
  • onkogeni (primjerice, mutacija K-ras i HER-2/neu) i tumorsupresorski geni (BRCA1 i BRCA2 geni kod obiteljskog raka jajnika, inaktivacija p53 u obiteljskom i sporadičnom raku jajnika);
  • ekološki čimbenici (talk, prehrana, HNL.).

Pojedine vrste tumora javljaju se vrlo često ili gotovo isključivo u određenim dobnim skupinama.

Benigni tumori javljaju se u prosjeku s 45 godina života, tumori granične zloćudnosti ili borderline tumori s 49 godina i manifestni karcinomi s 55 godina.

Epitelni tumori nastaju najčešće do 40. godine života, potom nešto rjeđe, da bi drugi vrhunac pojavnosti dostigli s oko 60 godina.


SEROZNI
RAK JAJNIKA

MUCINOZNI
RAK JAJNIKA


ENDOMETRIOIDNI
RAK JAJNIKA


MEZONEFROIDNI
RAK JAJNIKA





Neki teratomi su tipični tumori mladih djevojaka. Većina tumora koji nastaju prije 25 godine života potječu iz spolnih stanica.

Ovarijski karcinom češće se javlja u žena, koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele. Teorija (Cramer&Welch) pokušava ovu činjenicu objasniti traumom površinskog epitela sa svakom ovulacijom, kao i procesom cijeljenja ove traume pri čemu djelići površnog epitela ostaju zarobljeni unutar strome.

U drugom koraku, direktna ili indirektna stimulacija ovog zatvorenog epitela može dovesti do njegove maligne alteracije.

U prilog ovome idu podaci o manjem riziku nastanka ovarijskog karcinoma u žena koje su više puta rađale, koje su uzimale oralne kontracepcijske tablete, kod kojih se kasnije javila prva menstruacija i ranije nastupila menopauza (manji broj uzaludnih ovulacija tijekom života).

Podaci o učestalosti ovarijskog karcinoma kod Japanki i Kineskinja, gdje se ova bolest javlja s incidencijom od 1 - 2/100,000 žena govore u prilog značaja prehrane i ekoloških čimbenika, o kojima se nažalost ne zna mnogo. Različite studije ukazuju na povećani rizik uz povećani unos mesa i masnih proizvoda.


Histologija

Histološki se razlikuje nekoliko skupina tumora, od kojih svi ne posjeduju maligni potencijal.

Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji WHO koja se temelji na histogenezi, pretpostavci da određeni tumori potiču od pojedinih normalnih ovarijskih struktura, razlikuju se sljedeći tumori:
  • I Tumori pokrovnog - germinativnog epitela (epitelni tumori );
  • II Tumori specijalizirane strome ;
  • III Lipoidni tumori;
  • IV Tumori koji potječu od stanica rete ovarii;
  • V Tumori spolnih stanica;
  • VI Tumori spolnih i stromalnih stanica;
  • VII Tumori nesigurnog porijekla;
  • VIII Tumori vezivnog tkiva
  • IX Tumori koji se ne mogu klasificirati;
  • X Sekundarni (metastatički) tumori.
  • XI Tumorima slične promjene

Najveće skupine tumora jajnika potječu iz njegove tri osnovne strukture: površinskog epitela, spolnih stanica i specijalizirane strome.

Najveći izvor tumora je pokrovni epitel, od kojeg potječe 60 - 70% svih tumora.

Tumori spolnih stanica čine 15 - 20% svih tumora , a tumori specijalizirane ovarijske strome sačinjavaju 5 - 10% tumora . Metastatski tumori čine 5% tumora .

Premda ne postoje pravi, "kardinalni" simptomi ovarijskog karcinoma, najnovija istraživanja ukazuju da čak 93% pacijentica s ovarijskim karcinomom ima barem jedan od 8 ispitivanih simptoma:
  • abdominalna distenzija (napuhnutost, povećani trbuh, osjećaj uske garderobe)
  • punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici,
  • bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa,
  • gubitak energije,
  • često mokrenje
  • promjene pražnjenja stolice (zatvor, proljev, krvarenje na debelo crijev)
  • gubitak apetita,
  • mučnina, žgaravica.

Osim navedenih općih simptoma, često se javljaju nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u poslijemenopauzi.

Kod uznapredovalih slučajeva mogući su još ascites, subileus, ileus, gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone. Unatoč nespecifičnom karakteru navedenih simptoma, podučavanje pacijentica osobito onih starijih od 50 godina mogla bi pomoći u ranijoj dijagnozi i uspješnijem liječenju.

Nažalost, još uvijek ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi se mogla nazvati metodom probira za ovarijski karcinom.

Za rano otkriće ovarijskog karcinoma nužne su i veoma važne redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk, odnosno pregled vaginalnim color-Doppler ultrazvukom.

U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi.

Optimalni tumorski biljeg za serozne karcinome koji se najčešće javljaju je CA 125, kod rjeđih mucinozni varijanti su to CEA i CA 19-9, a kod endometrioidnih i mucinoznih karcinoma AFP, te ß-hCG kod embrionalnih i koriokarcinoma.

Sljedeća dijagnostička, a ujedno i terapijska stepenica obuhvaća laparoskopiju i histološku analizu tumorskog tkiva.

U slučaju benignih tumora, liječenje se ovime završava, a u slučaju nalaza malignih stanica, ovisno o stadiju bolesti pristupa se daljnjem liječenju koje podrazumijeva laparotomiju, otvaranje trbuha rezom, kirurški staging i uklanjanje što je moguće više tumorske mase (tzv. citoredukcijska terapija).

U slučaju ovarijskog karcinoma ključno je bilo zapažanje T.C. Griffithsa da "prognoza bolesnice ovisi o veličini tumorske mase koja je zaostala nakon prvog kirurškog zahvata".

Otuda je veoma važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije, kao što su intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha, odnosno PET-CT ili MR.


Prognostički čimbenici obuhvaćaju:

  • stadij - izlječenje u stadiju I iznosi 70 - 80%;
  • zahvaćenost limfnih čvorova - negativni limfni čvorovi predstavljaju dobar prognostički čimbenik;
  • histološki tip tumora - najbolja prognoza raka jajnika je kod tumora niskog malignog potencijala, potom slijede mucinozni adenokarcinom, endometrioidni karcinom i serozni adenokarcinom;
  • grading - G1 tumori imaju dvostruko manju pojavu recidiva tijekom praćenja od 3 godine u odnosu na G2 i G3 tumore;
  • određivanje ploidnosti tumorskih stanica (aneuploidni tumori imaju lošiju prognozu)
  • ekspresija BRCA1 i BRCA2 gena, te gena p53 i p27 znači lošiju prognozu;
  • ekspresija bcl-2 , K-ras i HER2-neu znači lošiju prognozu
  • ekspresija Bcl-x proteina i proapoptotičke bjelančevine znači bolju prognozu
  • prisustvo psamoma - osobito u komibinaciji sa seroznim adenokarcinomom upućuje na povoljnu prognozu;
  • veličina tumora nakon operacije - ostatak tumora < 1 cm je dobar prognostički faktor (2-godišnje preživljavanje: 70%);
  • prisutnost nekroze u tumoru, visoka polimorfija tumora i aneuplodija su nepovoljni čimbenici za prognozu.


Izlječenje ..

od ovarijskog karcinoma izraženo 5-godišnjom stopom preživljenja iznosi za stadij I – 80-90 %, stadij II 25 - 45%, a u kasnijim stadijima (III i IV) 5 - 10% ili i manje.



dr. Vesna Harni


Literatura