MiomiMiomi su dobroćudne izrasline nastale iz glatkog mišićnog i vezivnog tkiva maternice, koje čine 95% svih dobroćudnih tumora maternice. Obično otkrivaju kod žena reprodukcijske dobi, najčešće između 35. i 55. godine života. Miomi nastaju pojedinačno, a daleko je češća istodobna pojava dva ili više manjih ili većih mioma, prije asimetričnog nego simetričnog rasta.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Miomi

Objavljeno: 15. listopada 2017., Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.




Miomi (lejomiomi, fibroidi, fibromiomi)

Miomi ili fibroidi su dobroćudne izrasline maternice, koja nastaju iz glatkog mišićnog i vezivnog tkiva.

Ove dobroćudne tvorbe čine 95% svih dobroćudnih tumora maternice. Nastaju tijekom reprodukcijske dobi, najčešće između 35. i 55. godine života.

Mogu se javiti pojedinačno, a daleko je češća istodobna pojava dva ili više mioma, prije asimetričnog nego simetričnog rasta.

Mogu biti različite veličine, težine i oblika (čak i preko 40 kg).

Miomi nastaju na različitim mjestima i dijelovima maternice.

Prema smještaju se razlikuju subserozni miom koji nastaje iz mišićnog tkiva maternice neposredno ispod njene serozne ovojnice koju odiže i širi se u trbušnu šupljinu, intramuralni miom koji raste i širi se unutar maternične stijenke i submukozni miom koji nastaje neposredno ispod sluznice maternice i širi se prema njenoj šupljini, pri čemu čak i veoma mali submukozni miomi mogu imati velik utjecaj na intenzitet i učestalost menstruacija i nepravilnih materničnih krvarenja.

Miomi na peteljci su subserozni miomi koji su pričvršćeni za maternicu tanjom ili debljom peteljkom.

Miom koji se rađa submukozni je miom na peteljci koji izlazi kroz maternično ušće u rodnicu.




 POJAM I DEFINICIJA


PSIHO
GINEKOLOGIJA


lIJEČENJE



PREHRANA



ALTERNATIVNI
PRISTUP



Prirodan tijek bolesti obično obuhvaća rast i napredovanje mioma u veličini tijekom reprodukcijske dobi sve do menopauze, a po prestanku menstruacija, u klimakteriju i seniju najčešće dolazi do njihove spontane regresije.

Veliki broj žena nije svjestan prisutnosti mioma, posebice jer je većina mioma bez kliničkih simptoma.

Veliki miomi ili njihov nepovoljan smještaj mogu izazivati neredovita, bolna, jaka i produljena krvarenja s pratećom slabokrvnosti.

Poremetnje krvarenja prate često pritisak i bolnost u donjem dijelu trbuha.

Ukoliko miomi pritišću okolne organe - mokraćni mjehur i debelo crijevo, česti su simptomi kao učestalo mokrenje i tegobe u pražnjenju debelog crijeva.

Napuhnutost trbuha i bolnost u križima su česta posljedica rasta mioma.


Pojavnost

Klasični ginekološki udžbenici navode pojavnost mioma od 20-25% bilo kada tijekom života, premda većina suvremenih dokaza ukazuje na znatno veću pojavnost. Incidencija ovisi prije svega o etničkoj pripadnosti ispitivane populacije.

Istraživanja u populaciji skandinavskih žena navode ukupnu pojavnost od svega 5-10% pacijentica, s većom učestalosti u starijim skupinama žena.

Dobro je poznata razlika u rasnoj pripadnosti s trostruko većom godišnjom pojavnosti mioma u skupini pripadnica crne rase.

Patološka istraživanja preparata maternice ukazuju, ukoliko se broj pregledanih presjeka preparata poveća u odnosu na uobičajeni postupak analize, pojavnost mioma se utrostručuje.

Ovo ujedno ukazuje na daleko veće prisustvo manjih mioma koji klinički nisu značajni, pa pojavnost mioma ovisi i o metodama koje se rabe u otkrivanju mioma.

Aktualno američko istraživanje ukazuje da su miomi pri ultrazvučnom pregledu zdjelice kod žena starosne dobi 35-49 godina prisutni u preko 50% žena s ranijim ulrednim ultrazvučnim nalazom.

Novije epidemiološko istraživanje Američkog nacionalnog instituta za zdravlje "The National Institute of Health - NIH" nalazi zbirnu pojavnost mioma od 80% kod Amerikanki afričkog podrijetla i 70% kod Amerikanki bijele rase u životnoj dobi od 50 godina.

Otuda potječe odgovor da je pojavnost mioma vrlo značajna. Miomi se također nešto češće i nešto ranije javljaju u žena crne rase



 POJAVNOST I
DIJAGNOZA

RIZIČNI
ČIMBENICI


TEORIJE NASTANKA



5D GALERIJA





Simptomi

Najčešći simptom mioma uopće ipak je krvarenje. Smatra se da su za nastanak krvarenja kod mioma odgovorna tri mehanizma:

  • poremetnja normalne kontraktibilnosti mišićja maternice, a time i glatkog mišićnog tkiva arterija i arteriola koje krvlju opskrbljuju endometrij, sluznicu maternice,
  • nemogućnost pravilnog odgovora i reakcije endometrija na normalne hormonske signale tijekom menstruacijskog ciklusa (estrogenska proliferacija i progesteronska transformacija) i
  • nekrotičke promjene u području bazalnog endometrija uslijed pritiska mioma, te ogoljavanje vaskularne površine što vodi ekscesivnom krvarenju.

Osobiti su primjer mioma koji izazivaju nekontrolirana krvarenja submukozni miomi, koji se pružaju put maternične šupljine čime dovode do disrupcije endometrijskog sloja i obilnih krvarenja.

Dijagnoza

Dijagnoza mioma postavlja se temeljem anamnestičkih podataka, ginekološkog i ultrazvučnog pregleda.

Ukoliko miomi ne izazivaju značajnije tegobe, dovoljne su redovite ginekološke kontrole i praćenje njihovog rasta.

Miomi mogu biti uzrok neplodnosti. Tijekom trudnoće, obzirom na visoku razinu estrogena, postojeći miomi mogu brzo rasti.

Otuda posljedica mioma može biti spontani pobačaj, prijevremeni porod ili abrupcija posteljice, ovisno o sijelu mioma kao i u kojoj mjeri miom izobličuje materničnu šupljinu. Učestalost poroda dovršenih carskim rezom je kod mioma nekoliko puta veća.

U menopauzi, uz popuštanje funkcije jajnika i smanjenje produkcije hormona, obično se miomi sasvim povlače.



dr. Vesna Harni


Literatura