PAPA test PAPA test | PAPA test je citološki obrisak vrata maternice. PAPA test je citološka analiza vrste, izgleda i abnormalnosti stanica vrata maternice. PAPA test se sastoji od uzimanja cervikalnog obriska, pri čemu se koriste drvena špatula, štapić s vatom i predmetno stakalce, fiksiranju preparata u alkoholu i specijalnom bojanju u citološkom laboratoriju. Metodu bojanja je prije pedesetak godina otkrio američki znanstvenik grčkog podrijetla Papanicolau, po kojem je i ostao naziv PAPA test. PapNet test se služi kompjutoriziranim očitavanjem preparata, kako bi se otkrile promjene na stanicama koje je možda citolog propustio. LBC ili tekućinski PAPA test podrazumijeva uzimanje cervikalnih uzoraka uz pomoć specijalne četkice i potapanje u bočicu s tekućinom kako bi se spriječilo isušivanje stanica, potom filtriranje i uklanjanje ostataka u citološkom laboratoriju, neposredno prije citološke analize. G odišnja PAPA kontrola smanjuje rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%. Abnormalnosti u PAPA testu obuhvaćaju prije svega različite stupnjeve cervikalnih intraepitelnih lezija.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

PAPA test

Vezano
Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.




PAPA test

PAPA test označuje citološki obrisak vrata maternice, na temelju kojeg se procjenjuje izgled i vrsta, kao i abnormalnosti stanica vrata maternice.

Provodi se u okviru preventivnih programa u ranom otkrivanja raka vrata maternice ili tijekom redovitih ginekoloških kontrola, u okviru praćenja  za vrijeme uzimanja kontracepcije i drugih hormonskih pripravaka, kod abnormalnog vaginalnog krvarenja, abnormalnog izgleda vrata maternice, bilo kakvih ginekoloških simptoma ili jednostavno po želji jedne žene.

Sastoji se od:
  • uzimanja cervikalnog obriska, pri čemu se koriste drvena špatula, štapić s vatom i predmetno stakalce kod konvencionalne citologije odnosno specijalna četkica i bočica s tekućinom kod likvidnog PAPA testa.
  • Kod konvencionalnog PAPA testa, predmetno stakalce se potom potapa u alkohol čime se fiksiraju stanice, dok se likvidni PAPA test šalje u laboratorij bez dodatnih manipulacija, u izvornom obliku kako je i uzet.
  • Konvencionalni PAPA test se u laboratoriju ručno boji prema propisanoj proceduri, dok je daljnja obrada likvidnog PAPA testa automatizirana, nanošenje sloja stanica na predmetno stakalce je automatizirana i preparat prvo prolazi kompjutorsku procjenu i tek potom ga gleda citolog.

Metodu bojanja konvencionalnog PAPA testa je 40-ih godina prošlog stoljeća opisao američki znanstvenik grčkog podrijetla Papanicolau, prema kojem je i nastao naziv PAPA test.


Tekućinski ili likvidni PAPA test - LBC (liquid based cytology)

Tekućinski ili likvidni PAPA test (LBC - "ThinPrep") podrazumijeva uzimanje uzorka stanica s vrata maternice uz pomoć specijalne četkice i potapanje u bočicu s tekućinom kako bi se spriječilo isušivanje stanica, potom filtriranje i uklanjanje ostataka u citološkom laboratoriju, neposredno prije citološke analize.

Način prikupljanja stanica je isti, no umjesto da se stanice ručno razmazuju na predmetno stakalce, ispiru se u bočicu s otopinom za transport koja štiti stanice. Tim postupkom stanice se otpuštaju u tekućinu koja prihvaća gotovo sve stanice s obriska.

Glavne prednosti u odnosu na konvencionalni PAPA test su što stanice iz tekućine na predmetno stakalce nanosi specijalni uređaj u laboratoriju. Takav sloj stanica primjereniji je za analizu jer na sadrži krv, sluz i/ili upalne stanice koje smetaju pri analizi te se nalaz može brže očitati. LBC se također služi kompjutoriziranim očitavanjem preparata, kako bi se otkrile promjene na stanicama koje je možda citolog propustio.

Konvenvionslnim PAPA testom samo se dio prikupljenih stanica nanese na predmetno stakalce. Tekućinska citologija (LBC) prvo je značajno poboljšanje metode PAPA testa otkad je isti uveden, prije 70 godina!

S novim tehnikama se procjenjuje porast kvalitete u dijagnostici promjena stanica vrata maternice: poboljšanje otkrivanja nenormalnih stanica za 65%, kao i smanjenje broja nekvalitetnih uzoraka za 50%, u usporedbi s običnom tehnikom PAPA testa.





 POJAM I DEFINICIJA



BETHESDA
KLASIFIKACIJA
hPV iNFEKCIJA


CIN 

 
LETZ &
KONIZACIJA

KARCINOM
CERVIKSA



Godišnja PAPA kontrola smanjuje rizik umiranja od raka vrata maternice za 90%. Otuda, sva zdravstvena osiguranja pokušavaju osigurati ženama jedan PAPA test u različitim vremenskim razmacima, ovisno o financijskoj situaciji u jednoj državi. Ovaj PAPA test se naziva "preventivni" PAPA test i dio je nacionalnog programa prevencije raka vrata maternice. U većini zemalja se ovaj "preventivni" PAPA test radi svake tri godine, u nekim zemljama je zamijenjen "preventivnim" HPV testom na 5  godina kod žena starijih od 30 godina.

Ranije preporuke za optimalnu kontrolu PAPA testa svakih šest mjeseci, osobito kod rizičnih populacija i dalje vrijede, ali se ovdje ne radi o "preventivnom" nego o "oportunističkom" PAPA testu. Najbolji omjer između koristi i rizika daju kontrole PAPA testa jednom godišnje.

Najbolje vrijeme za uzimanje citološkog uzorka je oko sredine ciklusa, pri uzimanju PAPA testa ne bi trebao biti aktivan upalni proces.

Prije uzimanja PAPA testa se preporučuje seksualna apstinencija u trajanju od dva dana, a neposredno prije pregleda ne bi trebalo ispirati vaginu.



Abnormalnosti u PAPA testu

Abnormalan PAPA test obuhvaća nalaz različitih stupnjeva promjena na stanicama vrata maternice, osobito promjena jezgara stanica (diskarioza) u njihovom izgledu, obliku, veličini i intenzitetu obojenosti. Prema Bethesda klasifikaciji, PAPA testom se otkrivaju abnormalnosti slabog stupnja - 'LSIL - Low-grade squamous intraepithelial lesion' (nalaz koji je ranije bio poznat kao CIN1) i abnormalnosti visokog stupnja - 'HSIL - High grade squamous intraepithelial lesion' (ovdje se ubrajaju lezije ranije klasificirane kao CIN2, CIN3 i CIS).

Druge promjene obuhvaćaju smetnje u sazrijevanju epitela, kao i nalaz stanica početnog ili mikrokarcinoma. Abnormalan PAPA test s displastičnim stanicama se nalazi kod oko 2 - 5% žena. Njihov maligni potencijal (rizik prijelaza u karcinom) iznosi 10 - 15%, a ako se radi o promjenama koje zahvaćaju cijelu debljinu epitela (ranija oznaka CIS), tada se ovaj postotak penje i na 30 - 50%.

Ukoliko se promjene otkriju dovoljno rano, liječenje je jednostavno, relativno lako i poštedno. Točnost PAPA testa je oko 75 - 80%, u kombinaciji s drugim metodama (kolposkopija i histologija) točnost raste do 95%. Ovo je razlog što je kolposkopija prvi korak u rasvjetljavanju abnormalnosti u PAPA testu.

Ukoliko se rezultat kolposkopije slaže s citološkom procjenom i radi se o slabim promjenama, pri čemu se nalaz može pratiti, jedino tada nije nužna biopsija vrata maternice i histološka potvrda dijagnoze.

U svim drugim slučajevima, ako se rezultat kolposkopije ne slaže s PAPA testom, ako su prisutne grube kolposkopske promjene, ako postoji endocervikalna komponenta lezije - kolposkopija ili nije odgovorila na pitanje je li PAPA test točno prepoznao sumnjive promjene na vratu maternice ili je postavljena sumnja na intraepitelnu leziju visokog stupnja, koja može biti prekanceroza. U ovim slučajevima je potrebno učiniti biopsiju i histološku potvrdu dijagnoze kako bi se ispravno procijenila događanja u transformacijskoj zoni.


Biopsija vrata maternice

Biopsija je postupak uzimanja uzorka tkiva iz područja vrata maternice, kako bi patolog analizom toga uzorka nakon složene obrade, pod mikroskopom proučio tkivo i utvrdio točnu patohistološku dijagnozu, prisutnost ili proširenost bolesti.

Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak. Ako se uzme samo uzorak tkiva uz potpunu očuvanost histološke arhitekture stanica tkiva, tada je to incizijska biopsija.

Najveća je važnost biopsije u razlikovanju benignih i premalignih od malignih promjena. Biopsija se uzima i sa sumnjivih mjesta iz vagine pod kontrolom kolposkopa. Uzimanje uzorka tkiva s vrata maternice može se učiniti kao biopsija klještima (punch-biopsija), biopsija električnom omčicom (LETZ biopsija) i konusna biopsija (konizacija).


Endocervikalna kiretaža/ekskohleacija

preporučuje se u obradi abnormalnog citološkog nalaza kako bi se dokazalo da u kanalu vrata maternice nema tumorskog procesa.

U stalnoj potrazi za poboljšanjem točnosti u otkrivanju patoloških promjena, znanstvenici su razvili i nove tehnologije, čija primjena bi mogla dati više informacija o anomalijama epitela vrata maternice, nego što to može isključivo PAPA test.








dr. Vesna Harni


Literatura