Biopsija je postupak je uzimanja uzorka tkiva s organa žive osobe, kako bi patolog analizom toga uzorka nakon složene obrade, pod mikroskopom proučio tkivo i utvrdio točnu patohistološku dijagnozu, prisutnost ili proširenost bolesti.
Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva
ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak.
Ako se uzme samo uzorak tkiva uz potpunu očuvanost histološke arhitekture stanica tkiva, tada je to
incizijska biopsija.
Uzimanje uzorka tkiva ili tekućine iglom bez očuvanja histološke arhitekture stanica toga tkiva, postupak je aspiracijske biopsije iglom.
Najveća je važnost biopsije u razlikovanju benignih i premalignih od malignih promjena.
Odabir mjesta za uzimanje uzorka tkiva s vanjskog spolovila žene olakšan je uz vulvoskopiju, pregled vanjskog spolovila pomoću optičkog instrumenta s jakim izvorom svjetla, koji povećava sliku nekoliko desetaka puta. Biopsiju vulve je jednostavno učiniti u ambulantnim uvjetima, uz korištenje lokalne anestezije i bez ikakve nelagode za pacijenticu.
Biopsija se uzima i sa sumnjivih mjesta iz područja vulve / vanjskog spolovila i vagine pod kontrolom kolposkopa, najbolje nakon testova s octenom kiselinom i toluidinskim-modrilom (Collinsov test).
Punch biopsija - LETZ - Konizacija
Sa suspektnih mjesta na vratu maternice, biopsija se uzima uz primjenu kolposkopa, binokularnog optičkog instrumenta koji ima jaki izvor svjetla i povećava sliku 5-40 puta. Uzimanje uzorka tkiva s vrata maternice može se učiniti kao
punch-biopsija (biopsija kliještima),
LETZ biopsija (biopsija omčicom) i
konusna biopsija (konizacija). Svaka od ovih biopsija može biti dijagnostičkog i terapijskog karaktera ukoliko se bolesno tkivo odstrani u cijelosti što je najčešće slučaj kod konizacije.Konizacija se također može izvoditi električnom omčicom ili "klasičnim" putem (skalpelom). Ako patohistološka procjena nakon učinjene konizacije pokaže da je bolesno tkivo u cijelosti odstranjeno ("čisti" rubovi preparata), tada je najčešće liječenje u potpunosti završeno. Ukoliko su promjene prisutne na rubovima preparata, daljnji postupak će ovisiti o stupnju abnormalnosti bolesnog tkiva.
Endocervikalna kiretaža/ekskohleacija
preporučuje se u obradi abnormalnog citološkog nalaza kako bi se dokazalo da u kanalu vrata maternice nema tumorskog procesa.
Biopsija endometrija
jedna je od najčešćih pretraga u ginekologiji. Predstavlja zlatni standard u procjeni uzroka neredovitih krvarenja iz materišta. Koristi se i za procjenu dijela ciklusa u neplodnih žena, žena u poslijemenopauzi koje uzimaju hormonsko nadomjesno liječenje i imaju povećani rizik za rak, u slučaju kronične upale sluznice maternice i tuberkuloze. Biopsija endometrija može se učiniti kao klasična frakcionirana kiretaža, ali se uzorak može uzeti i aspiracijom te uz primjenu histeroskopa, optičkog instrumenta koji omogućava uzimanje uzorka pod kontrolom oka. Kiretaža se može učiniti u lokalnoj i općoj anesteziji.
S tkiva koja nisu lako dostupna, biopsija se može učiniti tijekom otvorene ili tijekom laparoskopske operacije.
Intraoperacijska biopsija ili hitna biopsija
jedan je od najzahtjevnijih i najtežih postupaka u patologiji, zato što patolog u roku od 15 minuta i tijekom same operacije, postavlja dijagnozu koja određuje daljnji tijek operacije, a time i sveobuhvatnost kirurškog zahvata. Hitna biopsija najčešće se koristi prilikom odstranjivanja tumora.
Indikacije za hitnu biopsiju su: postavljanje dijagnoze tijekom same operacije u slučajevima kada nije bilo moguće prijeoperacijski postaviti dijagnozu (u takvim slučajevima patolog najčešće samo određuje radi li se o zloćudnom ili dobroćudnom procesu, a definitivna dijagnoza se postavlja naknadno na trajnoj biopsiji), određivanje proširenosti bolesti (metastaze u regionalnim limfnim čvorovima), dijagnoza i procjena neočekivanih nalaza tijekom operacije (primjerice, operira se maternica, a nađe se i tumor debelog crijeva), procjena resekcijskih rubova (da li je kirurg uspio u cijelosti odstraniti tumor ili je potrebno dodatno proširiti zahvat) i određivanje kvalitete uzetog tkiva tijekom male biopsije koje će se poslati na patohistološku analizu.
U histološkim laboratorijima obavljaju se i imunohistokemijske pretrage u kojima se koriste monoklonalna protutijela čime se postiže točno utvrđivanje patološkog procesa kad to nije bilo moguće standardnim metodama pretrage, određuju se i karakteristike novotvorine koje mogu utjecati na odabir optimalnog liječenja (primjerice, hormonski receptori kod tumora, prikazuju mikroskopske metastaze u limfnim čvorovima, određuje porijeklo nekih slabo diferenciranih tumora).
Literatura