Karcinom vagineRak vagine ne spada u učestale ginekološke karcinome. Veoma su rijetke publikacije u kojima je broj slučajeva vaginalnih karcinoma veći od 100. Učestalost raka vagine iznosi 1 - 3% svih ginekoloških zloćudnih tumora. Rak vagine. Karcinom vagine. Rak rodnice. Pretežito se javljaju u starijoj životnoj dobi s vrhuncem pojavnosti u 6. i 7. desetljeću života. Najčešća vrsta vaginalnih karcinoma je skvamozni karcinom (85 - 90%), karcinom koji potječe iz pločastog epitela vagine. Slično kao kod raka stidnice i raka vrata maternice, pretpostavlja se (multicentrični) nastanak iz preinvazivnih stadija (VAIN). U rjeđim slučajevima javlja se adenokarcinom koji potječe iz ostataka Müllerovih, Wolfovih ili Gartnerovog kanala, zaostalih embrionalnih struktura u neposrednoj vaginalnoj blizini.
Kontakt Forum RSS
Onkologija
Najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina jeste ta da je karcinom izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo kojeg oblika raka je rana dijagnostika.

Karcinom vagine

Objavljeno: 21. siječnja 2013., Datum zadnje izmjene: 11. listopada 2014.
Karcinom vagine | Karcinom cerviksa | Karcinom endometrija | Sarkom uterusa | Tubarni karcinom | Karcinom ovarija | GTB | Karcinom dojke
VAIN | Karcinom vagine | Stadiji vaginalnog karcinoma | Liječenje vaginalnog karcinoma


Karcinom vagine

ne spada u učestale ginekološke karcinome. Veoma su rijetke publikacije u kojima je broj slučajeva vaginalnih karcinoma veći od 100. Njegova učestalost iznosi 1 - 3% svih ginekoloških zloćudnih tumora. Pretežito se javljaju u starijoj životnoj dobi s vrhuncem pojavnosti u 6. i 7. desetljeću života.

Najčešća vrsta vaginalnih karcinoma je skvamozni karcinom (85 - 90%), karcinom koji potječe iz pločastog epitela vagine. Slično kao kod vulvarnog i cervikalnog karcinoma, pretpostavlja se (multicentrični) nastanak iz preinvazivnih stadija (VAIN). U rjeđim slučajevima javlja se adenokarcinom koji potječe iz ostataka Müllerovih, Wolfovih ili Gartnerovog kanala, zaostalih embrionalnih struktura u neposrednoj vaginalnoj blizini.

U 2/3 pacijentica s klarocelularnim adenokarcinomom u anamnezi se nalazi podatak o prenatalnoj ekspoziciji dietilstilbestrolu (DES) ili odgovarajućim nesteroidnim estrogenima. DES je sintetski estrogen, koji se sredinom prošlog stoljeća primjenjivao u liječenju prijetećeg spontanog pobačaja, osobito u SAD-u.. Promjene su se naročito javljale u djevojčica čije su majke započele uzimati DES prije 12. tjedna trudnoće. Ovaj tumor često je udružen s vaginalnom adenozom ili kongenitalnim vaginalnim poprečnim naborima ili septumima.

Od najvećeg kliničkog značaja su metastatski karcinomi vagine, koji čine 80 - 90% svih vaginalnih neoplazmi. U vaginu najčešće metastaziraju karcinom cerviksa ili endometrija, pri čemu je obično zahvaćena gornja trećina vagine ili vulvarni karcinom koji se širi prije svega u donju trećinu vagine.

Nisu poznati specifični rizični čimbenici..

u nastanku vaginalnog karcinoma. Mogući rizični čimbenici su kronični podražaj vaginalne sluznice, kao što je to npr. dugogodišnje nošenje vaginalnog pesara u liječenju inkontinencije. Prenatalna ekspozicija DES-u sigurno je čimbenik rizika za nastanak adenokarcinoma u djevojčica čije su majke liječene ovim lijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD.

Stanje nakon operacije ili zračenja karcinoma cerviksa također predstavlja rizični čimbenik u nastanku vaginalnog karcinoma, obzirom na očiglednu osjetljivost cijele genitalne cijevi za nastanak karcinoma.

Neosporno je bitna uloga i HPV infekcije, te imuno-kompromitirajuća stanja (imunosuprimirajuće bolesti, imunosupresija kod transplantacije). Sveukupno, u većini slučajeva, ne mogu se izdvojiti jasni etiološki uzroci , kao niti rizični čimbenici u nastanku ovog malignoma.


Klinička simptomatologija vaginalnog karcinoma ..

slična je onoj kod karcinoma cerviksa. Prije svega javlja se pojačani, često sukrvavi iscjedak neugodnog zadaha ili nepravilna vaginalna krvarenja, osobito nakon spolnog odnosa ili pražnjenja crijeva.

Bolovi se rijetko javljaju ili nastaju relativno kasno. Nažalost, obično prođu mjeseci nakon pojave prvih simptoma dok pacijentica potraži pomoć liječnika. Također je važno naglasiti potrebu detaljnog pregleda kod svakog peri- i poslijemenopauzalnog krvarenja.

Činjenica da se vaginalni karcinom razvija kao i karcinom cerviksa iz displazija, odnosno carcinoma in situ, omogućuje primjenu sličnih metoda ranog otkrivanja vaginalnog karcinoma kao i kod karcinoma cerviksa.

Sumnjive promjene na vagini otkrivaju se prilikom ginekološkog pregleda obično kao crvene ili bijele mrlje, ulkusi (ulcus – vrijed ili ranica) izdignutih rubova ili u ravnini sluznice, ili u obliku verukoznih (sitnih bradavičastih) promjena. Najčešća lokalizacija ovih promjena je gornja trećina stražnje stijenke vagine. Kod svake sumnjive lezije potrebno je napraviti kolposkopiju, citološki bris i biopsiju. Kod uzimanja biopsije pomoći će i octena i Schillerova proba.

Ostale metode koje se koriste u prijeoperacijskom stupnjevanju bolesti su cisto- i rektoskopija, iv. – urografija, irigografija/kolonoskopija, limfografija i CT.


O prognostičkim čimbenicima ..

kod vaginalnog karcinoma do sada je malo objavljeno. Kao kod ostalih karcinoma, starost pacijentice kao i veličina tumora smanjuju šanse za izlječenje. Preživljavanje je daleko veće kod pacijentica kod kojih se karcinom vagine otkriva u asimptomatskom stadiju, prilikom rutinskog ginekološkog pregleda. Lokalizacija primarnog tumora također je značajna za prognozu.


Najbolji rezultati liječenja ..

postižu se kod tumora čije je sjedište u gornjem dijelu vagine. Bitno povoljniju prognozu imaju visoko diferencirani tumori u odnosu na lošije diferencirane. U brojkama: 5-godišnje preživljavanje u stadiju I iznosi 61,7% i u stadiju II: 37,7%.




dr. Vesna Harni
Literatura