Rizični čimbeniciMiom – fibroid, miomatozni čvor, miomi na maternici, subserozni miom, intramuralni miom, submukozni miom. Rizični čimbenici u nastanku mioma su dobro su poznati i mnogobrojni.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Rizični čimbenici

Vezano
Datum zadnje izmjene: 8. siječnja 2017.




Rizični čimbenici u nastanku mioma

Miomi se češće javljaju u nekim obiteljima i kod pripadnica crne rase.

Ultrazvučna i klinička istraživanja nalaze 3-9 puta češću pojavnost mioma kod Amerikanki afričkog podrijetla u odnosu na Amerikanke bijele rase, što je još važnije u ovoj skupini žena broj i veličina mioma su veći, a klinički simptomi češći.

Za razliku od žena bijele rase, kod pripadnica crne rase postoji veći periferni estrogenski učinak još uvijek biološki aktivnih metabolita estradiola (16-hidroksi-estron). Kod ovih žena se u krvi nalaze statistički značajno veće razine estrona, estradiola i slobodnog estradiola, te značajno manja razina metabolita 2-hidroksi-estrona u urinu ovih žena.


Učestalost mioma

Veća učestalost mioma bilježi se kod ranijeg nastupanja prve mjesečnice. Kod žena kod kojih je prva mjesečnica nastupila sa 16 godina, rizik kasnije pojavnosti mioma manji je za 32% u odnosu na žene koje su prvu mjesečnicu dobile s 12 godina.

Rano nastupanje prve mjesečnice vjerojatno je povezano s većim brojem staničnih dioba i većom mogućnosti greške i nastankom mutacije gena koji kontroliraju rast i proliferaciju miometrija.

Žene koje su ikada rodile imaju 50% manji rizik pojave mioma u odnosu na nerotkinje, vjerojatno zbog većeg broja anovulacijskih ciklusa i manjeg vremena ukupne izloženosti nesuprotstavljenom tzv. “neoponiranom” djelovanju estrogena, djelovanju estrogena bez progesteronske protuteže.


 POJAM I DEFINICIJA


PSIHO
GINEKOLOGIJA


lIJEČENJE



PREHRANA



ALTERNATIVNI
PRISTUP



Drugo moguće objašnjenje ove pojave je da miomi zapravo uzrokuju neplodnost, teorija koju potkrjepljuje istraživanje u kojem nije nađena razlika u pojavnosti mioma između žena koje su rodile i koje nisu rodile, ukoliko se iz druge skupine izuzmu žene liječene od neplodnosti.

Važan rizični čimbenik u nastanku mioma je i starosna dob.

Tako se porast učestalosti mioma bilježi nakon 40. godine života.

Menopauza smanjuje učestalost kirurških zahvata, premda je prisutnost mioma gotovo ista kod postmenopauzalnih žena – 74%, u odnosu na 84% u premenopauzalnoj dobi.

U postmenopauzi su miomi malobrojniji, te veličinom manji u odnosu na premenopauzu.


Tjelesna težina i miomi

Mnogobrojna istraživanja ukazuju na povezanost prekomjerne tjelesne težine i pretilosti s pojavom mioma.

Rizik pojavnosti mioma raste za 21% s porastom tjelesne težine od 10 kilograma, odnosno za 6% s porastom indeksa tjelesne mase za jednu jedinicu. Američko istraživanje pacijentica kod kojih je učinjena histerektomija ukazuje da su 16% pacijentica bile pretile, dok je dodatnih 51% pacijentica imalo prekomjernu tjelesnu težinu.

Najvjerojatniji razlog povezanosti između pretilosti i povišenog rizika pojave mioma počiva na hormonskim čimbenicima, kao što su povišena razina androgena nadbubrežne žljezde i njihova prijetvorba u estron u masnom tkivu, čime se pretile žene nalaze u stalnom hiperestrogenskom okružju.

U nastanku mioma ulogu igraju i prehrana, tjelovježba i pušenje, pri čemu znanstvena istraživanja ukazuju na povišeni rizik kod povećanog unosa crvenog mesa i šunke, te smanjeni rizik pri unosu zelenog povrća. Ukoliko se žena nikada nije bavila tjelovježbom, rizik pojavnosti mioma je 1.4 puta veći u odnosu na žene koje su ikada upražnjavale tjelovježbu.

Pušenje je u obrnutoj srazmjeri s nastankom mioma, jednako kao i s nastankom endometrijskog karcinoma, ranijeg nastupanja menopauze i povećanog rizika od osteoporoze uslijed antiestrogenskog učinka koji se zasniva na pojačanoj tkivnoj 2-hidroksilaciji estradiola.


 POJAVNOST I
DIJAGNOZA

RIZIČNI
ČIMBENICI


TEORIJE NASTANKA



5D GALERIJA



Uporaba oralnih kontraceptiva

Rezultati nekih istraživanja ukazuju na pad učestalosti mioma za 17% na svakih pet godina uporabe oralnih kontraceptiva, drugi rezultati ukazuju na značajno povišenu pojavnost mioma u skupini pacijentica koje su uzimale oralnu kontracepciju u ranim godinama, između 13. – 16. godine života.

Raznolikost rezultata ovih istraživanja može se promatrati u svjetlu različite doze estrogena, kao i različite gestagenske komponente, specifičnih za svaki pojedini preparat. Tako neki autori navode, što je veća doza gestagena noretisteronacetata (NETA) u pilulama, pri istoj količini estrogena, to je manja pojavnost mioma.

Suprotno tomu, preparati koji sadrže gestagen etinodioldiacetat bili su povezani s većom učestalosti kasnije pojave mioma, bez obzira na dozu estrogena.

I konačno različita skupina tvari s imenom ksenoestrogeni posjeduje mogućnost disrupcije normalnih estrogenskih funkcija, što može rezultirati u estrogenskom agonističkom ili antagonističkom učinku. Ove tvari mogu potjecati iz industrijskih ili farmaceutskih izvora, te se mogu nalaziti u različitim prehrambenim namirnicama.

U animalnim pokusima pokazan je brzi rast stanica mioma kod primjene organoklornih pesticida, a humana ispitivanja potkraj devedestih godina prošlog stoljeća nalaze povišene razine pesticida DDT i njegovih metabolita kako u krvi pacijentica s miomima, tako i u samom miomatoznom tkivu.

Noviji znanstveni radovi jasno ukazuju da miomi nastaju na genetskoj osnovi, pri čemu se diskutira nepravilna regulacija čak 226 gena koji reguliraju proliferacijske i procese apoptoze, procese pri kojima se mišićne stanice maternice umnožavaju ili tijekom kojih dolazi do njihovog odumiranja.

Osim genetske predispozicije i hormonskih utjecaja, nastanak i rast mioma je određen mnogobrojnim čimbenicima rasta kao što su EGF – "epidermal growth factor", IGF-1 – "insulin growth factor 1" i TBF alfa – "tumor necrosis factor alpha".

I dok 17-beta-estradiol, "glavni" estrogen u žena stimulira sintezu EGF, progesteron inhibira produkciju IGF-1, koji predstavljaju glavne lokalne čimbenike rasta jednog mioma. Progesteron istodobno stimulira i stvaranje EGF, otuda je njegova uloga u rastu mioma dualne prirode.

Razina estrogenskih receptora značajno je povišena u tkivu mioma, dok razina progesteronskih receptora pokazuje oprečne rezultate; u nekim istraživanjima je povećana, a u drugim smanjena. Otuda se može reći da rast mioma ovisi o cjelokupnoj međuigri lokalnih čimbenika u samom miomu, kao i mišićnom tkivu koje ga okružuje.


Menopauza

S nastupanjem menopauze ili u situacijama kada se produkcija estrogena smanjuje, uslijed nedostatka estrogenske stimulacije dolazi do atrofije i skvrčavanja mioma, sve do njihove kliničke neprepoznatljivosti.

Činjenica da porast razine estrogena vodi povećanju rasta i broja mioma, kao i pojavnost mioma tijekom reprodukcijskog razdoblja, te njihovo povlačenje u postmenopauzalnoj dobi, odnosno njihova osjetljivost na antiestrogensku i gestagensku terapiju, govori u prilog snažne estrogenske ovisnosti ovih tumora.

Premda nije dokazan izravni učinak hormona štitnjače na nastanak mioma, pravilna funkcija ove žlijezde od iznimnog je značaja u cjelovitom pristupu problemu mioma.

Naime, štitnjača je odgovorna ne samo za procese normalnog rasta i sazrijevanja, što se očituje u mnogobrojnim biološkim učincima, već i za regulaciju metabolizma, proizvodnju energije i topline, razgradnju kolesterola i metaboličku razgradnju steroidnih hormona kao što su estrogeni i progesteron, čime se smanjuje njihova količina u tijelu.


Hipotireoza

U slučaju hipotireoze smanjenje produkcije hormona štitnjače, postoji pojačana aktivnost hipotalamusa koja se očituje promjenama razine GnRH i prolaktina koji istodobno potiče hipofizu na produkciju TSH, koji će stimulirati štitnjaču u stvaranju njenih hormona tiroksina T4 i tridjodtironina T3.

Smanjena razina hormona štitnjače smanjuje produkciju SHBG – "sex hormon binding protein", bjelančevinu koja vezuje aktivni estradiol, zbog čega je razina slobodnog estradiola trajno povišena.

Ove promjene istodobno ostavljaju značajan utjecaj na regulaciju funkcije jajnika, s dominacijom estrogena, što stvara idealnu okolinu za rast mioma. Pojava mioma maternice rijetka je u žena s hipotireozom koje su pod adekvatnim nadomjesnim liječenjem.



dr. Vesna Harni


Literatura