Stres, napetost i zdravljeStres je sve što od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima. Stres započinje već s mislima ili emocijama. Sama pomisao na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda biokemijskih reakcija koje započinju u dijelovima mozga označnim pojmom limbički sustav. Aktivacijom dubokih moždanih jezgara pobuđuju se hipotalamus i hipofiza čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne žlijezde i pojačano lučenje adrenalina. Samo nekoliko sekundi kasnije srčani, kao i ritam disanja snažno se ubrzavaju, naprežu se mišići, šire zjenice i oslobađa glukoza pohranjena u jetrima i mišićima. Istodobno dolazi do aktivacije gušterače, kao i produkcije inzulina i glukagona, kako bi se stanice tijela dovoljno opskrbile glukozom.
Kontakt Forum RSS
Lifestyle
U svijetu gdje tempo života postaje sve brži, sve više stresa i napetosti koje donosi svakidašnjica, predstavlja opasnost i prijetnju razvoju pojedinca i društva. Posljedica nepravilnog načina prehrane je povećanje broja oboljelih od tumora, kao i veća učestalost drugih kroničnih bolesti.

Stres, napetost i zdravlje

Objavljeno: 14. veljače 2013., Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Stres, napetost i zdravlje  | Stres, zdravlje i bolest | Psihodinamska teorija stresa | Utjecaj stresa na imunoreaktivnost | Stres i funkcija kore nadbubrežne žlijezde | Prekinite začarani krug stalne napetosti



Uobičajeno je shvaćanje pojma stres kao nečeg što nas živcira ili zabrinjava - bolest, svađa, nasilje, problemi na poslu, polaganje ispita.... Međutim naše tijelo shvaća pojam stresa mnogo šire. Stres je sve što od nas zahtijeva prilagodbu, svaka promjena u našim životnim okolnostima, povoljne ili nepovoljne naravi. Već i samo zamišljanje (misao) ili predosjećanje promjene (emocija) stvaraju stres. Stres je i tjelesni napor poput dugog hodanja, nošenja teških predmeta, nagle promjene temperature ili obilnog obroka.

Stres (od engl. stress) doslovce znači udarac. Okolnosti koje izazivaju stres nazivaju se i stresori ("udarači"). Pojam stresa u užem smislu označuje reakciju organizmu na djelovanje vanjskog stresora. Kada se "nagomila stres", čovjek se razbolijeva. Može se osjećati kronično umorno ili iscrpljeno, može patiti od nesanice ili prevelike potrebe za snom, može izgubiti tek, spolnu želju i sposobnost uživanja u životu, može ga dohvatiti depresija, anksioznost, napadi plača i panike, opsjednutost, fobija..

Stres ..

započinje već s mislima ili emocijama. Sama pomisao na neugodu dovodi do kaskadnog slijeda biokemijskih reakcija koje započinju u dijelovima mozga označnim pojmom limbički sustav. Aktivacijom dubokih moždanih jezgara pobuđuju se hipotalamus i hipofiza čiji je krajnji rezultat stimulacija nadbubrežne žlijezde i pojačano lučenje adrenalina. Samo nekoliko sekundi kasnije srčani, kao i ritam disanja snažno se ubrzavaju, naprežu se mišići, šire zjenice i oslobađa glukoza pohranjena u jetrima i mišićima. Istodobno dolazi do aktivacije gušterače, kao i produkcije inzulina i glukagona, kako bi se stanice tijela dovoljno opskrbile glukozom.

Prekomjerna stimulacija limbičkog sustava i aktivacija osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde ostavljaju snažne posljedice na funkciju štitnjače, te jajnika. Usporedo s CRF (corticotropin realising factor) - hormonom koji će natjerati hipofizu na stimulaciju kore nadbubrežne žlijezde, hipotamus stvara i luči prolaktin popularno nazvan hormon stresa.

Prolaktin ima inhibirajuće djelovanje na produkciju TSH (tireotropin) - hormona koji omogućuje pravilnu funkciju štitnjače, te remeti izlučivanje GnRH (gonadotropin realising hormon) - hormona koji regulira kontrolu izlučivanja FSH (folikulostimulirajući hormon) i LH (luteinizirajući hormon), hormona koji su odgovorni za pravilnu funkciju jajnika.

Osim djelovanja na produkciju GnRH, prolaktin remeti pulzacijsko izlučivanje FSH i LH, nužno za pravilnu ovulaciju, te onemogućuje pravilnu funkciju žutog tijela jajnika. Rezultat ovakovog djelovanja prolaktina nije samo izostanak ovulacije, nego i nepravilna funkcija jajnika s neravnotežom između estrogena i progesterona, te niz nepravilnosti menstruacijskog ciklusa, kao što su prije- i poslije menstruacijski "spotting", oskudno smeđkasto krvarenje prije i nakon menstruacije, mastopatija, PMS.

Ukoliko je naš organizam izložen prevelikom stresu ili stres predugo traje, limbički sustav biva zagušen neugodnim porukama koje se prenose povratnom spregom, zbog čega nastaje relativni ili apsolutni manjak neurotransmitera serotonina, noraderenalina i dopamina, odgovornih za dobro opće osjećanje.


Serotonin (5-HT) ..

je neurotransmiter koji regulira funkciju limbičkog sustava tako što prenosi poruke iz produljene moždine (posrednik u retikularnom inhibirajućem sustavu). Na ovaj način inhibira prekomjernu aktivnost limbičkog sustava, čime osigurava osjećaj spokoja i zaštićenosti, životnog optimizma, te omogućuje zdravo spavanje. Zajedno s melatoninom regulira "biološki sat", koji održava normalan ritam budnosti i sna. Oštećenja u serotoninskom sustavu povezana su s nesanicom, pospanošću i umorom u krivo doba dana, te uznemirenošću i strahom.

Najznačajnija uloga noradrenalina je davanje energije, volje, elana i motivacije, a bez dovoljnih količina noradrenalina javljaju se osjećaj umora, tromosti, pasivnosti i nezainteresiranost. Učinak dopamina blisko je povezan s endorfinima, tvarima važnim za smanjenje osjećaja boli. Kod niske razine dopamina, gubi se osjećaj ugode, te je niži prag osjetljivosti za bol.

Sedam od deset ljudi smatra svoj život stresnim, a ulaskom u novi milenij životni tempo još više se ubrzava. Sve veći broj ljudi lošije spava, budi se uznemiren, dolazi na posao umoran, uzrujava se na poslu, vraća se kući iznerviran prometom. Za razliku od naših predaka, čiji je stres bio prije svega tjelesne prirode, stres 21. stoljeća uglavnom je mentalni i emocionalni.

Stres na poslu stvara pretpostavke za moždani i srčani udar, uništava mentalno zdravlje i skraćuje život. Još prije deset godina Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je stres na radnom mjestu svjetskom epidemijom, a otada se stres na poslu još više povećao zbog produbljene globalne krize i nezaposlenosti. Burn out sindrom označuje stanje potpune emocionalne iscrpljenosti zbog pretjeranog, a uzaludnog zalaganja na poslu. Izgaranje na poslu slično je sindromu kroničnog umora, ali pritom se mijenja i stav prema poslu, što za umor nije karakteristično.

Jedan od najčešćih uzroka stresa na radnom mjestu predstavljaju međuljudski odnosi. Stres zbog loših međuljudskih odnosa opisuje i pojam mobbing, koji označuje psihoteror na radnom mjestu koji zaposlenici provode prema svojim kolegama. U osnovi je najčešće sukob iz nekog razloga, a nakon njega počinju spletke, podmetanja, ponižavanje i izoliranje. U strahu za radno mjesto "krivac" može razviti burn out sindrom i kronične zdravstvene poteškoće, a izlaz može tražiti u napuštanju posla, pa čak i samoubojstvu. Pa ipak, svaka okolina može uzrokovati stres, i neke razine stresa dio su svakodnevnog života, a ne samo posljedica odnosa i prilika na radnom mjestu.

Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan ili štetan način. Nikotin, alkohol, kofein, šećer, sredstva za umirenja te opijati najčešća su sredstva kojima pokušavamo smanjiti stres koji osjećamo. Sredstva koja nas potiču na akciju ili stimulansi, djeluju tako da potiču lučenje neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina, ali time uzrokuju stalne velike uspone i padove energije i raspoloženja. Organizam se s vremenom na njih privikava, tako da treba povećavati dozu stimulansa za postizanje istog učinka. Mnogi svakodnevno uzimaju velike količine kave, cigareta, alkohola, čokolade ili svega zajedno. Ove stvar ne samo da ne smanjuju stres, već stvaraju ovisnost razbijajući prirodne antistresne mehanizme.

Umjesto uzimanja stimulansa i sredstava za smirenje, suvremeni čovjek bi trebao naučiti metode za izbjegavanje stresa i smanjivanje njegovih štetnih učinaka. Neke od njih možemo provoditi sami, kao što je smanjenje obima dnevnih obaveza (radnih, obiteljskih, školskih, društvenih), uvođenje pravilne prehrane s mnogo vitamina i minerala, izbjegavanje stimulansa i sedativa, uredan ritam spavanja i budnosti, redovna tjelovježba uz tehnike opuštanja i meditacije.




dr. Vesna Harni
Literatura