Teški metaliTeški metali su metali čija je gustoća veća od 5g/cm3. Čitav niz teških metala je u vidu elemenata u tragu nužan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu. Kod nekih elemenata, kao što su arsen i nikal, funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. Kod drugih elemenata kao što su olovo, kadmij, živa, arsen i molibden je dokazano da u većim količinama pokazuju toksično djelovanje.
Kontakt Forum RSS
Ekološke teme
U posljednjih dvadeset godina bilježi se povećanje ekološkog opterećenja i onečišćenja prije svega sredstvima za zaštitu biljaka i drveta, naročito organoklornim spojevima i osobito dioksinima i furanima, kao i teškim metalima.

Teški metali

Objavljeno: 12. veljače 2013., Datum zadnje izmjene: 15. veljače 2013.
Teški metali | Autokatalizatori i emisija teških metala | Ispušni plinovi i oštećenja bubrega | Živa i funkcija posteljice | Razina žive u krvi i neplodnost



Pojam teški metali..

obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Čitav niz ovih metala je u obliku elemenata u tragu neophodan, esencijalan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. Najbolji primjeri su anemija kod manjka željeza, dijabetes kod manjka kroma, problemi u rastu kod manjka nikla.

Kod nekih elemenata, kao što su arsen i nikal, funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. Kod drugih elemenata kao što su olovo, kadmij, živa, arsen i molibden je dokazano da u većim količinama pokazuju toksično djelovanje.

Najčešće je pitanje toksičnosti zapravo samo pitanje količine, a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. Tako se dnevna neophodna količina kobalta, središnjeg atoma vitamina B12 koji je nužan u stvaranju eritrocita kreće oko 0.1 mikrogram. U količinama od 25 - 30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaćaju poteškoće od strane gastrointestinalnog trakta, srčana i bubrežna oštećenja. Ostali elementi kao primjerice talij, otrovni su u bilo kojoj količini.

U sljedećoj tabeli su navedene pojedine grane industrije koje emitiraju teške metale:

Industrijska grana
Cd
Cr  Cu Hg
Pb
Ni
Sn
Zn
 Papirna industrija
 -  +
 +  +  +   +   -   -
 Petrokemije  +  +
 -  +  +   -
 +
 +
 Proizvodnja klora
 +  +
 -  +
 +
  -
 +
 +
 Industrija gnojiva
 +  +
 +  +  +  +   -  +
 Željezare i čeličane
 +
 + 
 +  +
 +
 +
 +
 +



Teški metali mogu u obliku finih čestica prašine dospjeti u atmosferu, odakle se talože u vodama i tlu. U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško topljivi karbonati, sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi, raste koncentracija metalnih iona u vodi. Kruženje teških metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podliježu.

Toksičnost teških metala ..

osobito se pojačava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s biološki aktivnim tvarima, naročito enzimima. Ovo je postupak koji se naziva biometilacija. Osobitu toksičnost pokazuju metaloorganski spojevi žive, olova, kroma i selena.

Povišena koncentracija teških metala može biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja, pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Najčešći primjeri su različite vrste alergija, a u žena smetnje u funkciji žutog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca.

Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu izazivaju njegov manjak. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize, štitnjače, nadbubrežne žlijezde, jajnika i testisa, što se može negativno odraziti na plodnost.

Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno i sudbinski izloženi djelovanju različitih čimbenika okolišnog onečišćenja. Naravno da radnik u kemijskoj industriji može izabrati drugi poziv, kao što možemo promijeniti namještaj ili ukloniti šperploče iz stana.

Unatoč tomu, još uvijek ćemo biti izloženi štetnim tvarima iz tepiha ili tepisona koji su impregnirani zbog od moljaca ili iz naše garderobe izrađene od pamuka obrađenog pesticidima. Lista je i šira ukoliko pročitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetičkih sredstava ili ljepila.

Kada ove tvari jednom dospiju u naš organizam, talože se u masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu, a odatle pokazuju djelovanje na biokemijske i hormonske procese, kao što su metabolizam i rast stanica, te plodnost.



dr. Vesna Harni
Literatura