Bakterijska vaginozaBakterijska vaginoza ili aminski kolpitis / gardnerela vaginalis. Bakterijska vaginoza nastaja kod prekomjernog umnožavanja najčešće 4-6 anaerobnih bakterijskih vrsta kao što su Gardnerella vaginalis, Bacteroides spp, Peptococcus spp, Peptostreptococcus spp, Fusobacterium nucleatum, Mobiluncus spp i Veillonela parvula. Gardnerela vaginalis je vodeći uzročnik bakterijske vaginoze, a produkcijom sukcinata omogućuje rast i razmnožavanje drugih bakterija.Gardnerela vaginalis je prisutna i u normalnim uvjetima u vaginalnoj sredini, kao i debelom crijevu.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Bakterijska vaginoza

Datum zadnje izmjene: 6. siječnja 2017.





Gardnerela vaginalis, ranije Hemofilus vaginalis, prisutna je i u normalnim uvjetima u vaginalnoj sredini, kao i debelom crijevu. Kod prekomjernog razmnožavanja (stres, promjena spolnog partnera, gubitak prirodne flore rodnice) nastaje bolest - bakterijska vaginoza ili aminski kolpitis.

Ovdje se radi prije o neugodnoj i bolnoj poremetnji normalne vaginalne flore, nego o tipičnom upalnom procesu.

Gardnerela vaginalis je vodeći uzročnik bakterijske vaginoze, a produkcijom sukcinata omogućuje rast i razmnožavanje drugih, najčešće 4 - 6 anaerobnih bakterijskih vrsta kao što su Bacteroides spp, Peptococcus spp, Peptostreptococcus spp, Fusobacterium nucleatum, Mobiluncus spp i Veillonela parvula.

Karakterističan neugodan miris iscjetka dolazi pri tome od amina kadaverina i putrescina kojeg stvaraju anaerobne bakterije.

Populacija mliječno-kiselih bakterija laktobacila sasvim je potisnuta ili se ovi prirodni stanovnici rodnice nalaze tek pojedinačno. Ovo je najčešća forma vaginalne infekcije, a osobito su pogođene mlađe žene.

Bakterijska vaginoza se smatra rizičnim čimbenikom u nastanku spontanog pobačaja kao i prijevremenog porođaja, drugih infekcija tijekom trudnoće, kao i komplikacija kod operativnih zahvata.

Česte su udružene infekcije s gonokokom, trihomonadama i klamidijom.


Simptomi

Bolest može protjecati bez simptoma ili se očitovati oskudnim/obilnim, bjelkastim, rijetkim iscjetkom neugodnog i karakterističnog mirisa ribe. U nekim slučajevima javlja se nadraženost nakon spolnog odnosa.

Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom pri čemu su znaci upale kao crvenilo, bolovi ili svrbež najčešće odsutni. pH vrijednost vagine je > 4,5, a aminski test pozitivan. Kod ovog testa se dodatkom 1 - 2 kapi 10% KOH na predmetno stakalce s vaginalnim iscjetkom razvija karakterističan neugodan miris ribe.

Mikroskopski se nalaze tipične stanice clue cells ili Schlüsselzellen - stanice vaginalnog epitela prekrivene mnoštvom bakterija koje izgledaju kao da su posute šećerom u prahu ili paprom.

Određivanje pH vrijednosti i/ili aminski test, uz mikroskopski pregled vaginalnog iscjetka sigurni su i dostatni pokazatelji bakterijske vaginoze.


Liječenje

Lijekovi izbora su derivati 5-nitromidazola kao što su metronidazol, ornidazol i tinidazol, odnosno klindamicin.

Duljina i forma terapije ovise o težini simptoma. Djelotvorna doza je 2 g metronidazola koja se uzima tijekom jednodnevne terapije ili podijeljeno kroz 5 dana. Vaginalete se koriste 10 dana, a klindamicinska krema tijekom 7 dana.

Ova terapija selektivno djeluje na anaerobne bakterije, pri čemu nema utjecaja na laktobaciluse. U većini slučajeva nije potrebno liječiti partnera. Za vrijeme liječenja se preporučuje suzdržavanje od spolne aktivnosti ili zaštićeni spolni odnos (kondom).


Alternativni pristup

Sve što narušava pH ili bakterijsku ravnotežu vagine može prouzročiti infekciju. Otuda je u prvoj liniji potrebno obratiti pozornost na prehranu, gdje se preporučuje povećani unos fermentiranih životnih namirnica i probiotika (kiseli kupus, kiselo zelje, LGG jogurt, acidofil).

Na isti način kod lakših slučajeva, u trudnoći, kao i kod čestih recidiva preporuča se jednostavno zakišeljavanje vagine uporabom vaginalnih tableta koje sadrže vitamin C ili obnavljanje prirodne vaginalne flore unosom gotovih vaginaleta ili izravnim unosom kulture mliječno-kiselih bakterija u vaginu.

Kod upornih slučajeva preporučuju se homeopatski preparati, koji se tržištu nalazi u vidu ampula s inaktivnim, ali imunogenom sojevima laktobacilusa. Primjenjuje se u tri doze, svaka dva tjedna, a nakon godinu dana se preporučuje još jedna doza za održavanje učinka.

U prevenciji bakterijske vaginoze koriste se i lokalni pripravci na bazi aloe vera ili ulja australskog čajevca.


dr. Vesna Harni


Literatura