DetoksikacijaDetoksikacija jetara u liječenju mioma. Kako se metabolizam estrogena i njihovo izlučivanje odvija preko jetre, preporuka je izjegavati uzimanje mnogobrojnih lijekova, alkohola, pržene hrane, kave i bilo kakvih prerađenih ili industrijski obrađenih namirnica, čime će se ojačati funkciju jetara.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Detoksikacija

Vezano
Vezani članci
Antiestrogeni učinak
Datum zadnje izmjene: 11. listopada 2014.
Komplementarna ginekologija | Psihoginekologija | Prehrana i ginekološka oboljenja

Dismenoreja | PMS | Endometrioza | Miomi | Menopauza
Pojam i definicija | Psihoginekologija | Liječenje | Prehrana | Alternativni pristup


Kako se metabolizam estrogena i njihovo izlučivanje odvija preko jetre, preporuka je izjegavati uzimanje mnogobrojnih lijekova, alkohola, pržene hrane, kave i bilo kakvih prerađenih ili industrijski obrađenih namirnica, čime će se ojačati funkciju jetara.

Pučka medicina u “pročišćavanju jetara” koristi slijedeće biljke: maslačak, čičak i artičoku.

Maslačak (Taraxacum officinale)

pučkog naziva žutenica i radič, biljka je koju nalazimo na ravnicama kao dosadni korov, dok je za bolesne ljude je nadasve dragocjena i ljekovita. Svoje ljekovito djelovanje pokazuje kod kronične upale jetara, kao i kod šećerne bolesti.

U poboljšanju funkcije jetara pučka medicina preporučuje uzimanje pet do šest svježih stabljika u sirovu stanju dnevno, dok bi šećeraši trebali svaki dan jesti do deset takvih stabljika dok je maslačak u cvatu. Stabljika se opere zajedno s cvijetom, zatim se prvo odstrani cvjetna glavica i polako sažvače. Stabljika je u početku malo gorka, hrskava i sočna i jede se kao endivija.

Stabljika pomaže i kod drugih tegoba, otklanja kožni svrab, lišajeve i osipe, poboljšava lučenje želučanih sokova i potiče rad jetara i žuči. Pored mineralnih tvari, maslačak sadrži još i važne ljekovite tvari koje su značajne u otklanjanju poremećaja metabolizma.

Artičoka (Cynara scolymus)

jedna je od najstarijih kultura, koja se uzgaja već tisućljećima. Već u antičko doba znalo se za njena ljekovita svojstva, a pronađena je i na slikama starih Egipćana u grobnicama njihovih faraona. Artičoka je biljka koja raste diljem primorskih krajeva Europe, osobito Italije i Francuske i uz obale Tihog oceana. Današnja artičoka kultivirani je oblik Cynara cardunculus i uzgaja se većinom u mediteranskoj regiji, na obalama Atlantskog oceana i u Kaliforniji.

Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetra na brže protjecanje žuči. Sadrži gorke tvari (npr. cinaropirkin), aromatične karboksilne kiseline (npr. cinarin), flavonoide (naročito luteolin) i razmjerno mnogo vitamina A. Artičoka potiče stvaranje žuči i snižava razinu kolesterola, što je važno osobama koje jedu masnu hranu, ali i onima koji pretjerano uživaju u alkoholu.

U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća tek, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetra i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu, otrovne produkte poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre.
Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume, podagre i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično.

Devedesetih godina prošlog stoljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja na sveučilišnim klinikama u Tübingenu i Hamburgu koja su potvrdila dotadašnja mišljenja o djelotvornosti ove iznimne biljke.


Čičak (Arctium lappa, farmakopejski naziv Bardanae radix)

dvogodišnja je biljka, velikog i sočnog korijena, katkada razgranjenog i dugog i do 60 cm. Raste pokraj putova, uz zidove, hrpe kamenja, ruševine. Samonikao je u Europi, a unesen je u Aziju i Sjevernu Ameriku. U pučkoj fitoterapiji dominira uporaba korijena, po mogućnosti svježeg. Korijen duboko prodire u tlo, pa je stoga njegovo sakupljanje u samoniklim staništima naporan posao. Na tržištu se nađu i listovi čička, no preporučuje se isključivo uporaba korijena i pripravaka korijena.

Korijen čička sadrži velike količine (> 50%) složenog šećera inulina, fenolskih spojeva i skupinu nezasićenih sumpornih spojeva (poliena i poliina) poput arktinona, arktinola i lapafena. Listovi, pak, sadrže gorke laktone poput arktiopikrina. Pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te se upotrebljava za čišćenje organizma od toksina, u liječenju imunološkog sustava i kod alergijskih bolesti.

Čičak ljekovito djeluje i na probavni sustav, posebno želudac. Sjeme čička učinkovito je za cirkulacijski sustav (vene, hemoroidi), djeluje kao krvni čistač, kod bubrežnih bolesti i infekcija, te kod bolesti jetara i žučnih kamenaca. Koristi se za probleme kože od akni, ekcema i gljivica do čireva, herpesa i psorijaze.

Vodena iscrpina, dekoktspravlja se kuhanjem 5 - 7 g korijena u 350 ml vode tijekom desetak minuta. Pije se tri puta na dan, pola sata prije obroka. Tinktura se spravlja od 25% alkohola, s jednim dijelom biljnog materijala na pet dijelova otapala. Uporaba tinkture spretnija je od uporabe dekokta, a koristi se doza od jedne čajne žličice u pola čaše vode, pola sata prije jela tri puta dnevno.

Integralna suspenzija ljekovitog bilja idealna je za uporabu jer je količina farmakološki aktivnih tvari najveća upravo u svježoj, nesušenoj biljci. Uzima se u istoj dozi kao i tinktura. Suhi standardizirani ekstrakt koristi se u obliku kapsulaa standardiziran je na sadržaj inulina (20 – 30%).


Fitoterapija: Antiestrogenski učinak
Fitoterapija: Detoksikacija



dr. Vesna Harni
Literatura