Epitelni ovarijski tumori ..
tumori su pokrovnog epitela jajnika. Sačinjavaju najveću skupinu ovarijskih novotvorina (neoplazija), s udjelom od 50 - 75% svih dobroćudnih tumora i 85 - 90% svih primarnih malignih tumora. Najveća učestalost epitelnih karcinoma je u dobi od 70. godina.
Osobito u ovoj skupini ovarijskih tumora nalazimo različite prijelazne, "borderline" tumore (tumors of borderline malignancy - carcinomas of low malignant potential CLMP), međuforme između dobroćudnih i zloćudnih epitelnih tvorevina, koje se analogno prekancerozama kod drugih genitalnih tumora mogu promatrati kao intermedijarna skupina tumora.
Intermedijarni oblici se odlikuju pojačanom proliferacijom i staničnom atipijom, bez znakova invazivnog rasta. Ovarijski "borderline# tumori se odlikuju dugotrajnim tijekom, kao i visokom stopom izlječenja.
Epidemiološka istraživanja ..
pokazala su veći rizik nastanka ovarijskog karcinoma kod žena s većim brojem ovulacijskih ciklusa. Veći broj trudnoća i uporaba oralnih kontraceptiva imaju zaštitni učinak zbog smanjenja broja ovulacija i hormonske supresije.
Dvije su teorije koje objašnjavaju povezanost manjeg rizika ovarijskog karcinoma s manjim brojem ovulacijskih ciklusa:
-
"Teorija uzaludne ovulacije": ponavljanje rupture folikula i naknadna reparacija oštećenja povećavaju vjerojatnost genetičkih oštećenjea unutar površnog epitelnog sloja.
-
"Gonadotropinska teorija": neprekidna gonadotropinska ovarija zajedno s lokalnim učinkom endogenih hormona rezultita porastu proliferacijske i mitotičke aktivnosti u površnom epitelu. Ovo je sukladno nalazima povezanosti visokih razina gonadotropine i ovarijskog karcinoma kao što je to slučaj u menopauzi, kao i manjoj učestalosti ovarijskih karcinoma kod niže razine gonadotropina kod uporabe oralnih kontraceptiva i većeg broja porođaja.
Epitelni ovarijski karcinom u 90-95% pacijentica nastaje sporadično. Ulogu u nastanku igraju dijetalni i okolični čimbenici, koji obuhvaćaju uporabu pudera u predjelu perineuma i vulve, azbestozu, zračenje male zdjelice, virusne infekcije (osobito mumps), prehranu bogatu masnoćama i konzumiranje laktoze.
Drugi čimbenici..
povezani s većim brojem ovulacijskih ciklusa su odgođeno rađenje i manji broj porođaja, rano nastupanje prve menstruacije i kasna menopauza. Pa ipak, genetički čimbenik najvažniji je pojedinačni rizični faktor u nastanku epitelnih ovarijskih karcinoma.
Čimbenici koji snizuju rizik ovarijskog karcinoma prvenstveno smanjuju broj ovulacijskih ciklusa kao što je to slučaj s uporabom oralnih kontracepcijskih tableta, dojenjem i većim brojem porođaja. Žene s dugotrajnom uporabom oralnih kotnraceptiva imaju više od 50% manji rizik pojavnosti ovarijskog karcinoma u odnosu na neselktiranu populaciju. Smanjenje rizika ovarijskog karcinoma bilježi se i kod žena kod kojih je učinjena tubarna sterlilizacija i histerektomija.
Epitelni ovarijski karcinom šesti je najčešći karcinom žena i drugi najčešći karcinom ženskog genitalnog sustava, nakon endometrijskog karcinoma. Uobičajeno se dijagnosticira kod poslijemenopauzalnih žena i najčešći je uzrok smrtnosti u skupini žena oboljelih od ginekološki karcinoma u SAD. Godišnje je odgovaran za oko 15,000 smrtnih ishoda. Godišnji "lifetime" rizik za ovarijski karcinom iznosi 1.4/100 žena u SAD.
Epitelni ovarijski karcinom može se javiti i u dobi od 15 godina, premda je prosječna starost žena s ovarijskim karcinomom 56 godina. Specifična starosna pojavnost raste postupno i dosiže maksimum s oko 70 godina života (55 slučajeva/100,000 žena), dok su u dobi mlađoj od 30 godina pogođeno svega 3/100,000 žena.
Histološki ..
razlikuje se nekoliko skupina epitelnih tumora , od kojih svi ne posjeduju maligni potencijal. Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji WHO koja se temelji na histogenezi, pretpostavci da određeni tumori potječu od pojedinih normalnih struktura u jajniku, razlikuju se sljedeći epitelni tumori :
• I Serozni tumori:
o benigni (cistadenom, površinski papilom, adenofibrom, cistadenofibrom);
o granične malignosti - Borderline (cistadenom, površinski papilom, adenofibrom, cistadenofibrom);
o maligni (adenokarcinom, papilarni adenokarcinom, papilarni cistadenokarcinom, površinski papilarni adenokarcinom, maligni adenofibrom i cistadenofibrom).
• II Mucinozni tumori:
o benigni (cistadenom, adenofibrom i cistadenofibrom);
o granične malignosti - Borderline (cistadenom, adenofibrom, cistadenofibrom);
o maligni (adenokarcinom i cistadenokarcinom, maligni adenofibrom i cistadenofibrom).
• III Endometrioidni tumori:
o benigni (adenom i cistadenom, adenofibrom i cistadenofibrom);
o granične malignosti - Borderline (cistadenom, adenofibrom i cistadenofibrom);
o maligni (karcinomi: adenokarcinom, adenoakantom i maligni adenofibrom i cistadenofibrim, endometrioidni stromalni sarkom i miješani medodermalni tumor).
• IV Mezonefroidni tumori:
o benigni (adenofibromi);
o granične malignosti - Borderline;
o maligni (karcinomi i adenokarcinomi).
• V Brennerov tumor:
o benigni;
o proliferirajući;
o maligni.
• VI Miješani epitelni tumori:
o benigni;
o granične malignosti - Borderline;
o maligni.
• VII Nediferencirani ovarijski karcinom
• VIII Neklasificirani epitelni tumori.
Ovarijski adenokarcinom koji je odgovoran za 85-90% svih malignih ovarijskih tumora javlja se najčešće u dobi između 60-65 godina. "Borderline" ovarijski tumor dijagnosticiraju se ranije, prosječno u dobi od 48 godina. Brennerov tumor je tumor peri- i poslijemenopazalnih žena.
Pojavnost ovarijskih epitelnih tumora različita je globalno, a najveća pojavnost bilježi se u Skandinaviji, Izraelu i Sjevernoj Americi. Najmanja učestalost registrirana je u Japanu i zemljama u razvitku. Postoji i rasna predispozicija prema ovarijskim epitelnim tumorima, s manjim rizikom u žena crne rase. Među japanskim ženama češće nego u zapadnim zemljama dijagnosticira se adnokarcinom svijetlih stanica.
Epitelni ovarijski karcinom, kao i serozni i mucinozni cistadenomi najčešće nemaju simptome u najranijim stadijima. Dvije trećine pacijentica javljaju se kad su već prisutne opsežne intraabdominalne metastaze. Kod pacijentica s uznapredovalim karcinomom javljaju se napuhnutost trbuha, nelagoda, dispepsija, gubitak apetita, slabost, učestalo mokrenje, kao i promjene u težini. Dijagnoza se postavlja ginekološkim pregledom. 50% ovarijskih karcinoma javlja se obostrano.
Maligni serozni tumori čine preko 40% invazivninh epitelnih karcinoma. I maligni serozni i "borderline" tumori su najčešće bilateralnog karaktera. Mucinozni karcinomi dijagnosticiraju se kod gotovo polovine pacijentica već u prvom stadiju, dok se serozni tumori obično dijagnosticiraju u uznapredovalim stadijima.
Brennerov tumor je praktički uvijek benignog karaktera, osim slučajeva u okviru karcinoma tranzicijskih stanica urotrakta.Kao i kod drugih tipova ovarijskih neoplazmi, dijagnoza se postavlja obično kod uznapredovalog tumora.
Prognostički čimbenici obuhvaćaju:
• histološki tip tumora - najbolja prognoza je kod "low-malignant potential" tumora (benigni, borderline), potom slijede mucinozni adenokarcinom, endometrioidni karcinom i serozni adenokarcinom;
• stupanj diferencijacije, struktura i pripadnost tumora dobroćudnim (70%), borderline (5 - 10%) ili malignim (20 - 25%).
• obrazac rasta: egzofitički (papilomatozni) i/ili endofitički (endocistički) rast.
Literatura