Hiperplazija endometrijaHiperplazija endometrija označuje nepravilan rast maternične sluznice, njeno zadebljanje kao i pojavu atipičnih promjena na stanicama epitela, žljezdanim stanicama ili stanicama strome. Hiperplazija endometrija nastaje kao posljedica djelovanja različitih čimbenika, u čijoj osnovi stoji produljeno djelovanje estrogena, bez popratnog suprimirajućeg učinka progesterona. Prema WHO preporukama hiperplazija endometrija se klasificira na 1) jednostavnu, glandularno-cističnu endometrijsku hiperplaziju (hyperplasia simplex), 2) kompleksnu adenomatoidnu endometrijsku hiperplaziju bez atipije (hyperplasia complex adenomatoides), 3) atipičnu jednostavnu endometrijsku hiperplaziju (hyperplasia simplex atypica) i 4) atipičnu kompleksnu, adenomatoidnu endometrijsku hiperplaziju s atipijom (hyperplasia complex atypica).
Kontakt Forum RSS
Onkologija
Najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina jeste ta da je karcinom izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo kojeg oblika raka je rana dijagnostika.

Hiperplazija endometrija

Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.
Hiperplazija endometrija | Karcinom endometrijaStadiji endometrijskog karcinoma | Liječenje endometrijskog karcinoma


Hiperplazija endometrija ...

označuje nepravilan rast sluznice uterusa, njeno zadebljanje kao i pojavu atipičnih promjena na stanicama epitela, žljezdanim stanicama ili stanicama strome. Javlja se kao posljedica djelovanja različitih čimbenika, u čijoj osnovi stoji produljeno djelovanje estrogena, bez popratnog suprimirajućeg učinka progesterona.

Može se javiti kao fokalna ili difuzna promjena epitela, bez ili s atipijom. Atipija je pojam koji se odnosi na odstupanja izgleda stanice od normalnog, a koja se mogu prikazati kao nejednakost u obliku i veličini ne samo stanica već i njihovih jezgara, poremećaju sazrijevanja i odnosa citoplazma/jezgra, različitoj količini i kvaliteti kromatina, izgledu i broju nukleolusa, prisutnosti mitoza, kao i načinu orijentacije jezgara.

Prema WHO preporukama hiperplazija endometrija se klasificira na:
  • hyperplasia simplex
    glandularno-cistična endometrijska hiperplazija (jednostavna hiperplazija),
  • hyperplasia complex (adenomatoides)
    adenomatoidna endometrijska hiperplazija bez atipije (kompleksna hiperplazija)
  • hyperplasia simplex atypica
    atipična jednostavna endometrijska hiperplazija i
  • hyperplasia complex atypica
    adenomatoidna endometrijska hiperplazija s atipijom (atipična kompleksna hiperplazija).

Jednostavna endometrijska hiperplazija bez atipije ..

"glandularno-cistična" endometrijska hiperplazija predstavlja izraz vremenski ograničene i kratkotrajne hiperestrogenemije, povišene razine estrogena, bez dovoljnog popratnog supresijskog učinka progesterona. Kod ove vrste hiperplazije uvećane su i proširene prije svega žljezdane endometrijske strukture pri čemu se ne nalaze izražene strukturne promjene na stanicama.

Zbog karakterističnog izgleda histološkog preparata koji podsjeća na švicarski sir, ova hiperplazija se naziva i "swiss chees hyperplasia“ (švicarski sir). Epitel je najčešće pravilan, jezgre u stanicama epitela mogu biti povećane ili se obojati intenzivnije, a povremeno su vidljive mitoze. Stroma je nešto obilnija i jače celularna. Glandularno-cistična hiperplazija je benigna promjena sluznice uterusa, koja rijetko, ukupno u oko 0,5 - 3% maligno alterira.


Kompleksna adenomatoidna endometrijska hiperplazija bez atipije ..

endometrijska je hiperplazija kod koje dolazi do žarišnog ili difuznog rasta endometrija sa snažnim umnožavanjem žljezdanih elemenata, kao i epitelnih struktura, nerijetkom pojavom polipa i redukcijom strome, pri čemu su vidljive izrazite strukturne promjene sluznice uterusa, ali bez stanične atipije. Maligni potencijal adenomatoidne endometrijske bez atipije procjenjuje se na 6 - 12%, a sama hiperplazija smatra se prekancerozom.


Jednostavna endometrijska hiperplazija s atipijom ..

nema arhitektonskih promjena, nema umnožavanja žlijezda, stroma je obilna. Epitel žlijezda pokazuje hiperkromaziju jezgara, katkada su izraženi nukleolusi, a jezgre su obično krupnije, nepravilnog oblika, poremećenog polariteta. U 8% pacijentica s jednostavnom atipičnom hiperplazijom se javlja karcinom.

Kompleksna adenomatoidna endometrijska hiperplazija s atipijom ..

najteži je stupanj endometrijske hiperplazije gdje se nalazi papilarno bujanje žljezdanog epitela sa znakovima stanične atipije. U najtežim slučajevima ove vrste hiperplazije, histološki je teško napraviti granicu prema dobro diferenciranom endometrijskom karcinomu, tako da se ovaj tip hiperplazije označava i Ca in situ, odnosno Adenocarcinoma in situ endometrija. Maligni potencijal ove vrste hiperplazije iznosi i preko 50%.

Neovisno o histološkoj klasifikaciji, sve vrste hiperplazije imaju zajedničke simptome, a prije svega su to različite varijacije nepravilnih ili produljenih krvarenja. U dijagnostici izuzetan značaj igra ultrazvučni pregled, označen od mnogih suvremenih autora postupkom probira u dijagnostici hiperplazije. Pri ultrazvučnom pregledu debljina sluznice uterusa u premenopauzi ne bi smjela prelaziti 16 mm, a u poslijemenopauzi bez uporabe hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL) 6 mm, odnosno kod uporabe HNL 8 mm. Od velike pomoći može biti biopsija endometrija, a standardna dijagnostička metoda je kiretaža i histološki pregled (patohistološka dijagnoza - PHD) tako dobivenog tkiva.

Liječenje ..

ovisi o stupnju i vrsti endometrijske hiperplazije. Ukoliko se kod nepravilnog izgleda sluznice uterusa pri ultrazvučnom pregledu ili kod nepravilnih i produljenih krvarenja postavi indikacija za kiretažu i tom prilikom dobije nalaz jednostavne hiperplazije, kiretaža se smatra dovoljnim kirurškim zahvatom.

Ukoliko postoji sumnja na perzistirajući folikul ili ponavljano stanje hiperestrogenemije, preporuka je hormonsko liječenje. U ovom slučaju primjenjuje se nadomjestak progesterona , gestagenska supstitucija tijekom II faze ciklusa (medroksiprogesteronacetat, Provera 20 - 50 mg/dan, obično od 16.-25. dana ciklusa). Najvažnija mjera u prevenciji nastanka endometrijske hiperplazije je prekinuti dominaciju estrogena i regulirati menstruacijski ciklus.

Kod adenomatoidne endometrijske hiperplazije bez atipije, ukoliko ne postoje dodatne indikacije za operativno odstranjenje uterusa, primjenjuje se visokodozirana gestagenska terapija koja podrazumijeva dozu od 100 mg/dan medroksiprogesteronacetata (MPA) ili 4x20 mg/dan megestrolacetata kroz vremenski period od 3 mjeseca.

U novije vrijeme preporučene doze gestagena kod pacijentica mlađih od 40 godina su i niže: 20 mg MPA tijekom druge polovice ciklusa ili uporaba oralnih kontraceptiva, te se preporučuje primjena LNG-IUD ("Mirena") i GnRH agonista.

Kod ovog oblika hiperplazije, svakako je indicirana kontrolna kiretaža nakon završenog hormonskog liječenja, radi isključenja tzv. perzistirajuće endometrijske hiperplazije. U slučaju perzistirajuće hiperplazije u peri- i poslijemenopauzalnom razdoblju životu preporučuje se histerektomija (operativno odstranjenje uterusa), kod mlađih žena se ponavlja hormonsko liječenje. U ovom slučaju od velikog značaja u daljnoj prognozi može biti histeroskopija s ciljanom biopsijom.

Kod žena starijih od 40 godina s jednostavnom ili kompleksnom endometrijskom hiperplazijom bez stanične atipije preporučuje se primjena 20 mg MPA dnevno tijekom druge faze ciklusa (ako je ciklus očuvan) ili intramuskularna primjena 150-300 mg MPA svaka dva mjeseca tijekom šest mjeseci, nakon čega slijedi kontrolna kiretaža.

U slučaju atipičnih endometrijskih hiperplazija preporučuje se odstraniti maternicu. Ukoliko jajnici i jajovodi ne pokazuju patološke promjene, oni se ne odstranjuju. Razlog za ovakav radikalan stav leži u veoma visokom riziku maligne alteracije.

U slučaju prijemenopauzalnih pacijentica koje još uvijek žele rađati, može se pokušati konzervativno liječenje s visoko doziranom hormonskom terapijom, kao kod adenomatoidne hiperplazije bez atipije uz kontrolnu kiretažu, odnosno histeroskopiju s ciljanom biopsijom.




dr. Vesna Harni
Literatura