LiječenjeLiječenje HPV infekcije. Humani papiloma virus. Humani papilomavirus. HPV virus. HPV. Niskorizični tipovi HPV. Visokorizični tipovi HPV. HPV tip 16. HPV tip 18. HPV tip 6. HPV tip 11. Kondilomi. Genitalne bradavice. CIN. ASCUS. Abnormalan PAPA test. Cervikalna displazija. HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva HPV - humani papiloma virus, razlikuju se dvije podskupine virusa: niskorizični i visokorizični tipovi HPV. Cervikalna displazije je sveobuhvatni naziv za intraepitelne novotvorine, abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice, označene kraticom CIN - “cervikalna intraepitelna neoplazija”. Premu stupnju zahvaćenosti epitela se razlikuju CIN1 (blaga displazija CIN I); CIN2 (umjerena displazija CIN II) i CIN3 (teška displazija CIN III). Kronična HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih, visokorizičnih tipova i za 130 puta. Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik pojavnosti cervikalne displazije i neovisni je rizični čimbenik u nastanku raka cerviksa. Ukoliko se radi o HPV infekciji niskorizičnim tipovima, simptomi mogu biti odsutni a ako su prisutni tada nastaju genitalne bradavice ili kondilomi. U muškaraca se kondilomi javljaju na glavi penisa i prepuciju, u žena na malim labijama, po cijeloj površini vagine, oko anusa ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni. HPV infekcija s visoko-rizičnim tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice učinjenog u okviru obrade abnormalnog PAPA nalaza.
Kontakt Forum RSS
Ginekologija
Brojni znanstvenici istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za liječenje ginekoloških oboljenja. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje, dok je manje učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s ovim tegobama.

Liječenje

Vezano
Datum zadnje izmjene: 7. siječnja 2017.





Ne postoji lijek za HPV infekciju, niti je svaku HPV infekciju nužno liječiti.

Nasuprot tome, u slučaju manifestnih promjena koje izazivaju humani papiloma virusi, liječenje je nužno.

Najučinkovitije sredstvo i primarna prevencija u borbi protiv HPV infekcije i njenih posljedica je cijepljenje.

Od svih genitalnih promjena najvažnije posljedice HPV infekcije su kondilomi i cervikalna displazija.

Kondilomi ..

posljedica su infekcije nisko-rizičnim tipovima humanog papiloma virusa.

Postupak liječenja kondiloma katkada je složen, osobito u imuno-kompromitiranih pacijenata.

Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili laserom, kao i krioterapijom (“zaleđivanjem” promjena) ili elektroterapijom (“spaljivanjem” promjena).

Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom (podophyllinum), koji predstavlja kemijsku smolu dobivenu iz plodova bijelog gloga i spada u skupinu biljnih citostatika.

U liječenju se obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5% podofiloks, vrlo srodan lijek, koji žena može sama nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa od liječnika.


 POJAM I DEFINICIJA


LIJEČENJE


PREHRANA




NADOPUNE
PREHRANI



ALTERNATIVNI
PRISTUP




Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila, vagine i cerviksa može se koristiti i triklor-octena kiselina (TCA).

Novost u liječenju kondiloma je imikvimod koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari, dok točan mehanizam djelovanja ovog lijeka nije poznat.

Posjeduje antiviralno kao i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od kiruškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv i do 75%, rata recidiva kod primjene imikvimoda manja je od 20%.


Cervikalna displazija ..

sveobuhvatni je naziv za intraepitelne novotvorine cerviksa, abnormalne promjene ograničene na sluznicu vrata maternice, označene kraticom CIN - “cervikalna intraepitelna neoplazija”.

Premu stupnju zahvaćenosti epitela razlikuju se CIN1 (blaga displazija); CIN2 (umjerena displazije) i CIN3 (teška displazija).

Prvi korak u liječenju abnormalnog PAPA testa je liječenje prateće infekcije ili atrofije, nakon odgovarajuće mikrobiološke - bakteriološke i evtl. virusološke obrada cerviksa.

Nalaz bilo kojeg stupnja cervikalne displazije indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena, a pri kolposkopskoj verifikaciji abnormalnog epitela provodi se histološka dijagnostika (biopsija).

Ovisno o histološkim rezultatima na raspologanju u daljnjem liječenju stoje kirurške metode uklanjanja transformacijske zone ili konizacija (LLETZ – “large loop excision of transformation zone”, klasična konizacija, laser), kojima se odstranjuje bolesno tkivo cerviksa, najčešće zajedno s virusom.

Kod blažih stupnjeva displazije opisani su odlični rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80% do 100%.

Glavni je cilj lokalnog liječenja inteferonom sprječavanje ugradnje HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Razvitkom i širokom uporabom cjepiva protiv HPV-a omogućena je primarna prevencija HPV infekcije i smanjenje rizika od ove opasne infekcije.

Najnovija istraživanja ukazuju i na izvrsne preliminarne rezultate liječenja cervikalne displazije vaginaletama imikvimoda, prema magistralnoj recepturi.

U sprječavanju širenja HPV infekcije, kao i nesmetanom procesu “samočišćenja” virusa preporučuje se zaštićeni spolni odnos, odnosno redovita uporaba kondoma, unatoč tomu što kondom ne pruža potpunu zaštitu od prijenosa virusa posebice od prijenosa niskorizičnih tipova virusa i genitalnih bradavica.



dr. Vesna Harni


Literatura