Pregled infekcija u trudnoćiNajčešće se infekcije u trudnoći prenose spolnim putem.
Kontakt Forum RSS
Trudnoća
U slučaju oplodnje, mijenjaju se osjećaji žene, ona priprema gnjezdašce za dijete, u kojem sve mora biti na svom mjestu.

Pregled infekcija u trudnoći

Datum zadnje izmjene: 8. siječnja 2017.




Tijekom trudnoće mogu se javiti različite infekcije.

Najčešće među njima prenose se spolnim putem (klamidija, gonoreja, herpes, sifilis), potom se javljaju infekcije mokraćnog sustava, infekcije streptokokima grupe B, toksoplazmoza i listerioza.

Tijekom trudnoće mogu se koristiti različiti antibiotici. Trudnice je potrebno savjetovati o liječenju, ali i o preventivnim mjerama, kao što su promjene životnog stila.

Infekcija koja nastane tijekom trudnoće, može štetiti majci i fetusu, ali i njezinom partneru.

Sifilis

Sifilis je bakterijska infekcija uzrokovana Treponemom pallidum, a diljem svijeta zahvaća oko 2 milijuna trudnica.

Ukoliko se ne liječi, uzrokuje spontani pobačaj, smrt fetusa u maternici, malu porođajnu težinu, smrt novorođenčeta ili kongenitalnu bolest.

Budući da je rana dijagnoza bolesti ključna za sprečavanje posljedica po fetus, preporučuje se testirati sve trudnice na sifilis pri prvoj prenatalnoj posjeti, a u trudnica koje su pod rizikom ponoviti testiranje tijekom trećeg trimestra i u porođaju.

Parenteralni penicilin G (PCG) je jedini lijek potvrđene djelotvornosti protiv sifilisa tijekom trudnoće, pa sve trudnice treba liječiti ovisno o stadiju bolesti. Za žene koje su alergične na penicilin, a imaju sifilis, u obzir dolazi desenzitizacija.

U oko 45% trudnica u kojih se liječi sifilis, dolazi do Jarisch-Herxheimerove reakcije (vrućica, zimica, bolovi u mišićima, glavobolja, hipotenzija, tahikardija).


 PERINATALNE
INFEKCIJA

TOKSOPLAZMA I
TUMAČENJE NALAZA


CITOMEGALOVIRUS
U TRUDNOĆI


PARVO B-19
U TRUDNOĆI


GENITALNI HERPES
U TRUDNOĆI





Iako ova reakcija tipično počinje unutar nekoliko sati od liječenja i povlači se za 24-36 sati, ona može uzrokovati jake kontrakcije maternice, prijevremeni porođaj i fetalni distres tijekom druge polovine trudnoće.

Iz tog razloga, potreban je pojačani nadzor trudnica koje imaju sifilis i u kojih se započinje liječenje.





Gonoreja i klamidija

Gonoreja je bakterijska infekcija uzrokovana Neisseriom gonorrhoeae. Godišnje se u SAD dijagnosticira u oko 13,000 trudnica.

Klamidijsku infekciju uzrokuje Chlamydia trachomatis, a u SAD je odgovorna za infekciju u oko 100,000 trudnica svake godine.

Ukoliko se ne liječe, uzrokuju pobačaj, prijevremeni porođaj, kontrakcije maternice, infekcije fetusa i neonatusa.

Preporučuje se probir svih trudnica na klamidiju, te probir na gonoreju za žene koje su pod rizikom, a ponavljanje brisa u 3. trimestru za žene dobi 25 godina ili manje i u onih koje su pod rizikom.

Budući da su žene koje su inficirane najserijom obično istovremeno inficirane i klamidijom, preporučuje se ženama koje dobivaju terapiju protiv gonoreje, liječiti i klamidijsku infekciju.

Preporučeno liječenje trudnica s nekompliciranom gonorejom je jedna doza ceftriaksona 250 mg intramuskularno ili cefiksima 400 mg oralno, u kombinaciji s azitromicinom 1 g na usta u jednoj dozi.

Test izlječenja treba napraviti 3 tjedna nakon završene terapije.



Genitalni herpes

Genitalni herpes, virusna infekcija koju uzrokuje virus herpesa simpleksa tip 1 i 2, godišnje u SAD zahvaća oko 800,000 trudnica.

U više od 90% slučajeva neonatalnog herpesa (zahvaća kožu, oko, usta, središnji živčani sustav ili cijelo tijelo), infekcija nastaje tijekom vaginalnog porođaja. Iz tog razloga, za žene koje imaju aktivnu genitalnu infekciju uzrokovanu herpesom, preporučuje se carski rez.

Također, žene koje nemaju genitalni herpes, tijekom trećeg trimestra trebaju se suzdržati od spolnog odnosa s partnerom (uključujući i oralni seks) za kojega se zna ili sumnja da ima genitalni herpes ili hepes na usnama.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti za liječenje herpesa tijekom trudnoće prednost daje acikloviru (u odnosu na valaciklovir i famciklovir).





Infekcije mokraćnog sustava

Infekcije mokraćnog sustava, neovisno o tome jesu li simptomatske ili asimptomatske, najčešće su bakterijske infekcije u trudnoći.

Javljaju se u oko 20% pacijentica.

Asimptomatska bakterijurija označava nalaz više od 10⁵ CFU (colony-forming units) po mL urina u dvije uzastopne kulture urina u odsutnosti simptoma uroinfekcije.

Cistitis se tipično javlja s osjećajem hitnosti, čestog mokrenja, bolnog mokrenja ili pojavom krvi u urinu, dok se pijelonefritis iskazuje općim simptomima kao što su vrućica, bol i osjetljivost slabinskih područja, mučnina, povraćanje uz simptome cistitisa.

Od oko 10% trudnica s asimptomatskom bakterijurijom, njih 15-45% će dobiti pijelonefritis ukoliko se asimptomatska bakterijurija ne liječi.

To se prije svega događa zbog mnogih fizioloških promjena u trudnoći koje dovode do zastoja urina u mjehuru ili mokraćovodima, što povećava rizik infekcije.

Važno je spriječiti nastanak pijelonefritisa u trudnoći, budući da može uzrokovati brojne komplikacije kod majke i fetusa (pobačaj, prijevremeni porođaj, mala porođajna težina, fetalna smrt).

Kod svih trudnica treba učiniti probir na bakteriuriju tako da se učini urinokultura najmanje jednom u trudnoći (obično s 12-16 tjedana ili već na prvoj kontroli), uz terapiju ukoliko nalaz bude pozitivan.

Neki stručnjaci savjetuju da se urinokultura radi u svakom tromjesečju kako bi se poboljšalo otkrivanje asimptomatske bakterijurije.

U trudnoći je najčešći uzročnik uroinfekcije Escherichia coli, potom enterobakterije i skupina B streptokoka (BHSB).

Urinokultura je zlatni standard za dijagnozu uroinfekcije u trudnoći, ali ukoliko to nije moguće učiniti, potrebno je dati antibiotik na kojega je osjetljiva E.coli.

Od antibiotika se za asimptomatsku bakterijuriju ili za cistitis obično koriste nitrofurantoin i prva generacija cefalosporina, kao što je cefaleksin.

Može se razmotriti i jednokratna doza fosfomicina, iako za njegovu upotrebu u trudnoći za sada nema dovoljno podataka.

Pijelonefritis se u trudnoći liječi u bolnici uz intravensku nadoknadu tekućine i primjenu antibiotika (tipično penicilinom ili cefalosporinima protiv E coli), nakon čega se nastavlja s 2-tjednim davanjem antibiotika na usta.

Aminoglikozidi se u liječenju mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji s ampicilinom za teške slučajeve, iako je gentamicin u trudnoći svrstan u C skupinu lijekova (mogućnost oštećenja sluha u fetusa).

Posljednja iskustva govore u prilog tome da trudnice s gestacijom manjom od 24. tjedna, a koje su inače zdrave, nemaju rekurirajuće infekcije, temperaturu, mučninu, povraćanje ili znakove sepse, ne moraju nužno biti hospitalizirane, ali trebaju biti nadzirane u dnevnoj bolnici tijekom čega se učini sva potrebna obrada i nadzor u nadoknadu tekućine i intramuskularnu dozu ceftriaksona.

Kontrola se napravi za 24 sata kada se daje nova doza ceftriaksona i napravi nova procjena stanja.

Ukoliko se kliničko stanje trudnice popravilo, nastavlja se s oralnom terapijom obično cefaleksinom 4x500 mg tijekom 10 dana. Ukoliko trudnica ima simptoma, može se nastaviti s intramuskluranom dozom ceftriaksona tijekom 5 dana.

Nakon završene terapije pijelonefritisa, urinokulturom je potrebno potvrditi izlječenje.

Preporučuje se kontrola urina jedanput mjesečno.

Do ponovnog pijelonefritisa dolazi u 6-8% trudnica, pa se preporučuje trudnicama provesti antibiotsku profilaksu nitrofurantoinom 100 mg dnevno ili cefaleksinom 250 do 500 mg do kraja trudnoće i u babinju.


BHSB

Beta hemolitički streptokok grupe B (BHSB) najvažniji je uzrok neonatalnog obolijevanja i smrtnosti u SAD.

Uzrok bolesti je Streptococcus agalactiae, gram-pozitivni mikroorganizam koji naseljava rodnicu ili završno debelo crijevo. Javlja se u oko 10-30% trudnica.

Godišnje u SAD BHSB uzrokuje oko 1,200 slučajeva invazivne bolesti, osobito sepse i pneumonije, tipično unutar 24-48 sati od porođaja. Glavni rizični faktor je je majčina kolonizacija bakterijom.

Dva su moguća pristupa za prevenciju BHSB infekcije u novorođenčadi: testiranje svih trudnica pred kraj trudnoće i primjena antibiotika tijekom porođaja.

Testirati treba sve trudnice između 35 i 37 tjedana uzimanjem brisa rodnice ili rektuma.

Intrapartalna antibiotska profilaksa preporučuje se za žene koje imaju pozitivan test i onima koje su prethodno rodile dijete s BHSB infekcijom ili su tijekom trudnoće u urinu imale BHSB.

Profilaksu treba dati i ženama u kojih bris nije učinjen, a koje su rodile prije 37 tjedana trudnoće, imaju temperaturu tijekom porođaja ili prsnuće plodovih ovoja 18 sati ili više.

Za profilaksu se primjenjuje intravenski kristalni penicilin 5 milijuna jedinica, a zatim 2.5-3 milijuna svaka 4 sata do porođaja.

Gotovo redovito se ipak primjenjuje alternativna terapija ampicilinom 2 g intravenski, te se ponavlja svaka 4 sata u dozi od 1 g do porođaja.

Trudicama koje su alergične na peniclin, može se dati cefazolin ili klindamicin ili vankomicin, ovisno o osjetljivosti bakterije.


Listerioza

Listeriozu uzrokuje Listeria monocytogenes, gram-pozitivna bakterija koja se inače nalazi u vodi i tlu.

Infekcija se primarno javlja u trudnica, novorođenčadi, starijih i imunokompromitiranih osoba.

Trudnice s listeriozom ne moraju imati nikakvih smetnji ili se žale tek na mišićne bolove i umor.

Bolest može uzrokovati pobačaj, smrt djeteta u trudnoći, prijevremeni porođaj i meningitis.

Listerija ulazi u tijelo prvenstveno hranom zagađenom listerijama. Svim trudnicama treba savjetovati da jedu termički dobro pripremljeno meso, dobro oprano voće i povrće i piju pasterizirano mlijeko, a izbjegavaju neke vrste sireva.




Toksoplazmoza

Toksoplazmozu uzrokuje parazit Toxoplasma gondii.

Iako trudnice mogu biti asimptomatske, infekcija se prenosi djetetu preko posteljice i uzrokuje kongenitalnu bolest koja može dovesti do smrti fetusa, malformacija, mentalne retardacije, gluhoće i sljepoće već od rođenja ili u ranom djetinjstvu.

Trudnice se mogu zaraziti preko zagađene hrane, iz okoline i u kontaktu s mačkama.

Trudnice ne smiju jesti termički nedovoljno pripremljeno meso, trebaju izbjegavati kontakt s mačkama, a tijekom rada u vrtu trebaju koristiti rukavice. Voće i povrće treba dobro oprati.

Ukoliko imaju mačke, trebali bi ih držati isključivo u stanu i hraniti tvornički pripremljenom hranom, a ne svježim mesom, izbjegavati čišćenje mačjeg toaleta, češljanje ili nabavu nove mačke tijekom trudnoće.

U kontaktu s mačkama i njihovim predmetima, trebalo bi nositi rukavice i nakon toga dobro oprati ruke.

Budući da parazit nije infektivan 1-5 dana nakon što se izluči mačjom stolicom, mogućnost infekcije smanjuje se ako se svakodnevno mijenja pijesak za mačji toalet.


US Pharmacist. 2013;38(9):HS-12-HS-16.

Reference:
1. Workowski KA, Berman S. Sexually transmitted diseases treatment guidelines, 2010. MMWR Recomm Rep. 2010;59:1–110.
2. De Santis M, De Luca C, Mappa I, et al. Syphilis infection during pregnancy: fetal risks and clinical management. InfectDis Obstet Gynecol. 2012;2012:430585.
3. Oswal S, Lyons G. Syphilis in pregnancy. Contin EducAnaesth Crit Care Pain. 2008;8:224–227.
4. Blatt AJ, Lieberman JM, Hoover DR, Kaufman HW. Chlamydial and gonococcal testing during pregnancy in the United States. Am J Obstet Gynecol. 2012;207:55.e1-e8.
5. Ruhl C. Update on chlamydia and gonorrhea screening during pregnancy. Nurs Womens Health. 2013;17:143–146.





 KRVARENJE
U TRUDNOĆI



TORCH I DRUGE
INFEKCIJE
GESTACIJSKI
DIJABETES

EPH GESTOZA
PREEKLAMPSIJA
 
RH
INKOMPATIBILNOST