Karcinom endometrijaRak endometrija označuje rak maternične sluznice, dok se zloćudni tumor tijela maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva uterusa označuje pojmom sarkom uterusa. Rak endometrija spada među pet najčešćih karcinoma u žena u našoj zemlji. Drugi je najčešći karcinom (iza raka dojke) u dobnim skupinama između 50 - 59 godina i 60 - 69 godina. Rizik obolijevanja od raka endometrija raste sa životnom dobi, oko 2/3 oboljenja se javlja u poslijemenopauzi i oko 1/3 u razdoblju perimenopauze.
Kontakt Forum RSS
Onkologija
Najznačajnija spoznaja tijekom posljednjih godina jeste ta da je karcinom izlječiva bolest, a najznačajniji čimbenik uspješnog liječenja bilo kojeg oblika raka je rana dijagnostika.

Karcinom endometrija

Objavljeno: 2. listopada 2017., Datum zadnje izmjene: 17. listopada 2017.
Karcinom vagine | Karcinom cerviksa | Karcinom endometrija | Sarkom uterusa | Tubarni karcinom | Karcinom ovarija | GTB | Karcinom dojke
Hiperplazija endometrija | Karcinom endometrijaStadiji endometrijskog karcinoma | Liječenje endometrijskog karcinoma



Endometrijski karcinom označuje karcinom sluznice maternice,  dok se zloćudni tumor tijela maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva uterusa označuje pojmom sarkom uterusa (mezenhimalni tumori maternice).

Karcinom endometrija..

spada među pet najčešćih karcinoma u žena u našoj zemlji. Drugi je najčešći karcinom (iza karcinoma dojke) u dobnim skupinama između 50 - 59 godina i 60 - 69 godina. Rizik obolijevanja raste sa životnom dobi, oko 2/3 oboljenja se javlja u poslijemenopauzi i oko 1/3 u razdoblju perimenopauze.

Veoma rijetko se javlja u pacijentica mlađih od 40 godina. Procjenjuje se da 30% svih ginekoloških karcinoma čini endometrijski karcinom. Incidencija karcinoma endometrija iznosi 28/100,000 žena i ima tendenciju daljnjeg porasta.

Predisponirajući rizični čimbenici u nastanku karcinoma endometrija su:
  • starost pacijentice;
  • trijas: dijabetes, hipertenzija i pretilost;
  • dugotrajna "estrogenska dominacija" kao kod dugotrajnih izostanaka menstruacije (amenoreja i anovulacija), PCOS, tumora koji stvaraju estrogene, Turnerovog sindroma;
  • samo estrogensko (mono-estrogensko) nadomjesno liječenje;
  • nuliparitet;
  • karcinom dojke i karcinom kolona;
  • liječenje tamoksifenom .

Najznačajnija epidemiološka povezanost endometrijskog karcinoma je udruženost s dugotrajnom abnormalnom estrogenskom stimulacijom, bez kompenzirajuće gestagenske protuaktivnosti što pospješuje malignu transformaciju endometrija.

Češće obolijevaju pacijentice s produženim estrogenskim ili pojačanim estrogenskim djelovanjem uslijed disfunkcije jajnika i pratećim disfunkcijskim krvarenjima, u odnosu na žene koje imaju stabilan ciklus u kojem se estrogenska aktivnost ciklički prekida i kompenzira, a endometrij transformira u progesteronskoj fazi. Također, egzogeni unos estrogena igra značajnu ulogu u nastanku karcinoma endometrija, a rizik ovisi o dozi i trajanju primjene estrogena.

Grubo procijenjeno, estrogensko liječenje povisuje rizik nastanka endometrijskog karcinoma za faktor 1.7 - 8. Na temelju epidemioloških pokazatelja smatra se da estrogen nije mutageni/karcinogeni agens, ali predstavlja važni, ako ne i odlučujući promotor u nastanku karcinoma endometrija kao hormonski ovisnog tumora.

Za razliku od estrogena, gestageni imaju zaštitni učinak u nastanku endometrijskog karcinoma. Gestagenski zaštitni učinak očituje se u smanjenju broja mitoza, kao i sinteze DNA, aktivaciji enzima estradiol-dehidrogenaze čime se potiče razgradnja estrogena i smanjuje broj estrogenskih receptora.

Razvitak endometrijskog karcinoma..

odvija se kao i kod ostalih epitelnih malignoma u ženskom reprodukcijskom sustavu preko predstadija, premalignih promjena epitela koje se u slučaju endometrijskog karcinoma označuju pojmom endometrijska hiperplazija.

I dok ranija podjela razlikuje tri stupnja hiperplazije, glandularno - cističnu endometrijsku hiperplaziju čiji je maligni potencijal 0.5 - 3%, adenomatoidnu endometrijsku hiperplaziju bez atipije (maligni potencijal 6 - 12%) i adenomatoidnu endometrijsku hiperplaziju s atipijom (maligni potencijal > 50%), nova WHO podjela razlikuje četiri tipa hiperplazije:
  • simplex,
  • complex,
  • simplex atypica i
  • complex atypica.

U prekanceroze, predstadije endometrijskog karcinoma ubraja se samo endometrijska hiperplazija s atipijom (atypica simplex i atypica complex). Kod 17 - 25% žena s nalazom atipične hiperplazije, u odstranjenom uterusu nalazi se dobro diferencirani adenokarcinom endometrija.

Histološki se razlikuju:

  • adenokarcinom endometrija javlja se u oko 80% slučajeva i razlikuju se:
    • endometrioidni adenokarcinom:
      • viloglandularni
      • sekretorni
      • cilijarni
      • endometrioidni adenokarcinom s pločastom diferencijacijom
  • klarocelularni karcinom (karcinom svijetlih stanica);
  • serozni karcinom
  • mucinozni karcinom
  • planocelularni karcinom
  • miješani karcinom
  • nediferencirani karcinom.

Glavni simptomi endometrijskog karcinoma su:

  • nepravilna krvarenja (80 - 90%);
  • purulentni (gnojni) iscjedak ili iscjedak boje ispirka od mesa;
  • bolovi u donjem dijelu trbuha.

Patološka krvarenja najčešći su rani simptom endometrijskog karcinoma. Javljaju se povremeno, ponekada oskudno, a s vremenom njihov intenzitet postaje snažniji. Krvarenja u poslijemenopauzi u 40 - 60% slučajeva ukazuju na karcinom endometrija.

Za razliku od karcinoma cerviksa, ne postoji dovoljno osjetljiv postupak koji bi se mogao preporučiti za rano otkrivanje , screening ili probir endometrijskog karcinoma. Obzirom na rano javljanje simptoma, ipak se više od 75% slučajeva endometrijskog karcinoma otkriva u prvom stadiju bolesti.

Unatoč tomu, u dijagnostici endometrijskog karcinoma potrebno je osim rutinskog ginekološkog pregleda spomenuti 2 postupka:
  • citologija/histologija: PAPA test u okviru godišnje kontrole u 30 - 50% slučajeva endometrijskog karcinoma pokazuje prisutnost abnormalnih stanica. Dopunski postupci su svakako oni koji omogućuju obilnije dobivanje staničnog materijala iz tijela uterusa za citološku i histološku analizu, a ovdje na prvom mjestu stoje postupci aspiracije materišta i frakcionirana kiretaža;
  • vaginalni ultrazvučni pregled: predstavlja postupak koji bi u dogledno vrijeme mogao igrati veoma važnu ulogu u ranom otkrivanju endometrijskog karcinoma. U prvoj liniji veoma važan parametar je debljina endometrija, a dodatne informacije su svakako dubina infiltracije i širenje procesa, odnosno zahvaćenost vrata uterusa, koji su od izvanredne važnosti u preoperativnom stagingu.

Klinička dijagnostika obuhvaća osim navedenih i sljedeće metode: cistoskopija, rektoskopija, kolonoskopija, intravenozni urogram, ultrazvuk, CT, rendgenska slika pluća, odnosno scintigram skeleta.

Prognostički kriteriji su:

  • grading (G1 spada u low-risk, dok je G3 high-risk);
  • prisutnost limfocitarne stromalne reakcije (bolja prognoza);
  • pravac rasta tumora (prognostički, bolje izglede ima egzofitični, nego endofitični rast);
  • zahvaćenost limfnih čvorova (povezano također sa stupnjem zrelosti tumora - kod tumora zrelih stanica u prosjeku su u 13% zahvaćeni limfni čvorovi i u tumora nezrelih stanica se zahvaćenost limfnih čvorova kreće oko 55%);
  • prisutnost/odsutnost hormonskih receptora (najveći broj estrogenskih receptora: E2-Rp je prisutan kod G3 tumora i obrnuto najveći broj progesteronskih receptora: P-Rp je prisutan u G1 tumora);
  • prisutnost/odsutnost tumorskih biljega (razmatra se uloga CEA kao tumorskog biljega karcinoma endometrija);
  • starost pacijentice (s porastom životne dobi padaju šanse za izlječenje) i
  • prisutnost/odsutnost EGF-Rp - Epidermal Growth Factor receptora; a razmatra se uloga CDF-1 i CSF-1 receptora.

Izlječenje od endometrijskog karcinoma ..

mjereno s 5-godišnjim preživljavanjem iznosi ukupno gledano 67.7%. U skupini pacijentica do 59 godina i za stadij I i II izlječenje iznosi 79%, dok je u skupini pacijentica 60 - 69 godina i za isti stadij 62.8%. Izlječenje otežavaju starost pacijentice, kao i tjelesna težina (pretilost), te prateća oboljenja.



dr. Vesna Harni
Literatura