Djevojčice uspješno izliječene od dječjih formi karcinoma, a kod kojih su u terapiji korišteni kemoterapeutski agensi (kemoterapija) nemaju povećani rizik od komplikacija i nepovoljnog ishoda njihovih budućih trudnoća. Ukoliko je pak mala zdjelica ozračena u okviru liječenja, u kasnijim trudnoćama ovih malih pacijentica postoji povećani rizik rađanja beba niske porođajne težine.

Američki znanstvenici iz Roswell Park Cancer Institute u Buffalo-u ispitivali su utjecaj kemoterapije i terapije zračenjem u vrlo ranom životnom dobu na tijek trudnoće, nastupanje spontanih pobačaja, mrtvorođenost i težinu novorođenčeta. U ovom ispitivanju korišteni su podaci iz Childhood Cancer Survivor Study. Ukupno je praćeno 4.029 trudnoća kod 1.915 ispitanica. U 15% ovih trudnoća došlo je do spontanog pobačaja, a urednim porodom je završeno je 63% ovih trudnoća. Mrvorođenost je registrirana u 1% trudnoća. Nije nađena značajna razlika u učestalosti mrtvo- i živorođene djece između skupina pacijentica koje su primale kemoterapiju tijekom djetinjstva i ispitanica koje nisu bile bolesne u djetinjstvu. U skupini ispitanica kod kojih je mala zdjelica tijekom djetinjstva ozračena registrirana je za 85% veća učestalost rađanja djece porođajne težine ispod 2.500 g.

Kod ispitanica koje su tijekom djetinjstva ozračene, registrirana je također za 86% veća učestalost ranih spontanih pobačaja. Rizik međutim, nije bio povišen ukoliko je predio jajnika kod djevojčica bio tijekom terapije zračenjem zaštićen.

Rezultati američke studije potvrđuju ranije pretpostavke kako kemoterapija u djetinjstvu ne bi trebala utjecati na učestalost komplikacija i nepovoljnih ishoda u kasnijoj trudnoći. Niti liječnici, niti roditelji malih pacijentica koje bi u okviru terapije morale biti ozračene ne bi smjeli zaboraviti na moguće neželjene efekte ove terapije u kasnijem reprodukcijskom razdoblju.

Am J Obstet Gynecol 2002; 187: 1070-1080