| Zadnja izmjena:20.12.2001 |
| |
Minamata sindrom je dobio naziv po ekološkoj katastrofi
koja je 1956. godine zahvatila japansku oblast Minamata, gdje je
nastalo masovno trovanje anorganskom živom u ljudi koji su se prije
svega hranili ribom, a koje je rezultiralo stopom smrtnosti od 30%.
Zatrovanje ribe je nastupilo usljed nepravilnog zbrinjavanja otpadnih
voda iz obližnje tvornice acetaldehida, te zagađenja morske vode
anorganskom živom. Službeno je registrirano preko 1.000 slučajeva
oboljenja, a ispituje se još deset puta veći broj prijava.
Simptomi:
- smetnje senzibiliteta (vid, sluh i okus)
- nekoordinirani pokreti.
Anorganska živa vezuje se na sulfhidrilne grupe bjelančevina
u krvi i taloži u vidu depoa u različitim organima, a prije svega
su pogođeni mozak, jetra i bubrezi. Iz želučano-crijevnog trakta
se resorbira u manje od 10%, a joni žive rijetko prolaze kroz posteljicu
(< 0,1%). Kronično otrovanje niskim dozama elementarne i anorganske
žive vodi promjenama ličnosti, nestabilnosti i promjenama raspoloženja,
kao i pojavi tremora. Udisanje živinih para oštećuje središnji živčani
sustav.
Kronično otrovanje većim količinama anorganske žive manifestira
se prije svega progresivnom degeneracijom središnjeg živčanog sustava.
Kod zatrovanih trudnica javljaju se ataksija i tremor, disartrija
i smetnje sluha. Kod novorođenčadi oštećene u embrionalnoj fazi
javljaju se gluhonijemost, progresivno ograničenje vidnog polja,
asomnija, hipersalivacija i napadaji generaliziranih mioklonusa.
Danas je poznato da embriopatija nastala usljed kroničnog otrovanja
anorganskom živom obuhvaća mikrocefaliju, spastički sindrom i mentalne
deficite.
Ovakove katastrofe se dešavaju i na drugim mjestima. Ovo su tipične
ekološke bolesti koje se mogu spriječiti.
.
|
