|
Izlaganje povećanim koncentracijama ozona može izazvati inflamacijsku
reakciju i oštećenje funkcije pluća što se označava pojmom ozonski
sindrom. U ovom upalnom procesu značajnu ulogu igra humani surfaktant
protein A (SP-A), koji modulira produkciju citokina od strane plućnih
makrofaga. Iako značajna emisija ozona nastaje u uredima, kao npr.
kod fotokopiranja ili primjene laserskog pisača, najveći problem
predstavljaju povišene koncentracije ozona u zraku. Najnoviji znanstveni
radovi ukazuju da je pojava i broj novodijagnosticiranih slučajeva
astme u djece značajno povezana s upražnjavanjem sportskih aktivnosti
i tjelovježbe "na otvorenom" u područjima s visokim koncentracijama
ozona u zraku. U kojoj mjeri sportovi
i vježbanje "na otvorenom" utječu na nastanak astme ispitivali
su znanstvenici iz Los Angelesa.
Znanstvenici iz Los Angelesa su tijekom pet godina pratili
zdravstveno stanje nešto više od 3.500 djece bez znakova astme,
školske dobi, koja su živjela u 12 oblasti južne Kalifornije. Osobito
su istraživali rizik i razlike u riziku pojave astme u djece koja
su se bavila timskim sportovima: u šest oblasti s visokim dnevnim
koncentracijama ozona, šest oblasti s niskim koncentracijama ozona,
te u oblastima s visokim ili niskim koncentracijama dušičnog dioksida,
čvrstih partikula u zraku i anorganskih kiselina.
 |
Kod ukupno 265 djece došlo je do pojave astme u okviru pet
godina praćenja. Rizik pojave astme u oblastima s visokim razinama
ozona bio je 3.3 puta povišen kod djece koja su se bavila s tri
ili više sportova. Ovaj utjecaj sporta na nastanak astme u oblastima
gdje je bila niska razina ozona nije mogao biti potvrđen - djeca
koja su se bavila sportom imala su 20% niži rizik nastanka astme
ukoliko su živjela u oblastima gdje su registrirane niske razine
ozona. Vrijeme provedeno "na vani" je u oblastima s visokim
koncentracijama ozona značajno povezano s pojavom astme u djece.
Drugi ispitivani zagađivači nisu bili povezani s rizikom nastanka
astme.
Komitet za ispitivanje štetnih tvari na radnom mjestu DFG je postavio
za BRD sljedeće granice za koncentraciju ozona na radnom mjestu:
- granična koncentracija na radnom mjestu iznosti 0.1 ppm (Globus
7/90)
- kod koncentracija od 0.2 ppm dopušteno je izlaganje od maksimalno
8 puta u trajanju od po 5 minuta tijekom 24 sata,
dok je maksimalna koncentracija ozona u prostoriji
- MIK vrijednost za pola sata iznosi 120 mg/m3.
| Dr.Vesna Harni |
|
| |
Literatura:
1. McConnel R, Berhane K et al. Asthma in exercising
children exposed to ozone: a cohort study. Lancet 2002; 359
(9304):386-391
2. Wang G. Umstead TM et al. The effect of ozone exposure
on the ability of human surfactant protein a variants to stimulate
cytokine production. Environ Health Perspect 2002; 110 (1):
79-84
3. Fellenberg G. Chemie der Umweltbelastung. Teubner
Studienbücher Stuttgart, 1990.
|
| |
|
|
