Pesticidi su kemijske tvari koje se rabe za zaštitu od insekata, grinja, korova i drugih nametljivaca. Niti jedna grana kemijske industrije ne proizvodi toliko tvari koje mogu izazvati kancerogena oboljenja, oštećenja nasljednog materijala kao i reprodukcijskih funkcija, i koje se u najvećoj velikoj mjeri izravno odlažu u okoliš, kao što je to slučaj s industrijom pesticida. Širom svijeta raste proizvodnja pesticida koja se procjenjuje trenutačno na približno 5 milijuna tona pesticida/godišnje. Negdje oko 12% pesticida rabi se u privatnom sektoru: u kućanstvima, privatnim vrtovima i travnjacima.

Prema načinu djelovanja među pesticidima se razlikuju:

• insekticidi (protiv insekata),
  
• herbicidi (protiv korova i drugih nepoželjnih biljaka),
  
• fungicidi (protiv gljivica),
  
• akaricidi (protiv grinja),
  
• rodenticidi (protiv pacova)
  
• nematocidi (protiv glista) i
  
• moluskicidi (protiv puževa).
  

Najznačajniji od pesticida su DDT, HCH (lindan), HCB (heksa-chlor-benzol), PCP (penta-chlor-phenol), PCB (poliklorirani bifenili), aldrin, dieldrin, klordan, karbamati, estri fosforne kiseline, drugi organo-fosforni i organo-klorni spojevi. Najbolje proučeni pesticid je DDT, na čijem primjeru se najbolje oslikava djelovanje većine pesticida na ljudsko zdravlje, kao i ravnotežu u našem okolišu.

DDT (dichlor-diphenyl-trichlorethan) je jedan od napoznatijih pesticida - insekticida, čija uporaba datira od 1939. godine, iako je prvi puta sintetiziran još 1873. godine. U vrijeme drugog svjetskog rata, zbog svoje "apsolutne neškodljivosti" primjenjivan je kao sredstvo za higijenu u borbi protv uši i tifusa, te u vidu praha nanošen na kožu ljudi: vojnika, izbjeglica i zatvorenika. Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća zabranjena je uporaba DDT u mnogim europskim zemljama, kao i u USA. Nažalost proizvodnja i primjena DDT je još uvijek nastavljena u mnogim zemljama trećeg svijeta. Prvi puta, u svibnju 2001. godine UNO konvencijom "Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants" se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT, osim u slučajevima borbe protiv epidemija uz posebno odobrenje WHO (svjetske zdravstvene organizacije).

I dok se u posljednjih 10 godina u zapadnoj Europi i USA bilježi značajan pad koncentracije DDT u svim humanim probama, stanovnici arktičkog područja, koji gotovo nikada niti nisu upotrebljavali DDT, sve više su izloženi njegovom štetnom djelovanju. Vjetar, padaline i morske struje transportiraju DDT i njegove razgradne produkte prema sjevernim morima. U hladnim sjevernim područjima ove kemikalije gotovo da više ne isparavaju, niti se dalje razgrađuju. DDT se u većim količinama nagomilava u ribama, koje stanovnici Arktika upotrebljavaju u prehrani. Zbog ovih svojstava naročito zemlje sjevera, npr. Island vrijede za područja od osobite zabrane uporabe DDT.

DDT je rastvorljiv u mastima, te se nagomilava u organima bogatim mastima, prije svega u nadbubrežnim žljezdama, štitnjači i testisima. Relativno velike količine nalaze se i u jetri, bubrezima, te crijevnoj masnoći. Masno tkivo djeluje kao biološki pojačivač djelovanja DDT za nekih 100 puta. Najveći toksicitet DDT ispoljava prilikom oralnog uzimanja. Pri tome nastaju znaci trovanja kao što su preznojavanje, gubitak osjeta na usnama i jeziku, glavobolja i mučnina. Pri uzimanju većih doza dolazi do smetnji u ravnoteži, pomućenja svijesti različitog stupnja, grčeva, kao i smetnji srčanog ritma.

DDT i njegovi razgradni produkti su poznati kao kemikalije s priznatim hormonskim djelovanjem, koje je slično djelovanju ženskog spolnog hormona estrogena. Razgradni produkt DDT - DDE, osim estrogenog djelovanja posjeduje i antiandrogeno djelovanje - djelovanje suprotno muškom spolnom hormonu testosteronu. Visoke koncentracije DDT i DDE u eksperimentima na životinjama dovode do feminizacije muških životinja, smetnji u razvitku spolnih organa i odlika, kao i smetnji u plodnosti mnogobrojnih životinjskih vrsta kao što su to različite vrste ptica i aligatora u prirodi, odnosno eksperimentalno kod štakora.

Znanstvena ispitivanja pokazuju slična djelovanja DDT i smetnje plodnosti i kod ljudi. Obično se radi istodobno o opterećenjima s više raznih organoklornih tvari (PCP, PCB, lindan, HCB), tako da nije uvijek moguće točno ustanoviti koje smetnje nastaju uslijed uporabe kojeg pesticida. Eksperimenti na životinjama, kao i nalazi kod žena ukazuju da DDT i njegov razgradni produkt DDE mogu igrati etiološku ulogu i u nastanku raka dojke.

Popis neželjenih djelovanja DDT, odnosno ostalih vrsta pesticida po zdravlje ljudi ili okoliš bio bi podugačak. I dok na ukupnu uporabu pesticida možemo pojedinačno slabo utjecati, na svakome od nas ostaje da pokušamo smanjiti uporabu onih 12% pesticida u kućanstvima. Možda će vašu maštu potaknuti sljedeći primjeri:

• Protiv korova preporučuju se mehaničke (npr. površinska obrada zemljišta, grabljanje i čupanje korova) i termičke metode (ciljano spaljivanje), kao i naizmjenično sijanje različitih kultura na iste parcele.
  
• Borba protiv insekata obuhvata odabir zdravih, robustnih sorti kultura koje su prilagođene klimatskim uvjetima, naizmjenično sijanje različitih kultura na iste parcele, održavanje prirodne ravnoteže mikroorganizama tla izbjegavanjem kemijskih i sintetičkih poboljšivača zemljišta kao i površinska obrada tla. U slučaju snažnijeg javljanja insekata preporučuju se mineralne tvari kao što su prah algi, i insekticidi na bazi biljnih ekstrakata.
  
• Umjesto fungicida, protiv gljivica preporuča se koristiti soli bakra ili preparate sumpora.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Marshall L, Weir E et al. Identifying and managing adverse enviromental health effects: 1. Taking an exposure history. CMAJ 2002; 166 (8):1049-1055 2. Fellengerg G. Chemie der Umweltbelastung. Teubner Studienbücher Stuttgart, 1990. 3. Oliva A, Spira A, Multinger L. Contribution of environmental facotrs to the risk of male infertility. Human Reprod 2001; 16 (8): 1768-1776 ... ostale reference