|
Endometrioza označava prisustvo stanica endometrija
(sluznice maternice) izvan njihovog prirodnog boravišta (cavum
uteri = maternična šupljina, unutrašnjost maternice). Dislocirane
stanice se mogu nalaziti u mišićju ili na površini maternice, ili
pak na drugim organima kao npr. jajnik, jajovodi, mokraćni mjehur
ili debelo crijevo. Kako i dislocirane stanice endometrija posjeduju
u većoj mjeri estrogene receptore (40 - 60%), na opisanim lokalizacijama
dolazi do imitacije menstruacijskog ciklusa, te krvarenja u vrijeme
menstruacije. Kako ova krv nema mogućnost istjecanja dolazi do njenog
nakupljanja i formiranja čokoladnih cista, koje pak mogu prskati,
iritirati okolno tkivo te dovoditi do nastanka ožiljaka i/ili priraslica
u trbuhu.
Tipični simptomi endometrioze su kronična bol u trbuhu, odnosno
maloj zdjelici, bolovi prilikom spolnog odnosa, veoma bolne menstruacije,
neplodnost, bolno pražnjenje mjehura ili crijeva, pojačana osjetljivost
na kemijske supstance i/ili ekstenzivne alergije, i povremeno autoimune
bolesti kao što su lupus ili thyreoiditis Hashimoto.
Endometrioza se češće javlja u okviru obitelji, uobičajeno u žena
između 25 i 49 godina. Ova bolest obično prestaje s menopauzom,
a hormonska nadomjestna terapija može reaktivirati bolest. Do sada
je objavljeno više od 4.500 znanstvenih radova na temu endometrioze,
a uzrok bolesti još uvijek je ostao nepoznat. Novija saznanja o
endometriozi upućuju na značenje i povezanost ove bolesti s dioksinskom
ekspozicijom, kao i utjecaj koncentracije dioksina na težinu (stupanj)
endometrioze.
 |
Znanstvenici s University of Wisconsin, Madison, pratili
su pojavnost endometrioze u rhesus majmunica koje su kronično izlagane
dioksinima tijekom perioda od oko 4 godine. Praćeno je ukupno 20
životinja, podijeljenih u 3 skupine. Prva skupina majmunica nije
izlagana dioksinima, druga skupina je izlagana dioksinima u koncentraciji
od 5 ppt (parts per trillion), a treća skupina koncentraciji
od 25 ppt dioksina. Deset godina nakon prestanka administracije
dioksina, putem kirurškog zahvata (laparoskopija) ispitivani su
prisustvo i težina endometrioze.
U ovih deset godina tri majmunice su uginule, a autopsija je pokazala
u sva tri slučaja teški stupanj veoma raširene - "diseminirane"
endometrioze. Sve tri uginule životinje su bile na dioksinskoj ekspoziciji.
Od 17 preživjelih majmunica koje su bile podvrgnute laparoskopiji,
šest životinja nije bilo izlagano dioksinima. U ovih šest majmunica
nije nađen niti jedan slučaj srednje teške ili teške endometrioze;
četiri životinje su bile sasvim zdrave, a dvije majmunice su pokazivale
znake blage endometrioze (rAFS score). Učestalost bolesti u kontrolnoj
skupini je iznosila 33%, što je odgovaralo općoj prevalenciji endometrioze
(30%) kod 304 rhesus majmunice koje nisu izlagane dioksinima.
U skupini životinja (7 majmunica) koje su bile izlagane 5 ppt dioksina,
srednji do teški stupanj endometrioze je dokumentiran u tri od sedam
životinja (43%), i blagi oblik endometrioze u jedne životinje.
U skupini životinja (7 majmunica) koje su bile izlagane 25 ppt
dioksina kod pet od sedam majmunica (71%) je nađena endometrioza
srednje teškog ili teškog stupnja i u jedne životinje endometrioza
blagog stupnja. Samo jedna majmunica iz skupine od ovih 7 nije imala
znakove endometrioze.
Rezultati ove studije ukazuju na izravni utjecaj kroničnog izlaganja
dioksinima na povišenu pojavnost endometrioze u rhesus majmuna.
Težina bolesti procjenjena standardnim skorom pokazuje pozitivnu
korelaciju s dnevnom i kumulativnom dozom dioksina.
Veoma je zanimljiva reprodukcijska povijest ove skupine majmunica.
Reprodukcijska funkcija majmunica izlaganih 5 ppt dioksina nije
se značajno razlikovala od kontrolne skupine. Sedam od osam majmunica
su u okviru sedam mjeseci nakon prekida izlaganja dioksinima ostale
trudne, njih šest su uredno porodile živo novorođenče, a jedna majmunica
je iznijela mrtvorođeno novorođenče. U grupi majmunica koje su bile
izložene 25 ppt dioksina, pet majmunica su ostale trudne, a svega
jedna je porodila živo novorođenče, dok su ostale majmunice imale
u tri slučaja spontani pobačaj i u jednom slučaju novorođenče je
umrlo neposredno nakon poroda.
Ovi podatci također ukazuju na mogući toksični efekat dioksina
prije, kao i za vrijeme trudnoće, koji može rezultirati povećanom
fetalnom smrtnosti.
Jedan stariji rad iz 1997. godine potječe iz Jerusalema, a rađen
je u Bikur Cholim Hospital. U ovom radu je ispitivana koncentracija
TCDD u 44 neplodne žene s endometriozom, te je uspoređivana s razinom
TCDD u kontrolnoj grupi od 35 neplodnih žena s tubarnim faktorom
(neprohodnost jajovoda ili odstranjeni jajovodi zbog nekog drugog
razloga). U grupi pacijentica s endometriozom osam žena (18%) je
imalo pozitivan nalaz (prisustvo dioksina u krvi), u usporedbi sa
samo jednom pacijenticom (3%) iz skupine neplodnih žena s tubarnim
faktorom. Iako koncentracija dioksina nije pokazivala izravnu korelaciju
s težinom endometrioze, ova studija upućuju još jednom na povezanost
dioksina i endometrioze i u humanoj populaciji.
Pretpostavljeni učinak dioksina je njegov bidirekcijski utjecaj
na mrežu citokina između imunološkog i endokrinog sustava.
Toxicol Sci 2001; 59 (1): 147-59
Human Reproduction 1997; Vol 12: 373-375
|
