Pod pojmom dioksini obuhvaćeno je 135 različitih spojeva iz klase PCDF: polikloriranih dibenzofurana i 75 spojeva iz klase PCDD: polikloriranih dibenzo - p - dioksina. Prvi od njih TCDD (2,3,7,8 tetrachlor-dibenzodioxin) opisan je 1957. godine, a nakon kemijske katastrofe 1976. godine u talijanskom gradu Seveso, nazvan je i Seveso-Dioxin. Ova ekološka katastrofa bila je povod intenzivnog znanstvenog istraživanja cijele skupine ovih tvari. Dioksini i furani razlikuju se međusobno samo po prisustvu ili odsustvu molekule kisika u svojoj strukturi, a uobičajeno se pod zajedničkim pojmom dioksini podrazumijevaju obje ove grupe tvari. Glavni izvori dioksina su sljedeći procesi:

• procesi sagorijevanja,
• procesi izbjeljivanja i kloriranja, te
• proizvodnje različitih drugih kemijskih tvari.
  

Prema današnjim spoznajama, najtoksičniji su dioksini i furani klase 2,3,7,8. U ovoj klasi nalaze se svi spojevi koji sadrže najmanje jedan klorni atom na pozicijama 2,3,7 i 8. Radi se točno o 17 spojeva od svih 210 poznatih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana.

Osim eksperimentalnih rezultata iz animalnih pokusa, spoznaje o djelovanju dioksina dolaze nažalost, i iz preko 20 industrijskih katastrofa u kojima je opisano približno 1.000 slučajeva otrovanja dioksinima. Kada je u pitanju akutna izloženost dioksinima razlikuju se nespecifični simptomi u koje ubrajamo nadražaj sluznice oka, nosa i ždrijela, vrtoglavicu, mučninu i povraćanje, od specifičnih simptoma - klorne akne koje nastaju unutar dva i više tjedana od ekspozicije. Već i najmanje koncentracije dioksina (najniža opisana doza bila je 828 ng 2,3,7,8 TCDD) u stanju su izazvati klorne akne.

Daleko značajnije posljedice za zdravlje ostavlja kronično izlaganje dioksinima. Ovdje su svakako najznačajniji:

• kancerogeno djelovanje dioksina - pri čemu je pretpostavljeno djelovanje u smislu tumorskog promotora. Tumorski promotori nisu toksični za genom, ne izazivaju mutacije DNA, ali su u stanju snažno utjecati na pojačani rast spontano nastalih tumora. Kod industrijskih radnika izloženih djelovanju dioksina osobito često se registriraju tumori (sarkomi) mekih tkiva, limfomi, kao i karcinomi želuca.
  
• djelovanje na reprodukcijske funkcije i teratogenitet, kao i
  
• djelovanje na imunološki sustav, koji se uvijek iznova registriraju u eksperimentima na životinjama, dok kod ljudi nisu potvrđeni.
  

Kako su dioksini doista vrlo rasprostranjeni, ne čude sljedeći podaci o dnevnom unosu dioksina putem namirnica (tabela). Toksični ekvivalent - TE je izračunata vrijednost s kojom se uspoređuje toksičnost različitih izomera dioksina i furana. Računa se da je svakodnevno opterećenje dioksinima u području između 4 - 80 pg TE/g masnog tkiva (obzirom na nagomilavanje dioksina u masnom tkivu).

Na osnovu toksikološkog značaja dioksina, granice dnevnog unosa leže u području 1 - 10 pg TE TCDD/kg tjelesne težine. Najnovija istraživanja ukazuju da dnevni unos dioksina ipak ne bi smio prelaziti granicu od 1 pg TE TCDD/kg tjelesne težine.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Fellengerg G. Chemie der Umweltbelastung. Teubner Studienbücher Stuttgart, 1990. 2. Bertazzi PA et al. Cancer Incidence in a Population Accidentally Exposed to 2,3,7,8-Tetrachlorodibenzo-para-dioxin. Epidemiol 1993; 4:398-406 3. Tuomisto J, Vartiainen T, Tuomisto JT. Synopsis on dioxins and PCBs. KTL National Public Health Institute, Finland, Division of Environmental Health. Kuopio Finland 1999. http://www.ktl.fi/dioxin/ ... ostale reference