Poliklorirani bifenili - PCBs spadaju zajedno s DDT, HCH (lindan) i HCB u skupinu pesticida - insekticida, za razliku od kojih ne predstavljaju kemijski jedinstvenu tvar, nego se radi o 209 spojeva s različitim sadržajem klora. Prvi puta su sintetizirani 1929. godine. Termički i kemijski su vrlo stabilni, biološki se teško razgrađuju i veoma su rastvorljivi u mastima. Obzirom da su veoma teško zapaljivi, te djeluju kao električni izolatori, u velikoj mjeri su se primjenjivali u izradi izolirajućih, hidrauličnih i ulja za hlađenje, u proizvodnji transformatora kao i velikih i malih kondenzatora. Osim toga primjenjivani su u industriji papira, gume i smola, za impregniranje, zaštitu od plamena, u izradi farbi i lakova, te pesticida. Procjenjuje se da je ukupno između 1929. i 1989. godine proizvedeno oko 2 milijuna tona PCBs.

Koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća počinje zabrana proizvodnje PCBs u zemljama zapadne Europe i USA, dok je zabrana uporabe aparata, prije svega transformatora koji sadrže PCBs uslijedila koncem 1999. godine. Iako su proizvodnja i primjena PCBs u zemljama zapadne Europe i USA zabranjeni, ovi spojeva nastaju kao međuspojevi u procesima proizvodnje boja, ali kao i dioksini prilikom procesa spaljivanja otpada, osobito otpada koji sadrži klor. Veoma zagađene rijeke, kao i velika jezera u Sjevernoj Americi služe kao sekundarni izvor PCBs. Godinama PCBs nisu smatrani posebnim otpadom, već su spaljivani na uobičajenim deponijama zajedno sa starim uljima, što je veoma opasan postupak, prilikom kojeg nastaju ogromne količine dioksina. Unatrag nekoliko godina se pokušalo posebno razdvojiti sav onaj otpad koji bi mogao sadržavati PCBs. UNO konvencijom Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants iz svibnja 2001. godine prvi puta su se svjetski stručnjaci zajednički osvrnuli na ovaj problem. S ciljem minimiziranja nastanka PCBs u međuprocesima u industriji, kao i prilikom spaljivanja otpada, raspravljane su određene preporuke i zaštitne mjere. Dopuštena je uporaba aparata koji sadrže PCBs do 2025. godine.

PCBs su veoma rasprostranjeni, nalaze se u rijekama, jezerima, morima i oceanima, u kiši i snijegu, u glečerima Arktika i Antarktika, sedimentima sjevernih mora, u planktonima, ribama, pingivinima, morskim pticama, masnom tkivu životinja, mlijeku, nalaze se u sklopu našeg tijela, kao i majčinog mlijeka. Obzirom da se radi o vrlo stabilnim spojevima, teško se razgrađuju.

Poliklorirani bifenili imaju slično djelovanje na zdravlje ljudi i životinja kao i dioksini. Najpoznatija ekološka katastrofa, u kojoj je stradalo oko 2.000 ljudi je katastrofa koja se odigrala u japanskom gradu Yusho (Yusho sindrom). Osim teških akutnih posljedica s kloraknama, oštećenjima organa, osobito središnjeg živčanog sustava, opisane su i promjene kod novorođenčadi i male djece koja su u kontaktu s PCBs pokazivala zastoj u rastu, kao i razvitku kako tjelesnom, tako i duševnom i seksualnom. Osim izravnog oštećenja središnjeg živčanog sustava pretpostavljaju se i oštećenja na razini hormonske regulacije razvitka djece.

PCBs posjeduju hormonsko djelovanje slično estrogenima, te utječu na razvitak i funkciju kako seksualnog sustava, tako i plodnosti. Osobito negativno djelovanje PCBs uočeno je u dječaka majki izloženih visokim koncentracijama PCBs. Smatra se također da veliku ulogu u problemu smanjenja broja i motiliteta spermija u muškaraca igra upravo PCBs. U mnogobrojnih parova koji se liječe od neplodnosti pored DDT i PCP u sjemenoj tekućini, odnosno u folikularnoj tekućini kod žena izolirani su i PCBs.

Smatra se da PCBs posjeduju kancerogeno djelovanje, kao i da mogu izazvati rak dojke. U znanstvenim ispitivanjima nađene su povećane količine PCBs u masnom tkivu dojke žena kod kojih se razvio dojke u odnosu na zdrave žene. U žrtava Yusho katastrofe, već 15 godina nakon tragične nesreće nalaze se povećana učestalost raka pluća i raka jetre. U ovom slučaju nije moguće točno razgraničiti djelovanje PCBs od djelovanja dioksina.

Procjenjuje se da najveći udio PCBs dospijeva u organizam preko već kontaminirane hrane: 70% preko namirnica životinjskog i 25% preko namirnica biljnog podrijetla, ostatak preko zraka, vode i tla. PCB se u tragovima nalazi kod gotovo svake žene, kao i u majčinom mlijeku. Prolaze placentarnu barijeru i izazivaju već intrauterino opterećenje fetusa.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Tuomisto J, Vartiainen T, Tuomisto JT. Synopsis on dioxins and PCBs. KTL National Public Health Institute, Finland, Division of Environmental Health. Kuopio Finland 1999. http://www.ktl.fi/dioxin/ 2. Aoki Y. Polychlorinated biphenyls, polychlorinated dibenzo-p-dioxins, and polychlorinated dibenzofurans as endocrine disrupters--what we have learned from Yusho disease. Environ Res 2001; 86 (1): 2-11 3. Walkowiak J, Wiener JA et al. Environmental exposure to polychlorinated biphenyls and quality of the home envionment: effects on psychodevelopment in early childhood. Lancet 2001; 358 (9293):1602-1607 ... ostale reference