Pojam teški metali obuhvaća metale čija je gustoća veća od 5g/cm3. Čitav niz ovih metala je u vidu elemenata u tragu neophodan - esencijalan za mnogobrojne funkcije u ljudskom organizmu, a njihov manjak dovodi do pojave ozbiljnih simptoma nedostatka. Najbolji primjeri su anemija kod manjka željeza, dijabetes kod manjka kroma, problemi u rastu kod manjka nikla. Kod nekih elemenata, kao što su arsen i nikl, funkcija nije još uvijek dovoljno istražena. Kod drugih elemenata kao što su olovo, kadmij, živa, arsen i molibden je dokazano da u većim količinama ispoljavaju toksičko djelovanje.

Najčešće je pitanje toksičnosti zapravo samo pitanje količine, a ovaj raspon veoma varira kod svakog pojedinog elementa. Tako se dnevna neophodna količina kobalta, centralnog atoma vitamina B12 koji je neophodan u stvaranju eritrocita kreće oko 0.1 mikrogram. U količinama od 25 - 30 miligrama/dan nastupaju simptomi otrovanja koji obuhvaćaju poteškoće od strane gastrointestinalnog trakta, srčana i bubrežna oštećenja. Ostali elementi kao npr. talij, su u bilo kojoj količini otrovni.

U sljedećoj tabeli su navedene pojedine grane industrije koje emitiraju teške metale:

Teški metali mogu u vidu finih čestica prašine dospjeti u atmosferu, odakle se talože u vodama i tlu. U vodama se brzo razrjeđuju i talože kao teško rastvorljivi karbonati, sulfati ili sulfidi na dnu vodenih površina. Kada se adsorpcijski kapacitet sedimenata iscrpi, raste koncentracija metalnih jona u vodi. Kruženje teških metala u prirodi veoma ovisi o promjenama kojima ovi metali podliježu. Toksičnost teških metala se osobito pojačava kroz postupak keliranja i stvaranja sulfida s biološki aktivnim tvarima, naročito enzimima - postupak koji se naziva biometilacija. Osobitu toksičnost ispoljavaju metaloorganski spojevi žive, olova, kroma i selena.

Povišena koncentracija teških metala može biti uzrok nastanka autoimunih oboljenja, pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih organa. Najčešći primjeri su različite vrste alergija, a u žena smetnje u funkciji žutog tijela jajnika (corpus luteum) koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca. Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu izazivaju njegov manjak. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize, štitnjače, nadbubrežne žljezde, jajnika i testisa, što se može negativno odraziti na plodnost.

Iz priče o teškim metalima sasvim je jasno da smo na neki način stalno i fatalno izloženi djelovanju različitih čimbenika ekološkog onečišćenja. Naravno da radnik u kemijskoj industriji može izabrati drugi poziv, kao što možemo promijeniti namještaj ili ukloniti šperploče iz stana. Usprkos tomu još uvijek ćemo biti izloženi štetnim činiocima iz tepiha ili tapisona koji su impregnirani s ciljem zaštite od moljaca, ili iz naše garderobe izrađene od pamuka koji je obrađivan pesticidima. Lista je i šira ukoliko pročitamo tvari koje se nalaze u sastavu kozmetičkih sredstava ili ljepila. Ove tvari kada jednom dospiju u naš organizam, talože se u masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu, a odatle ispoljavaju djelovanje na biokemijske i hormonske procese, kao što su metabolizam i rast stanica, te plodnost.

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Fellenberg G. Chemie der Umweltbelastung. Teubner Studienbücher Stuttgart 1990. 2. Piasek M, Blanusa M. Placental cadmium and progesterone concentrations in cigarette smokers. Reprod Toxicol 2001; 15 (6): 673-81 3. Diefenbach A. Schwermetalle. Gesellschaft für Verantwortung in der Wissenschaft e.V. /online/ Available: http://statt-www.uni-marburg.de/~gvw/texte.mic/chemie_metalle.html ... ostale reference