Snažna izloženost gradskom smogu tijekom rane trudnoće može povisiti rizik nastanka određenih srčanih defekata u potomaka, rezultat je istraživanja kalifornijskih znanstvenika.

Vodeći kalifornijski znanstvenici iz oblasti epidemiologije, okolišne medicine, javnog zdravstva i biostatistike istraživali su utjecaj prisustva različitih zagađivača u zraku i pojavu urođenih anomalija kod djece u oblasti južne Karoline tijekom razdoblja između 1987. - 1993. godine, a na osnovu podataka iz California Birth Defects Monitoring Program. Analizirani su prije svega srčani defekti, rascjepi usne i lica i pojava više od jedne velike anomalije. U svakoj grupi je identificirano 100 do 600 djece, a podatci su uspoređivani s više od 9.000 djece bez urođenih defekata. Za svaku od ispitivanih trudnoća, izračunata je prosječna razina mjesečne izloženosti ugljičnom monoksidu, dušičnom dioksidu i ozonu na osnovu podataka lokalnih meteroloških stanica.

Ukoliko je majka spadala u skupinu trudnica koje su bile izložene najvišim koncentracijama ugljičnog monoksida u zraku, rizik nastanka ventrikularnog septalnog defekta u fetusa - srčane anomalije kada postoji manja ili veća komunikacija između srčanih klijetki, bio je gotovo tri puta veći u odnosu na fetuse iz trudnoća u kojima je rizik izlaganja ugljičnom monoksidu bio na najnižoj razini. Ukoliko je ekspozicija bila umjerenija, utoliko je i ovaj rizik bio manji. Sličan obrazac, ovisan o dozi pokazuje i izlaganje trudnica ozonu i nastanak defekata aorte, plućne arterije i srčanih zalistaka.

Veoma zanimljiva činjenica je da se u oba slučaja radi o izloženosti djelovanju viših koncentracija CO ili NO2 tijekom drugog mjeseca trudnoće, što se smatra kritičnim vremenom za normalnu migraciju i diferencijaciju neuralnih stanica, odnosno srčanog razvitka.

Značaj ove studije je višestruk, ujedno je ovo i prva studija koja ukazuje na vulnerabilno vrijeme u nastanku embrionalnih anomalija prouzrokovanih onečišćenjem i zagađenjem zraka.

Am J Epidemiol 2002; 155 (1): 17-25