| Zadnja izmjena: 13.11.2008 |
| |
Uzročnik genitalnog herpesa
je u preko 90% slučajeva Herpes simplex virus, tip 2 -
"HSV tip 2", srodnik oralnog - "HSV tip
1" herpes virusa koji izaziva prije svega herpes labialis
ili groznicu na usnicama, a u manje od 10% slučajeva je i
krivac za nastanak genitalnog herpesa. Zbog serološke sličnosti
između ova dva virusa intenzitet simptoma i težina infekcije
ovise o prisustvu i visini titra protutijela protiv oralnog
tipa virusa u vrijeme infekcije s genitalnim tipom virusom.
Računa se da oko 90% odraslih ima protutijela protiv oralnog
herpes virusa.
Genitalni herpes se prenosi spolnim odnosom,
a ekstremno rijetko - ako uopće, uporabom zajedničkih predmeta
ili toaleta. Računa se da je oko 30% odraslih inficirano s
herpes virusom tip 2, dok tek u oko polovice ovih ljudi s
vremena na vrijeme nastupaju simptomi bolesti. Vrijeme inkubacije
iznosi 3 - 8 dana, rijetko dulje od 14 dana.
Nakon prvog izbijanja bolesti
(primarna infekcija herpesom) virus se smješta u živčane
ganglije donjeg dijela kralježnice, gdje može ostati pritajen
više mjeseci ili čak godina. Česta je pojava recidiva - ponovnog
izbijanja simptoma (sekundarna infekcija herpesom),
a usljed perineuralnog širenja virusa bolest može izbiti pri
tome i na više mjesta. Recidiv je najčešće potaknut jakim
uzbuđenjem, različitim emocionalnim stanjima kao što su depresija,
tjeskoba ili neprijateljstvo, fizičkim naporom, nedostatkom
sna, mjesečnicom ili jakim umorom.
Virus se može tijekom poroda
prenijeti na novorođenče, što može dovesti do teških formi
upale pluća, sepse i smrti novorođenčeta zbog nezrelosti njegovog
imunološkog sustava i neadekvatne antivirusne zaštite.
Simptomi: Čak i u slučaju izloženosti virusu herpesa,
mnoge žene neće nikada razviti simptome, niti posumnjati da
u sebi nose virus. Znanstvena istraživanja žena koje su u
vrlo velikoj opasnosti da će se razboljeti od spolno prenosivih
bolesti zapravo pokazuju da su 47% ovih žena nositeljice virusa,
iako je tek jedna polovica od njih ikada imala simptome. Simptomi
su osobito izraženi u slučaju primarne infekcije, a obuhvaćaju
peckanje uz nelagodni osjećaj napetosti kože spolnog organa
praćen stvaranjem mjehurića, koji potom prskaju ostavljajući
brojna bolna oštećenja sluznice ili kože, uz nerijetko povišenu
tjelesnu temperaturu. Ulceracije (defekti kože, ranice) zarastaju
tijekom deset do dvadeset dana.
Promjene na spolovilu obično prati povećanje i
bolnost limfnih čvorova u preponama, kao i bolovi, odnosno
peckanje kod mokrenja. Dijagnoza se postavlja ginekološkim
pregledom, a potvrđuje uzimanjem brisa iz aktivne ranice herpesa
za staničnu kulturu ili imunofluorescentni test. Virus herpesa
se ponekada teško razvija u kulturi, tako da i ove pretrage
znaju biti negativne. Obzirom da većina ljudi ima protutijela
protiv virusa herpesa, značenje određivanja krvne pretrage
i provjere statusa protutijela ostaje od sekundarne vrijednosti.
Liječenje: Genitalni herpes se ne može izliječiti,
ali što ranijim početkom liječenja može se izbjeći izbijanje
mjehurića, uvelike smanjiti tegobe, kao i učestalost recidiva.
Liječenje se provodi medikamentoznim putem. Primjenjuju se
specifični antiviralni lijekovi kao što su aciclovir (Acic,
Aciclovir, Virolex), valaciclovir (Valtrex)
ili famciclovir (Famvir) u obliku tableta i antivirusne
kreme. Kod bolova pomažu analgetici (Voltaren, Ketonal).
U slučaju primarne infekcije herpesom neposredno prije poroda,
zbog opasnosti prijenosa infekcije na dijete, trudnoća se
dovršava carskim rezom. Tijekom posljednjih tjedana trudnoće se kod nositeljica herpes genitalis virusa preporučuje profilaktička primjena antiviralnih lijekova (Aciclovir).
Alternativne mogućnosti: Iznimno učinkovito sredstvo
bez nepoželjnih nuspojava u liječenju herpesa, koji se stalno
ponavlja, bilo da se radi o genitalnoj ili oralnoj formi,
je češnjak. Za češnjak (Alicin, Garlic Allium Complex)
su znanstveno dokazani snažno antivirusno, antibakterijsko
i antigljivično djelovanje. Primjenjuje se u vidu kapsula,
još kod poznatog osjećaja peckanja koji prethodi izbijanju
herpesa. Preporuka je uzeti odmah 12 kapsula, i potom nastaviti
po 3 kapsule svaka 4 sata tijekom slijedeća tri dana. Zbog
neugodnog zadaha pri uporabi češnjaka, preporučuju se kapsule
u kojima je češnjaku oduzet miris. Ženama koje već dugo imaju
herpes, a planiraju trudnoću ili su već trudne, savjetuje
se uzimati 2 kapsule češnjaka na dan, a doza se može povisiti
do 6 - 8 kapsula na dan, ukoliko je trudnica izložena pojačanom
stresu.
Ekstrakt melise (Melissa officinalis) također
posjeduje antivirusni učinak kod herpes virus infekcije: ometa
izbijanje mjehurića i ubrzava cijeljenje ukoliko se primjenjuje
odmah pri izbijanju simptoma. Primjenjuje se u obliku kreme
koja se koristi 2 - 4 puta na dan tijekom 2 - 5 dana. Na isti
način se može primjenjivati ulje australskog čajevca (Melaleuc).
U slučaju da češnjak i melisa, odnosno australski čajevec
ne zaustave izbijanje herpesa, u fazi izbijanja mjehurića
se mogu koristiti cinkova mast, mast s vitaminom E ili mast
s ekstraktom litija koji se koriste 4 puta dnevno, sve dok
mjehurići ne nestanu. U ovoj fazi korisne su i ugodne sjedeće
kupke u mlakim otopinama kamilice (Chamomilla) ili
kalendule (Calendula officinalis).
Neke žene uspješno zaustavljaju izbijanje herpesa
povećavajući unos aminokiseline lizin, uz istodobno smanjenje
unosa aminokiseline arginin u prehrani, ili redovitim unosom
antioksidativnih tvari kao što su vitamin C, cink i bioflavonoidi.
Lizin se uzima u dozi od 400 mg 3 puta na dan, a namirnice
bogate lizinom su krumpir, pivski kvasac, riba, mahunarke
i jaja. Namirnice bogate argininom koje bi trebalo izbjegavati
su čokolada, kikiriki i orašasti plodovi. Preporučena doza
za vitamin C je 200 mg i cink 100 mg, a uzimaju
se zajedno s bioflavonoidima (Flavonoid Complex) tri
puta na dan uz obrok, prije izbijanja simptoma.
Herpes
i prehrana
| Dr.Vesna Harni |
|
 |
Literatura:
1.Hoyme UB. Aktuelle Aspekte der Herpesinfektion.
T&E Gynäkologie 1998; 195-199
2. Villa A, Berman B. Genital herpes infection:
beyond a clinical diagnosis. Skinmed. 2003; 2 (2): 108-112.
3. Crumpacker CS. Use of antiviral drugs to prevent
herpesvirus transmission. N Engl J Med. 2004; 350 (1):
67-68.
|
|