HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papiloma virus - HPV. Procjenjuje se da najmanje 80 - 100% djevojaka u dobi između 18 - 25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije. Razlog tomu je spontani clearance virusa - prirodno samoizlječenje, proces koji uvelike ovisi o stanju imunološkog sustava inficirane osobe.

Ukoliko se radi o tzv. niskorizičnim "low-risk" tipovima (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice (condylomata accuminata) koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom. Visokorizični "high-risk" tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata maternice (cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.

Kronična HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternica za 65, a kod onkogenih high-risk tipova i za 130 puta! Većina žena s pozitivnim HPV testom ipak neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju, iako se kod drugih žena HPV infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres i određeni stavovi o seksu mijenjaju dotok krvi u vrat maternice i utječu na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa.

Simptomi: U muškaraca se genitalne bradavice javljaju na glavi penisa i prepuciju, a kod žena na malim usnama, po cijeloj površini rodnice, oko čmara ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni. Infekcija s high-risk tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice koji se preporučuje načiniti kod abnormalnosti u PAPA testu.

Liječenje: Postupak liječenja je složen. Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili laserom, kao i krio-, elektroterapijom ili dijatermijskim uklanjanjem električnom omčicom (LEEP). Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom (Podophyllinum), koji predstavlja kemijsku smolu dobivenu iz plodova bijelog gloga i spada u skupinu biljnih citostatika. U liječenju se obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5% podofilox (Condylox), vrlo srodan lijek, koji žena može sama nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa od liječnika. Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila, rodnice i vrata maternice može se koristiti i triklor-octena kiselina (TCA).

Novost u liječenju kondiloma je imiquimod (Aldara) koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari, dok točan mehanizam djelovanja ovog lijeka nije poznat. Posjeduje antiviralno kao i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od kiruškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv i do 75%, rata recidiva kod primjene imiquimoda je manji od 20%.

Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV (high-risk) vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, ove promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola.

Nalaz cervikalne displazije uz HPV infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. U slučaju nalaza kolposkopski abnormalnog epitela provodi se histološka dijagnostika (ciljana biopsija ili "see and treat" postupak), a ovisno o PHD rezultatima na raspologanju za daljnje liječenje nam stoje kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija, LLETZ), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice, zajedno s virusom.

Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80% - 100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je inhibicija ugradnje HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Primjenom cjepiva protiv HPV računa se konačno smanjiti, odnosno iskorijeniti rizik od ove opasne infekcije.

Alternativne mogućnosti: Obzirom na mogućnost spontanog clearance-a virusa i visoku učestalost samoizlječenja svakako se preporučuje zaštićeni spolni odnos (kondom), iako kondom ne pruža apsolutnu zaštitu u prijenosu virusa. Ipak, na ovaj način se smanjuje količina virusa koja se prenosi među partnerima tijekom spolnog odnosa, te se lakše ostvaruje samočišćenje od virusa. Brojna znanstvena istraživanja upućuju na povezanost niske razine antioksidativnih vitamina A (beta-karoten), E i C, kao i vitamina B kompleksa (osobito folne kiseline) s cervikalnom displazijom kod HPV infekcije. Iz istog razloga se savjetuje povećati unos antioksidativnih vitamina (Carotenoid Complex, Flavonoid Complex, Betaguard) i folne kiseline (Folacin) u prehrani. Kontraceptivne tablete mogu povećati vjerojatnoću nastanka abnormalnosti epitela, iako je mehanizam nepoznat. Diskutira se veća seksualna sloboda i veći broj partnera, iako je vjerojatniji mehanizam smanjenje razine B vitamina, odnosno folne kiseline u krvi.

Poznat i snažan antioksidativni učinak imaju i preparati aloe vera (Aloe Vera Plus, Aloe Vera Gel). U stimulaciji imunološkog odgovora uz pravilnu prehranu, prekid pušenja i konzumacije alkohola, značajnu ulogu igraju i redukcija stresa, pravilan raspored dnevne aktivnosti i dnevnog odmora, odnosno ugodna dnevna rutina. Stimulacija lokalnog imunološkog odgovora rodnice postiže se regeneracijom i snaženjem prirodne vaginalne flore (Vagisan vag ili Döderlein Med).

Prehrana i perzistirajuća HPV infekcija

Dr.Vesna Harni

Literatura: 1.Expertengremium der Deutschen STD-Gesellschaft. Condylomata acuminata und andere HPV-assoziirte Krankheitsbilder des Genitale und der Harnröhre. Leitlinie der Deutschen STD-Gesellschaft, Juni 2000. 2.Woodman et al. Natural history of cervical human papillomavirus infection in young women: a longitudinal cohort study. Lancet 2001; 357 (9271): 1831-1836 3.Kahn JA et al. Mediators of the Association Between Age of First Sexual Intercourse and Subsequent Human Papillomavirus Infection. Pediatrics 2002; Vol 109 (1): e5 ... ostale reference