Računa se da je negdje 5% žena u reprodukcijskom razdoblju pogođeno pojavom endometrioze - prisustvom stanica endometrija (sluznice maternice) na raznim drugim mjestima izvan šupljine maternice, a najčešće su to jajnici (čokoladne ciste jajnika). U kolektivu neplodnih pacijentica endometrioza se dijagnosticira u 6 - 44% (60%) slučajeva.

Postoji nekoliko teorija o nastanku endometrioze, no međutim niti jedna ne daje odgovor zbog čega vlastite imunološke stanice ne prepoznaju tkivo na stranom mjestu i ne odstrane endometralne stanice u samom početku razvitka endometrioze. Raaspravljaju se različiti defekti u imunološkom sustavu, ali i utjecaj toksičkih tvari (npr. dioksini). Endometrioza je u biti dobroćudna bolest, a veoma rijetko se javlja njena maligna alteracija.

Istraživači iz Japana (Institute of Clinical Medicine, University of Tsukuba, Japan) pratili su 147 slučajeva endometrioze u razdoblju između 1976. - 1999. godine. Atipična endometrioza je dijagnosticirana kod 18 pacijentica (12.2%), od kojih je samo u jednom slučaju (5.6%) nastupila maligna alteracija. Preračunato na ukupni broj praćenih slučajeva endometrioze - statistički rizik maligne alteracije bi iznosio 0.7%. Ovakova incidencija se podudara s rezultatima ranijih istraživanja, tako da japanska grupa znanstvenika zaključuje da se u zadnjih 20 godina nije povisio rizik maligne alteracije endometrioze.

Prikaz veoma poučnog slučaja različitih stupnjeva benigne i borderline hiperplazije endometrija, kao i endometrioidnog adenokarcinoma (Royal Group of Hospitals Trust, Belfast) unutar ovarijske endometrioze u pacijentice koja je uzimala tamoksifen (adjuvantna terapija raka dojke) ukazuje još jednom kako neželjeni učinci tamoksifenske terapije (estrogeni učinak) mogu izazvati proliferaciju i u rijetkim slučajevima malignu alteraciju endometrija, pa čak i na atipičnim lokalizacijama u okviru endometrioze.

Konačno, gomilaju se znanstveni dokazi da je najznačajniji čimbenik u malignoj alteraciji endometrioze hiperestrogenizam - povišena razina estrogena. Bilo da se radi o pojačanom stvaranju estrogena u masnom tkivu pretilih osoba ili čistoj estrogenskoj nadomjestnoj terapiji - kao npr. nakon histerektomije - kirurškog odstranjenja maternice, konačni učinak je indukcija hiperplazije, kao i maligne transformacije endometralnih stanica, bilo da se radi o njihovoj ispravnoj lokalizaciji, ili da se radi o endometriozi.

Zaključci istraživanja objavljenog u Gynecological Oncology u listopadu 2000. godine provedenog u Mayo Clinic and Mayo Foundation, Rochester su jednoznačni: bilo da se radi o egzogenom ili endogenom hiperestrogenizmu, (pretilost ili estrogenska nadomjestna terapija) povišena razina estrogena je najznačajniji rizični čimbenik u malignoj alteraciji endometrioze. Obzirom na prevalenciju endometrioze i pretilosti, kao i uporabu hormonske nadomjestne terapije, općenito je za očekivati porast pojavnosti malignoma nastalih iz endometrioze.

Gynecol Obstet Invest 2000; 50 Suppl 1: 18-25
Int J Gynecol Pathol 2000; 19 (3): 276-9
Gynecol Oncol 2000; 79 (1): 18-22