Endometrioza označuje prisustvo endometralnih stanica koje u normalnim uvjetima oblažu unutrašnjost materišta (cavum uteri) izvan šupljine maternice: na jajnicima, jajovodima, okolnim (mokraćni mjehur, crijevo) ili udaljenim organima (pluća). Kako i raseljene stanice endometrija posjeduju u većoj mjeri estrogenske receptore (40 - 60%), na opisanim lokalizacijama dolazi do imitacije menstruacijskog ciklusa, te krvarenja u vrijeme menstruacije. Kako ova krv nema mogućnost otjecanja dolazi do stvaranja cista (čokoladne ciste), koje pak mogu pucati, iritirati okolno tkivo te dovoditi do nastanka ožiljaka i/ili priraslica u trbuhu. Ako je endometralno tkivo prisutno u jajovodima nerijetko dolazi do neprohodnosti jajovoda.

Endometrioza se češće javlja u nekim obiteljima, uobičajeno u žena između 25 i 49 godina. Genetski potencijal za endometriozu ne mora se očitovati sve dok nije potaknut stilom življenja ili čimbenicima okoliša. Ova bolest obično prestaje s menopauzom, a hormonska nadomjestna terapija može bolest reaktivirati. Postoji nekoliko teorija o nastanku endometrioze, no međutim niti jedna ne daje odgovor zbog čega vlastite imunološke stanice ne prepoznaju tkivo na stranom mjestu i ne odstrane endometralne stanice u samom nastanku endometrioze. Raspravljaju se različiti defekti u imunološkom sustavu, ali i utjecaj toksičkih tvari (npr. dioksini). Endometrioza je u biti dobroćudna bolest, a njena maligna alteracija se veoma rijetko javlja.

Bolest je prisutna u 4 - 10% ginekoloških pacijentica, a slučajno se nalazi i do 60% pacijentica koje se liječe od neplodnosti. Iako bolest može perzistirati bez simptoma, češće su prisutne tegobe. Tipični simptomi endometrioze su kronična bol u trbuhu, odnosno maloj zdjelici, bolovi prilikom spolnog odnosa, veoma bolne menstruacije, neplodnost, bolno pražnjenje mjehura ili crijeva, pojačana kemijska osjetljivost i/ili ekstenzivne alergije, i povremeno autoimune bolesti kao što su lupus ili thyreoiditis Hashimoto.

Mogućnost dijagnostike: Endometrioza se može sigurno dijagnosticirati isključivo laparoskopijom. Već simptomi u skladu s endometriozom kao što su bolovi u maloj zdjelici, bilo da se radi o bolnim menstruacijama, bolovima kod spolnog odnosa ili bolovima neovisnim o odnosu ili mjesečnici upućuju na endometriozu. Ultrazvučna dijagnostika - nalaz manjih ili većih homogenih, hipoehogenih cističnih tvorbi na jajnicima postavlja sumnju na endometriozu.

Liječenje: Liječenje je u principu dvojako: konzervativnim putem - hormonska terapija, ili kirurškim putem, odnosno kombinacijom ovih metoda. U okviru hormonske terapije koriste se GnRH analozi, gestagenska supstitucija ili u blažim slučajevima niskodozirani oralni kontraceptivi sa snažnijom gestagenskom komponentom. Uobičajena je kontinuirana primjena hormonske terapije tijekom 6 mjeseci. Novija istraživanja ukazuju na slične rezultate u terapiji endometrioze primjenom gestagena danazola i GnRH analoga. Kirurška terapija endometrioze obuhvaća dijagnostičku i istodobno operativnu laparoskopiju (pri čemu se odstrane vidljiva endometriotička žarišta), kao i second-look laparoskopiju (napuštena u novije vrijeme). U liječenju neplodnosti kod neuspjeha kirurškog i medikamentoznog liječenja, primjenjuju se metode umjetne oplodnje.

Alternativne mogućnosti: Holistička medicina polazi od toga da je endometrioza bolest natjecanja i da se pojavljuje u situacijama kada se ženine emocionalne potrebe natječu s njezinim funkcioniranjem u vanjskom svijetu. Jedan od načina kako će tijelo skrenuti pažnju na problem - sukob između najdubljih emocionalnih potreba i onoga što je žena dužna učiniti, onoga što svijet traži od nje, je nastanak endometrioze.

Jedan od psihoanalitičara Jungove škole naziva endometriozu prinošenjem žrtve u krvi božice, krvave ciste jajnika (endometrioza jajnika) su pri tome žrtva koju žena polaže na oltar svoje slike u vanjskom svijetu. Velika većina žena s endometriozom žive nemilosrdnim tempom u vanjskom svijetu, rijetko se odmaraju i rijetko posvećuju svojim najdubljim potrebama i željama. Otuda postoji nužnost uvida u emocije i promjene uobičajenih obrazaca ponašanja.

Sve što popravlja funkciju imunološkog sustava od velike je koristi kod endometrioze. Od alternativnih postupaka preporučuju se oblozi od ricinusovog ulja na donji dio trbuha tri puta tjedno u trajanju od jednog sata, promjene u prehrani i uporaba prirodnog progesterona. Kako je endometrioza estrogenski ovisna bolest, estrogen pogoršava njezine simptome. Osim estrogena, loš utjecaj na simptome endometrioze ispoljavaju i prostaglandini F2alfa serije. Cilj promjena u prehrani je smanjenje proizvodnje viška estrogena u tijelu i postizanje ravnoteže eikosanoida (prehrana koja uravnotežuje razinu eikosanoida). Savjetuje se redovita uporaba fitoestrogena iz soje - tofu, tempeh, miso, prehrana bogata vlaknima kao i visok sadržaj glavičastog povrća u prehrani (kelj, brokuli, kupus, repa), namirnica koje utječu na razinu estrogena. Povećati unos antioksidativnih vitamina i minerala, kao i vitamina B skupine, te magnezija.

Prehrana kod endometrioze

Dr.Vesna Harni
	Literatura: 1. Schweppe KW. Endometriose. Diagnose und Klassifikation. TW Gynäkologie 1997; 10:107-119 2. Prentice A. Endometriosis. Regular review. BMJ 2001; 323: 93-95 3. Valle RF. Endometriosis: current concepts and therapy. Int J Gynecol Obstet 2002; 78:107-119 ... ostale reference